Na stranu prefiksi, pop ovo pop ono. Kako postoje pitanja velike pop kulture, tako su još češća ona pop nekulture. Velike brojke u Hrvatskoj po samoj logici stvari ne postoje. Mala država, male brojke, mali ljudi. Veliki kompleksi.
Unutar države u kojoj apsolutno niti jedan njezin dio ne funkcionira prema zakonima zdrave ekonomije, nego isključivo državnog intervencionizma i stranačkog klijentelizma, ni pop scena ne postoji nikako drugačije već kao nemušti pokušaji kopiranja zapadnjačkih bullshita. Koji, ako ni po čemu drugome, po zakonu velikih brojki imaju opravdanje. Čiji će mediji i urednici odlučiti da je vjenčanje Meghan Markle i princa Harryja bilo pitanje podignutih prioriteta i predmeta interesa? I zbog čega bi bilo? Zbog lopatama nabacanog potencijalno skandaloznog prljavog rublja, rasnih razlika, karakternih ugroza, naziranja razvoda prije nego su se oglasila vjenčana zvona… Zbog kraljevskog backgrounda koji odudara od istog tragovima mrtve princeze Diane.
I bogati plaču – od sreće i tuge
Sve to ubrzava otkucaje srca medijsko redakcijskih vampira spremnih na doskok. Jer, osnovna premisa je da njihove čitatelja i gledatelje zanimaju sretni i nesretni trenuci javnih osoba. Sve kako bi se mogli osjećati jednako živima, lomljivima i tužnima. I bogati plaču. Od sreće i tuge.
U tom trenu pale se crvene lampice. I mi svoju ergelu za utrku imamo, pa se odlučilo kako će se život splitskog pjevačkog para Hane Huljić i Petra Graše okrenuti naglavačke od trena kad su obznanili svoju ljubavnu vezu. Ne javno. Ne zvanjem redakcija. Nego otkrivanjem velikih bardova istraživačkog novinarstva rvackih žurnalista. Jer sve je bilo tako netipično i protonehrvatski u slučaju dvoje ljudi koji se, eto, zaljube i zavole. A prezivaju se Grašo. I prezivaju se Huljić. Od njihove razlike u godinama, toga da surađuju profesionalno s pater i mater familijasima, preko obiteljskog kruga prijatelja do njihovih nenametljivih javnih osobnosti i javnomedijskog života bez ikakve potrebe za naslovnicama i skandalima. Sve je pitanje nadnacionalnog interesa.
Kakav je Grašo iza onih stalnih Ray Charles očala koje nikad ne skida? I zašto ih ne skida? Jel’ dioptrija ili ima instalirane male led ekrane koji mu pokazuju kako se ne zaletjeti u zid? “Grašo, vala, skidaj te očale i počmi gleat ljude u oči bogamu.”
I kakva je Hana iza onih prekrasnih plavih oka i blagog osmijeha? Ima li truleži i fejka ako zakoračite malo sa strane pa ih pogledate iz druge perspektive? Mora biti zlobe. Mora biti nečeg. Kopaj, kopaj, kopaj, grebi, grebi, struži, nađi nešto. Zagrabit’ u prošlosti.
Jesu li Marko Perković i Grašo bili ljubavnici?
Linija poveznica Danijela Martinović, hihihi samo ljubav i to, prije je bila Thompson. Jesu li Marko Perković i Grašo bili ljubavnici? Ili je to gosipiranje rezervirano za Rađu? Je li Martinovićka fatalna i hoće li Grašo zapjevati “Čavoglave” cover? Ili će Huljari naći novih potencijalnih suspekta na plagijate? Stotine potencijalno neodgovorenih krucijalnih pitanja. A dan vjenčanja bio je sve bliži…
Kako biti tamo u prvim redovima, smješkati se tuđoj sreći? Kako biti sretan zbog drugih? Pitanje na koje Levatice i Levati ne traže odgovor od stoljeća sedmog.
Životi Petra Graše i Hane Huljić trebali bi im pripomoći u ovom samoposluživanju. Oni do kojih ne mogu dokučiti, u njihovih četiri i četiristo četrdeset i četiri zida. Oni su ti koji će dokonim Levaticama i Levatima davati balans. I učiti levitiranju između njihovih malih života razvučenih od prvog do prvog, kredita do kredita, cijepljenja do cijepljenja i traženja novog naslova koji obavještava o datumu svadbe ili porasta trbušne zaobljenosti do devetog mjeseca. Pratiti im svaki korak, na čuđenje Hane i Petra. I njihov blagi osmijeh. Jer su pristojni ljudi koji nemaju puno potrebe za tuđim mišljenjima, ali isto tako imaju puno pristojnosti i kulture razumijevanja tuđe pop nekulture. I poprate je osmijehom.
Ima tih trenutaka u životu javnih, nejavnih, slavnih, neslavnih, plastičnih ili fantastičnih ljudi kad nema prostora ni potreba za kamerama, škljocanjima aparata, bilo kojim intervencionizmom, ako nije onaj iz kruga obitelji ili uzvanika. Poput vjenčanja. Ili sprovoda. Rođenja djeteta.
Postoje dvije vrste poznatih, plastičnih i slavnih Balkanaca
U kojem trenu prelazite granicu kada cijena nečije vjenčanice ili izbor dizajna iste, brojenje poznatih faca ili nepoznatih štraca na nečijem vjenčanju postaje pitanje klikbejta i nečijeg interesa? Je li do (ne)profesionalnosti, vlastitog (ne)odgoja ili (ne)razumijevanja osnova pristojnosti? Zašto mislite da slučajne i nezvane nosine imaju pravo virkati u tuđa dvorišta i krevete ako iz njih ne dolaze neizdrživo glasne deračine?
Potreba zabadanja pera i fotoaparata vox populija u živote medijskih likova proizašla je iz samo dva faktora. Kompleksa, znatiželje i malih moći ljudi koji nemaju te živote. I potrebe medijskih likova drugačije fele od Hane i Pere da odškrinu vrata svojih spavaćih soba.
View this post on Instagram
Postoje dvije vrste poznatih, plastičnih i slavnih Balkanaca. Oni koji instaliraju TV plazmu ispred svog novorođenog i fotke njegovih pelena podijele sa svojih 267.000 Instagram “fanova”. I onih koji na svoj Instagram jedva stavljaju fotke koncerata. Oni prvi daju za pravo postojanje tog strvinarenja jer nerijetko sami zivkaju medije da ih se snima u bijelom i bose na pješčanim plažama Maldiva i Bahama.
Male doze egzibicionizma morale su postojati obostrano. Sve dok ne naletite na likove poput Graše i Hane koji niveliraju. I ne osjećaju se tako. Niti su ikada pokazivali potrebu eksponirati se, nego ih njihova vokacija ili težina prezimena po inerciji stavlja u žižu interesa. Njihova nenametljivost, susjednost, normalnost i izostanak potrebe raditi ikakve pompe od vlastitih života je upravo trenutak koji bi pristojno i suptilno trebao dati znanja namjernicima iz medija i šire kako je zatvaranje vrata uz “hvala, ne bih” i smiješak trenutak koji valja poštivati.
Razumijevanje granica između privatnog i javnog
Ono što je Graši bitno kimnuti, mimo pokušaja pečatiranja novog Olivera, su interpretacije prekrasnih estradnih huljićevskih balada poput ove aktualne namjerno “nespretnog” naslova ili “Ako te pitaju”. Jednako kao što se Hani u njenim Hana Who kantautorskim varijantama valja nakloniti na skladateljski, aranžmanski i interpretativni nerv, ne samo iznimno lijepe aktualne pjesme “Colours”.
View this post on Instagram
Tu svaka potreba za njihovim privatnim životima valja stati. A njihov “slučaj” može poslužiti kao balans i putokaz razumijevanja granica između privatnog i javnog. Ljudi poput Hane i Graše, za koje bismo rado rekli – svjetski, a naše – čine onu malu razliku. Iz bilo kojeg rakursa zapratili njihovu sreću i njihove osmijehe. Potpuno slučajno, potpuno nehotice ili potpuno namjerno.
Neka ih. I škripa njihova kreveta. Njihov krevet, njihov problem. Nema mjesta fenjerima. Ni stetoskopima prislonjenim na drugu stranu zida. Ima mjesta poštivanja tuđeg intimnog prostora.
U slučaju nerazumijevanja ili iritacije, posavjetovati se s liječnikom. Ili staviti čepiće.