Petak, 15 listopada, 2021

Zagreb City Style: Vjerujemo, čak i u prazno

Zauzmemo li ispravan osobni stav u dubini svoga bića prema svemu što nas okružuje; ako mišlju, riječju i djelom nastojimo nikada ne propustiti priliku za učiniti nešto dobro bez koristi, iz čiste ljubavi prema svemu što nas okružuje i nadvisuje, sigurna sam da se tako približavamo Bogu

Neki su popularni portali nedavno prenijeli vijest kako je jedna ugledna profesorica, doktorica znanosti, dekanica svog fakulteta na društvenoj mreži napisala: “Kada tražim parking po gradu uvijek zazovem anđela i on mi ga nađe, tako da evo to su neke male smiješne stvari, ali pomažu”.

Što se mene tiče, privatna je stvar i sloboda svakoga vjerovati u što god želi: Djeda Mraza, čipiranje, vortex ili bilo koje božanstvo koje se nudi na tržištu tradicija i religioznosti. No, ipak, podvlačimo li i gdje crtu koja razgraničava vjeru i praznovjerje? 

Zašto smo skloni ‘prilagoditi’ istinu?

U našoj kršćanskoj tradiciji oslonimo se na Sveto pismo koje u poslanici Hebrejima 11,1 definira: “A vjera je tvrdo pouzdanje u ono čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.” Dakle, vjernik će u srcu nositi uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez provjere, držeći se šireg duhovnog ili moralnog temelja koji se naziva vjeroispovijest
Ne dolazi čovjek do toga racionalnim putem, već pod utjecajem nekog autoriteta ili unutrašnjom potrebom, osjećajem, srcem. Ruku pod ruku s vjerom, od kad je svijeta i vijeka, hode i pučka (prazno)vjerovanja u djelovanje 
magijskih sila, odnosno vjerovanje u nadnaravnu uzročnost događaja bez ikakvog stvarnog dokaza.
Mali pod nebeskim svodom, nemoćni da pojmimo sve stvari, pojave i životne situacije, skloni smo prilagoditi ‘istine’ u koje vjerujemo kako bismo si objasnili i pružili osjećaj da razumijemo. Slično radi moja susjeda, starija gospođa, s križaljkama: pripaše si par slova zadnje nepoznate riječi, iako ne zna točan dogovor, ali ima potrebu dovršiti križaljku. Ako zvuči dobro, moguće da je tako!?

Zagreb City Style: Prisluškujući ženske razgovore…

Folklor praznovjerja koji je stasao u pop kulturu

Svaki narod ima svoj folklor praznovjerja, neka su čak stasala u suvremenu pop kulturu poput astrologije (pozdrav mojim Škorpionima) uveseljavajući nam svakodnevicu. Imate li kip Majke Božje na noćnom ormariću ili krunicu o retrovizoru za sreću? Pljujete li triput kada crna mačka pretrči cestu ili pazite na ogledala jer sedam godina nesreće?
Uglavnom vas svrbi desni dlan pa umjesto da primate, stalno dajete lovu i onda kad u Kući Božjoj, pred Bogom i rodom obećajte vječnu ljubav i vjernost noseći nešto staro, nešto novo i nešto plavo?
Ah, karikiraš Martina, u jednom trenu reći će neka slobodna, samosvjesna djevojka, dok će u drugom savršenih valova, u skupoj, svečanoj toaleti hvatati buket cvijeća koji baca mlada kako bi si povećala šansu da se od prisutnih djevojaka prva uda. Da si poveća šansu u pronalasku najbližeg parkirnog mjesta, naša će ugledna profesorica za najvećeg ‘rush houra’ na sekundu nježno sklopiti vjeđe i iskrene vjere zazvati anđele u nadi da će se odazvati najbliži Pravnom faxu i iz ptičje perspektive skenirati okolni parking plac. Ako slobodno mjesto postoji, diskretno će je navesti tamo, a ako su sva zauzeta, možda će nagnati jednu od studentica da brzo srkne zadnji gutljaj već hladne bijele kave i s terase Kavkaza jurne po svog limenog ljubimca kako bi oslobodila mjesto profesorici. I dvostruko bi to bilo dobro djelo ovog anđela, ako pri tom studenticu nagna u Sveučilišnu da se primi nauke, umjesto da zauzima parking potrebitima. 

Bibliju nije lako tumačiti

Šalu na stranu, Biblija, to vrhunsko djelo svjetske književnosti satkano od zbirki raznovrsnih spisa pisanih tijekom više od 1000 god. pr. Kr. pa do kraja I. st. što predivno, nadahnuto i autentično donose objavu vjere i ćudoređa za čovjeka svakog razdoblja. Svevremenska univerzalnost vrijednosti i ideja o kojima spisi progovaraju daje legitimitet nazivu Sveto pismo koje treba čitati srcem i umom. Čini mi se da već i s čitanjem puno ljudi ima problema, a oni pravi tek dolaze kod tumačenja tih spisa. Svako Bibliju tumači drugačije, uglavnom onako kako mu najviše odgovara. Nekad alegorijski, nekad doslovno. Ali Bibliju nije lako tumačiti.
Da biste to mogli, trebali bi ipak poznavati neke detalje poput, primjerice semitskog mentaliteta, vremena i mjesta nastanka određenog teksta, trebali bi otkriti tko je bio pisac i čime se bavio. Neki su bili obrazovaniji, neki neuki, neki su imali dar za lijepo pisanje, drugi ne, neki su živjeli u vrijeme blagostanja, drugi u vrijeme ropstva, gladi, potresa. Svatko je pisao iz svoje perspektive.
Autori Biblije služe se književnim običajima svoga vremena pa su neke knjige napisane filozofski-teološko, neke u obliku pjesme, drame ili povijesne priče. I kako onda znati kada je ono što piše simbolično i što se hoće time reći, a kada je činjenično?
Vratimo se na anđele. Biblija ih često prikazuje nalik ljudima, tako se ženama na Isusovu grobu pokazuju dva čovjeka u sjajnoj odjeći (Lk 24,4). Ali ima tu i bića s krilima: šestero-krilati seraf u viziji proroka Izaije (6,1-3), a u viziji proroka Ezekiela (1,1-27) pojavljuju se četvero-krilati kerubini. U katolika anđeo označuje službu, a ne narav pa sad ne znam koji je od navedenih u službi pronalaska parkinga našoj profesorici. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini – tako kaže sv. Augustin, ali ne kaže na što se sve služba odnosi pa možda praktično rješavanje svakodnevnih ljudskih problema pripada toj službi.

Zagreb City Style: ‘Dabogda se udala’

Što je pravo, a što krivo vjerovati?

Još uvijek niste sigurni što je krivo, a što pravo vjerovati? Možda bi bilo dobro osloniti se na savjest, umjesto na čežnju da pokaže put?
Savjest, onaj mali, ali jasni glas kojeg gušimo duboko u sebi jer uvijek daje do svijesti kada je nešto krivo, ona bi se možda nasmijala vicu da vjera uključuje i sjesti u auto u nadi da će svetost ili blaženost po narudžbi rješavati osobne profane probleme.
No, zauzmemo li ispravan osobni stav u dubini svoga bića prema svemu što nas okružuje; ako mišlju, riječju i djelom nastojimo nikada ne propustiti priliku za učiniti nešto dobro bez koristi, iz čiste ljubavi prema svemu što nas okružuje i nadvisuje, sigurna sam da se tako približavamo Bogu.
“A sada: ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav” (1 Kor 13,13). Hvala Bogu za sve darove i talente, hvala mu za književnost!

________________________________________________________________________

Martina Matušin komunikacijska je profesionalka s poduljim stažem i CV-om. Privatno dosta čita, malo piše. Za vas će bilježiti gradske priče, crtice iz svakodnevice, iskustva ljudi i događanja zbog kojih volimo život u Zagrebu. (foto: Šime Eškinja)

Pročitajte još...

Sound &Vision: Deepfake – od igračke do alata i skupocjenih reklama

Deepfake-ovi su privukli široku pozornost zbog njihove upotrebe u lažnim pornografskim videima slavnih, lažnim vijestima i financijskim prijevarama. To je izazvalo reakcije informatičke i medijske industrije te državnih vlada u nastojanju da otkriju i ograniče njihovu upotrebu

Jean Paul Belmondo: Sinonim ultimativnog europskog male chic coola

Belmondo je poput Branda i Jamesa Deana s europske strane nosio više jedno vrijeme bivajući ikonom koju nisu mogle načeti niti filmske role po kojim ga mogu pamtiti tek die hard fanovi, ali po svojoj auri od prve je role spadao u panteon

Nikolina Paut: Upisala sam fakultet na Tajlandu zbog kvalitete i reputacije

Splićanska Nikolina Paut sa suprugom Ninom i kćerkicom Nalani prije 10 mjeseci odselila se u Bankok gdje je upisala diplomski studij. Za Mixer otkriva koje su najveće kulturološke razlike između života u Hrvatskoj i na Tajlandu, kako izgleda svakodnevnica u dalekoj zemlji, ali i otvoreno progovara o životinjskom i seks turizmu po kojem je Tajland nadaleko poznat

Pop Cooltura: Đonom u facu i Bog je žena

Pravo pitanje je ukoliko svaka, bilo koja javno izgovorena riječ javnih osoba u bilo kojem segmentu djelovanja može i treba imati ikakav značaj, ako nije ono što se tiče područja njihova djelovanja i ono po čemu smo ih počeli pratiti i cijeniti

Povezano

Zagreb City Style: Tko još čita pjesme i od čega žive pjesnici?

'Poeziju ne pišeš jer želiš, nego jer moraš', govori Maro Pitarević na jutarnjoj kavi uz more. Njegove su pjesme ljubavne, njegove su pjesme žive, njegove pjesme svaka bi žena voljela zvati svojima

Zagreb City Style: Najdulje ljetovanje ikad – na Osmom odjelu

Akteri ove priče su krivi i dužni i svoje su kazne nastavili izvršavati kako im je dodijeljeno. Kazna je i prilika za neki novi život: početi ispočetka, živjeti po zakonu i više se ne družiti s prijateljima s kojima se uvaljuju u nevolje. Neće svima ići glatko

Zagreb City Style: Prisluškujući ženske razgovore…

U debelom hladu popularnog kafića sjede žene raznih generacija. Moderne, obrazovane, samosvjesne, majke, sestre, prijateljice, u svojoj ispravnosti sutkinje i porota. Taj prijeki sud ima dugu ruku koja će doći do svake od nas

Summer City Style: U čaroliji ljetne romanse nema maženja bez paženja

U Hrvatskoj godišnje rodi oko 1000 djevojaka u dobi od 14 do 19 godina. Stoga je HZJZ pokrenuo važnu edukativnu kampanju 'Nema maženja bez paženja' koja za cilj ima skretanje pozornosti na odgovorno spolno ponašanje, što je posebice važno tijekom ljeta

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime