“Koju da uzmem?” pitam gledajući čokoladnu. “Voćnu, lakša ti je, a i realno, zar nije voćna originalna?” kaže ona. “Uh da, al’ nije pošteno uzeti voćnu, pored ove čokoladne“, izgovorim teške duše, naručujući ipak voćnu. Jer da, ipak je voćna originalna verzija i u konačnici nema smisla za prvi put probati lažnu.
Znam da zvuči prilično nerealno da sam uistinu prije nekoliko dana prvi put probala Pavlovu tortu, ali što je danas više normalno. “Prvi put jedeš komad ruske torte i to prije predstave o velikom Inkvizitoru (između ostalog) – bizarno“, kaže mi prijateljica sarkastično nakon što smo pojele tortu. Možda je bizarno, ali ipak nije potpuno točno. Torta nije ruska, iako nosi ime ruske balerine. Vjerovali ili ne, o tome tko je vlasnik “prava na tortu” i danas se svađaju Australija i Novi Zeland.
Mixer jednog imidža: Giorgia Lupi i je li u današnjoj podatkovnoj analitici nestao ‘čovjek’?
Ana Pavlova, legendarna ruska balerina, gostovala je 1926. u Australiji i Novom Zelandu, u vrijeme kada je tamo prvi put zapisan recept o torti. Pritom do dana današnjeg obje države tvrde da se to dogodilo kod njih. Jedna priča kaže da je recept za Pavlovu tortu prvi put zapisan na australskom kontinentu, i to zbog večere koja je u hotelu u Perthu pripremljena u čast ruske balerine Ane Pavlove. Priča dalje kaže da je jedan od uzvanika bio toliko oduševljen tortom, da je izjavio kako je torta lagana poput balerine koja pleše. I priča postade legenda, a čarobna ruska balerina kuma slatkom čudu od slojeva prhkih bjelanjaka, meringe, puslica ili beze kora, te svježeg voća i kreme.
U isto to vrijeme, Pavlova je posjetila i Novi Zeland. Na Novom Zelandu je tadašnji chef u hotelu Wellington kreirao nježnu, zaigranu i valovitu slasticu u njezinu čast, a inspiraciju je pronašao u haljinici za balerine, odnosno njezinom donjem dijelu. Torta je također nazvana po Pavlovoj. Iako je istraživanje Novozelanđanina dr. Andrewa Paula Wooda i Australke Annabelle Utrecht zapravo pokazalo da je moderna Pavlova započela život kao njemačka torta, dvije se države do današnjih dana spore oko toga čija torta je bila prva.
Tko je bila Ruskinja koja je izazvala kulinarske nesuglasice?
Ana Pavlova je svoju karijeru započela početkom 20. stoljeća, a bila je jedna od najpoznatijih balerina i koreografkinja svoga doba. Rođena 1885. godine, postala je ikonična ruska balerina koju je cijenio cijeli svijet. I uistinu u to vrijeme nije bila rijetkost da su kuhari diljem svijeta njoj u čast nazivali po njoj razna jela, od ‘Pavlova sladoleda’ u Americi do ‘žablje noge’ à la Pavlova’ u Francuskoj. Možda vam to na prvu djeluje čudno, jer zašto bi pobogu neki kuhar početkom 20. stoljeća nazvao svoj specijalitet po nekoj ruskoj balerini, koliko god talentirana ona bila.
Mixer jednog imidža: Jacinda Ardern – premijerka koja se ne boji priznati svoje greške!
No, tajna je u tome što je Ana bila drugačija balerina. Izuzetno talentirana, no prije svega odvažna. Pavlova je zapravo inovatorica, u smislu kombiniranja elemenata baleta i elemenata lokalnih plesova iz cijelog svijeta. Prva je balerina ikada koja je osnovala svoju trupu i njome putovala po svijetu. Za žene današnjeg doba je ta poslovna neovisnost normalna, ali ovdje govorimo o početku 20. stoljeća i zanimanju plesačice klasičnog baleta. U tim je danima to sigurno bila i ludost i nenormalna hrabrost, ali ona je time dobila poslovnu i stručnu neovisnost, veliku vidljivost i mogućnost kreiranja svog baletnog rukopisa.
Pavlova je dakle sa svojom plesačkom trupom obišla gotovo sve kontinente, i to od 1908. godine do svoje smrti, 1931. godine. Ona je zapravo bila jedna od inovatorica svoga doba, u smislu kombiniranja elemenata baleta i elemenata lokalnih plesova iz cijelog svijeta. Važna je i njezina uloga u oživljavanju zaboravljenih plesnih formi i na kraju, isticanja važnosti baleta kao zanimanja. Ostala je najpoznatija po ulozi Umirućeg labuda. Umirući labud doživio je tako 4000 izvedbi u 15 godina. Pavlova je pritom ispunila stroga očekivanja vezana uz tehničku preciznost koja se očekivala od plesačice klasičnog baleta, a zbog sadržajno drugačije izvedbe Anna je njime utjecala i na način gledanja na ženu, žensko tijelo, ples kao umjetnost, ali i posao.
Mixer jednog imidža: Veronika Belotserkovskaya ili od Instagrama do kazne zatvora
Ako ne mogu plesati, radije bih bila mrtva
Ana je bila na turneji u Haagu kada joj je dijagnosticirana upala pluća. Da je imala operaciju koju su to tad liječnici predlagali, morala bi se odreći plesne turneje. No ona je svoj život završila dosljedna svojoj misiji. “Ako ne mogu plesati, radije bih bila mrtva“, izjavila je tada. Operaciju je odbila, nakon čega je uskoro i umrla u dobi od 49 godina.
Ana Pavlova je u konačnici plesom željela učiniti svoj tadašnji svijet ravnopravnijim. Možda je njezin korak iz današnje perspektive malen, no tada je bio golem i potpuno izvan mainstream pravila. Na vlastitoj koži je tada naučila koliko je hrabrosti i truda potrebno za savladavanje stereotipa i očekivanja javnosti. No, ona je uspjela. A Pavlova torta je, uz to što je nevjerojatno ukusna, na neki način i podsjetnik na hrabrost i odvažnost jedne žene.