“Ako se potpuno predate zraku, moći ćete njime ploviti”, otprilike bismo tako mogli prevesti citat Toni Morrison (Howard University, 1953.) kojim Beyoncé započinje svoj dokumentarni film “HOMECOMING: A film by Beyoncé”.
Književnica Toni Morrison (1931.-2019.) prva je Afroamerikanka koja je osvojila Nobelovu nagradu 1993. godine, a pamtimo je po tome što je uporno i predano tematizirala okolnosti živote afroameričke zajednice u SAD-u. Kako navodi Sima Farshid (2012.), ‘književnička karijera Toni Morrison predstavlja trajni napor oblikovanja dugo godina utišan glas njezinog potlačenog naroda, naroda s degradirajućim statusom inferiornog drugog koji se uspostavljao mehanizmima moći u američkom društvu.’
28. Grammy osigurao joj je tron najnagrađivanije izvođačice u povijesti
Možda je čudno što tekst o Beyoncé počinjem uvodom o Toni Morrison. No, slušajući njezinu izjavu tijekom ovogodišnje dodjele američke nagrade Grammy, ne mogu se oteti dojmu je upravo Toni Morrison ‘wanna-be portret‘ cilj sadašnje faze.
Držeći u rukama svoj 28. Grammy, Quinn B., kako je zovu, rekla je: “Kao umjetnica vjerujem da je moj posao i svi naši poslovi odražavati vrijeme, a bilo je ovo tako teško vrijeme. Stoga sam željela podići, ohrabriti i proslaviti sve prekrasne crne kraljice i kraljeve koji me i dalje nadahnjuju i nadahnjuju cijeli svijet.”
Sve u svemu, može ju se voljeti ili ne, ali jedno joj se ne može osporiti, a to je uspjeh i planetarna popularnost. U konačnici ovaj 28. Grammy osigurao joj je tron najnagrađivanije izvođačice u povijesti te američke diskografske nagrade. Pritom svaki njezin album i nastup zasjeni prethodni tako da je ambiciozniji, bogatiji pa čak i ekstravagantniji.
Na stranu sada jeste li njezin obožavatelj ili je samo primjećujete, no ona je savršena menadžerica svojih javnih prispodoba i to u maniru arhetipa Jungove velike majke koja je ‘snažna, jaka i braniteljica dobra’. Čak i svoje ranjivosti i/ili ranjivosti svojih korijena Beyonce predano pakira u medijski spektakl. Vješto žonglirajući problematikom dvostruke drugotnosti (spol i rasa) Beyoncé planetarno popularno gradi imidž, ne libeći se pritom odabrati stereotipne teme koje muče velik broj žena, ali i osobe druge (drugotne) rase u nekom društvu.
Nastupi čvrsto usidreni u društveno-politički okvir, a vizualno grandiozni
“Žene, žene, jesmo li snažne? Je li nam dosta tog bullshita“, doviknula je Beyoncé hipnotiziranoj publici na festivalu Coachella, u travnju 2018. godine.
Bio je to nezaboravan, snažan, spektakularan pa i povijesni nastup Beyonce.
“Kada sam se odlučila za Coachellu”, izjavila je potom “važnije mi je bilo donijeti našu kulturu na Coachellu, nego prezentirati samu sebe.”
Kritičari su Beyoncéin nastup na Coachelli opisali kao nastup koji je s jedne strane čvrsto usidren u društveno-politički okvir, a pritom vizualno grandiozan. Za taj se homage važnom dijelu afroameričke kulture, ali i svojoj karijeri, ona sa suradnicima pripremala mjesecima. Angažirala je 150 glazbenika, plesača i drugih kreativaca. Nastup je online ‘uživo’ na YouTubeu gledalo čak 458 tisuća ljudi, što ga je vinulo u najgledaniji live nastup u povijesti tog festivala. Godinu dana nakon tog nastupa, Beyoncé je pod svojom redateljskom palicom prikazala Coachellu u dokumentarcu, a uz film je predstavila i album ‘Homecoming’ koji je i soundtrack u filmu.
Savršeni scenarij miksa povijest, sadašnjosti, žrtvovanja, borbe i predanosti ciljevima
Ne znam jeste li gledali dokumentarac (dostupan je na Netflixu), ali ja bih ga opisala otprilike kao priču koja uz Coachellu, prikazuje i njezinu odanost kulturi i onima koji su tu bili prije nje, počast afroameričkim sveučilištima (takvo sveučilište je pohađao i njezin otac), moderni feminizam uz (kontroliran) pogled u njezinu osobnu ranjivost – od izazova u pripremama za nastup, ranjivosti žene koja se oporavlja od trudnoće i poroda blizanaca, mentalnog razdora između savršene majke i savršene poslovne celebrity-žene pa sve do promišljanja o teretu izazova ‘uzora’ kakvim je postala.
Gotovo pa neprikosnoven scenarij paukove mreže prošlosti koju predani rad i upornost pretvaraju u moćnu utvrdu sadašnjosti. Savršeni scenarij miksa povijest, sadašnjosti, žrtvovanja, borbe i predanosti ciljevima.
Svaki ‘odlomak’ njezina medijskog života nosi tako neku poruku – od ambiciozne tinejdžerice (2001.) do borkinje za prava žena i afroameričku kulturu, od glazbene dive svjetskih gabarita do supruge, majke i žene koja je uzor mnogima. Ona je pritom ta koja kontrolira kad će i u kojem obliku ‘privatno’ postati ‘javno’, neovisno je li riječ o pobačaju ili, primjerice, činjenici da ju je Jay-Z varao.
Danima se tako nakon objavljivanja albuma ‘Lemonade’ (2016.) spekuliralo tko je Becky with the good hair o kojoj pjeva u pjesmi Sorry, no nikada nije otkrila o kojoj je ženi riječ. Tim je albumom doslovno pokorila top liste i zaradila milijune dolara. Onako po onoj staroj “kad ti život da limune, napravi od njih limunadu“, jedino što je njezina zamotana u milijunski celofan sjaja i blještavila.
Proizvod pomno kreirane karijere i stvorenog imidža za kojima u pozadini stoje arhetipovi koji ‘klikaju’ s masom
U konačnici, sve je to proizvod pomno kreirane karijere i stvorenog imidža za kojima u pozadini stoje arhetipovi koji ‘klikaju’ s masom. No, unatoč ili upravo zbog toga, Beyoncé je ipak od talentirane djevojčice, upornim radom i predanošću, postala jedna od najvećih i najutjecajnijih celebrityja u povijesti showbusinessa.
Na njezinom koncertu bila sam u Zagrebu 2013. godine, gotovo pa izravno nakon odrađenog golemog projekta. Sjećam se iscrpljenosti u svakoj stanici svoga tijela prije koncerta, ali i snage koju mi je ‘prenijela’ produkcijom koja je bila režirana do u sekundu. Savršeno, stereotipno, a opet glamurozno i zadivljujuće. Pritom nisam njezina obožavateljica, više sam bila znatiželjna.
I nakon svega – nitko ne upali svjetiljku da bi je sakrio iza vrata. Svrha svjetla je širiti svjetlost oko sebe, otvarati oči, prikazivati moguće i nemoguće uokolo. I tako bih nekako za kraj poentirala taj njezin medijski portret.
Naslovna fotografija: @recordingacademy
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.