Ponedjeljak, 14 studenoga, 2022

Mixer jednog imidža: Je li vas sada sram što ste u djetinjstvu čitali Winnetoua?

Dok na jedne teme zatvaramo oči, brusimo pažnju na druge. I toga je sve više, jer su teme nacionalne/bijele/crnačke/rasne i ine osjetljivosti neodvojiv dio današnje popularne kulture. Što ponovno ne znači da se pitanjima nepravednosti ne treba baviti - treba i to stalno, ali na način da uistinu djeluju na naš razvoj svijesti i stvaranje pravednijeg društva

Najnoviji trend glasi – politička (ne)korektnost. Sa svih strana imamo primjere o političkoj (ne)korektnosti kojima se pokušava promijeniti svije(s)t na bolje. Prikazuju se serije u kojima su ravnopravno zastupljene razne rase, spolne orijentacije i ini kriteriji uključivosti – neovisno o lokaciji i razdoblju radnje. Navodno takva raspodjela uloga dobro kotira u krugovima koji dodjeljuju važne uloge.



U svakom slučaju, politička korektnost je važna i korisna za društvo, ako je iskrena te ako potiče konstruktivne rasprave. No nisam sigurna da je to uvijek tako, odnosno čini mi se da se često i zlorabi. Čak imam dojam da nema i nekog dugotrajnog učinka – nerijetko sam vidjela primjere kada se nekoga ad hoc “otkaže”, a onda, nakon što prođe neko vrijeme, pokaže se da je ta osoba/tema još popularnija/utjecajnija. Primjera je puno, to svi znamo. Politička (ne)korektnost u ovo ludo vrijeme ispada tako kao neka vrsta biznisa koji svojim “vlasnicima” može priskrbiti puno medijske pažnje, a time i profita. Tako mi se čini.

No ne bih sada o takvim primjerima, nego o temi koja mi već danima privlači pažnju. A to je ljubav mog djetinjstva – Winnetou.

Kako je došlo do povlačenja knjiga?

U njemačkim kinima od nedavno igra film Mladi poglavica Winnetou redatelja Mikea Marzuka. Kako danas transmedijski storytelling uglavnom (jedini) donosi konkretnu vidljivost (i zaradu), izdavačka kuća Ravensburger Verlag objavila dvije popratne knjige uz taj film. Knjige su potom povukli uz obrazloženje – “ne želimo povrijediti ničije osjećaje.”

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Karl May Museum Radebeul (@karl.may.museum)

Kako je došlo do toga? Navodno je sve krenulo od politike, ovaj put s lijeve strane. Njemački lijevi aktivisti pokrenuli su rasprave na društvenim mrežama o neprimjerenosti filma i knjiga, a time su pozvali i na kulturu otkazivanja. Uslijed svega toga, Ravensburger Verlag je dakle maknuo knjige iz prodaje. Razlog – kulturna aproprijacija i rasizam.

Kulturna aproprijacija (laički rečeno, prisvajanje nečije kulture) čest je razlog zbog kojeg se otkazuju osobe / teme. Aproprijacija otprilike znači sljedeće: nekome ste otuđili dijelove njegova/njezina identiteta; stavili ih u okvir koji vama paše, a uz to ste i na tom okviru/prezentaciji priskrbili (ne)materijalnu dobit. Pritom se sve događa u okviru hijerarhije moći, a to znači da moćniji (čitaj: moćne države/osobe/dr.) uzimaju od siromašnijih i nemoćnijih (čitaj: manjina/obespravljenih i dr.).

Rasizam, ksenofobija, nekompatibilnost

I to je prema kritičarima, Karl May napravio Indijancima, odnosno Indijanskoj autohtonoj kulturi u svojim djelima. Konkretno, Karl May osmislio je fiktivan lik Winnetouua 1875. godine, preuzevši pritom dijelove identiteta i/ili stereotipnog imidža Indijanaca. Prema današnjim kritičarima – ti su dijelovi nekompatibilni sa stvarnim okvirom kulture, a sugeriraju i rasističke namjere. Kritičari naime naglašavaju kako je Karl May zanemario genocid nad domorodačkim stanovništvom, nepravdu koja im je nanesena otimanjem zemlje. Također, prema njima, njegova djela zrcale ksenofobne stereotipe koji potječu iz kolonijalizma. Inferioran prikaz američkih domorodačkih naroda nameće pogrešne predodžbe i stereotipi u odnosu na stvaran život tog naroda. Prema njima, otkazivanje njegovih djela je stoga način kojim se ljude upozorava na nepravdu, neprimjerenost te zlouporabu.

Književnost koja zrcali stereotipne prikaze u dobu u kojem je nastala

Pobornici djela Karla Maya smatraju kako politička korektnost ne treba funkcionirati po principu “naknadne pameti”, već je moguće u predgovoru ili pogovoru problematizirati perspektive. Knjige Karla Maya prenosile su i vrijednosti kao što su hrabrost, odanost, borbenost i prijateljstvo. U prvom planu međusobnih interakcija bile su pozitivne emocije i međusobno uvažavanje. Je li pritom oskvrnuta autohtona indijanska kultura?

Temu ne treba banalizirati, no jednako tako je važno naglasiti da se ovdje radi o fikciji, dakle književnosti koja zrcali stereotipne prikaze u dobu u kojem je nastala. Ako se princip kritičara Winnetoua preslika na brojna druga djela fikcije, teško je reći što će nam onda ostati kao kulturno naslijeđe prošlosti – a da je pritom iz današnje politički (ne)korektne perspektive “etično i moralno”, pravedno i istinski uključivo? Popularna kultura naime uvijek producira stereotipe određenog vremena i upravo zahvaljujući tome može učiti o raznim perspektivama naše prošlosti. Puno toga je s današnjim razvojem društva krivo i nepravedno.

Pritom su osjetljivost i odgovornost važni, no pojedina forsiranja se u današnjem dobu podjela doimaju licemjernima. Onako, po principu – izvana gladac, iznutra jadac. Dok na jedne teme zatvaramo oči, brusimo pažnju na druge. I toga je sve više, jer su teme nacionalne/bijele/crnačke/rasne i ine osjetljivosti neodvojiv dio današnje popularne kulture. Što ponovno ne znači da se pitanjima nepravednosti ne treba baviti – treba i to stalno, ali na način da uistinu djeluju na naš razvoj svijesti i stvaranje pravednijeg društva.

Gdje je granica između razuma i pretjerivanja?

U današnjim okolnostima mene više muče dvostruki kriteriji kod “otkazivanja”, odnosno definicije “što je u redu”, a i licemjerje vezano uz razne pristranosti; nešto se otkazuje, a nešto ne; negdje smo etični i moralni, a negdje se pravimo da ne vidimo pravo stanje stvari. Muči me i  pitanje –  gdje je granica između razuma i pretjerivanja i koje su dugoročne posljedice života prema pravilima političke (ne)korektnosti. A i činjenica da se premalo govori o tome kako je nekima čin otkazivanja zapravo i  besplatna reklama.

Takve priče privlače pažnju, podižu medijsku vidljivost (uslijed emotivnih bura na društvenim mrežama). Kod jednog dijela publike potiču osjetljivost i odgovornost, drugima uprizoruju profit (pažnju, novac, vidljivost npr.). Ako stvarno želimo biti potpuno politički (ne)korektni, onda bi sve aspekte neke priče trebali uzeti u obzir. Ne znam kako vi, ali ja iz knjiga Karla Maya pamtim priču o hrabrosti, osobnoj žrtvi, časti, odvažnosti, odanosti, prijateljstvu. Koliko god okviri i odnosi iz današnje perspektive bili nepravedno kreirani.

Naslovna fotografija: Youtube screenshot

 

 

 

Pročitajte još...

Mixer jednog imdiža: Proricanje budućnosti i što nas očekuje u godinama pred nama

A ako danas slušamo što predviđaju ljudi (razni, onako uz kavu, ali i stručnjaci, u ozbiljnim okvirima) o tome kakva nas primjerice jesen/zima čeka, može se činiti da je umovima mnogih ljudi već zavladala depresivna slika budućnosti, uz mogućnost da poprimi još surovije tonove. Neovisno o znanju i/ili analitičkim sposobnostima, koliko smo stvarno u mogućnosti predskazati budućnost?

Mixer jednog imidža: ‘Imaš cipela kao Imelda Marcos’ aka neutaživa glad moći

Imelda Marcos ima imidž političarke koji u pozadini skriva matricu arhetipskog obrasca ujedinjavanja suprotnosti - političar/ka nevjerojatnog neutaživog 'apetita' i narod na rubu bijede i siromaštva. Zvuči gotovo pa 'kao iz našeg sokaka'. Imali li broj cipela koji posjedujemo zaista veze s našom osobnošću?

Mixer jednog imidža: #bolimepipi – preslika mentaliteta ili ljetno stanje uma

Jeste li danas nekome rekli #bolimePipi? #bolimePipi je zapravo preslika mentaliteta, ali i željenog stanja uma većine nas, i to je genijalno sažeto u marketinškoj taktici

Mixer jednog imidža: Amber vs. Johnny i opsceno buljenje u bizaran raspad tuđe intime

Čini se da su u današnje vrijeme jadnost, bizarnost, sirova surovost i unižavanje svake vrijednosti i ljudske kvalitete najprodavanija roba na tržištu pažnje. Ali, što to zapravo govori o nama? I što može mlada osoba naučiti od takvih sadržaja, osim eventualno potku - razvali brate na najjače, pa će biti pažnje, lajkova i para. Jadno...

Povezano

Mixer jednog imidža: Selena Gomez i njezina životna bitka

Njezinu sam priču doživjela na način da mi je prinijela okus boli i patnje. Izložila je sebe tako da imate osjećaj da ste s njom proživjeli njezinu priču. Gledajući nju, gledala sam kako se rane iscjeljuju ako ih dijelimo s drugima. I čini mi se  da je to jedna od najvažnijih poruka koju nosi njezina priča

Mixer jednog imidža: Vijaya Gadde – Twitterov moralni autoritet u dobu prije Elona Muska

Muskov Twitter bit će pozornica slobode govora, onako kako on smatra da ta sloboda treba funkcionirati. U vrijeme opće osjetljivosti, ta će sloboda postati oruđe i/ili oružje. Ovisno o tome kako će se Twitter pozicionirati, odnosno kakvu će publiku okupiti

Mixer jednog imidža: U susret Noći vještica…tko je bila zadnja hrvatska vještica?

U pričama o vješticama, moć imaju oni čije priče izazivaju više emocija - od straha i užasa do divljenja i poštovanja - ovisno o namjeri onoga koji koristi tu priču. Svatko danas odlučuje za sebe što mu 'vještica' predstavlja

Mixer jednog imidža: Žene izvan okvira prosječnog uma: Melanie Perkins i Canva

Priče o ljudima koji su inovatori, koji su kreirali nešto novo, pokazuje da se na klipove ne treba osvrtati nego ići dalje svojim putem. A svaki trud i predanost na kraju ipak urodi plodom - nekima je dovoljno da su se usudili i 'postavili na noge' svoju ideju, neki uspiju stvoriti ozbiljnu poslovnu priču

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime