Petak, 27 siječnja, 2023

Mixer jednog imidža: Julija Timošenko i ukrajinska pletenica

I dok sa suzama u očima gledamo scene iz Ukrajine, svima nam zasad samo ostaje nada da će se promjena dogoditi, a da će nakon ovog rata Ukrajina osvanuti kao feniks i to s narodom kojem više niti korumpirani političari neće moći podrezati krila

Mojmira Pastorčič je emisiju RTL Direkt u petak, drugi dan ukrajinskog rata, vodila s frizurom koju je popularizirala Julija Timošenko, bivša dvostruka premijerka Ukrajine. Naravno, riječ je o pletenici omotanoj oko glave koja je upravo zbog Timošenko stekla međunarodno ikoničko značenje.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Юля Тимошенко (@_ms._.julia_)



Slika snage i moći majke, zaštitnice nacije

Marian Rubchak (2005) je istražujući povezanost mitoloških konstrukcija u imidžu političara, objasnio kako njezina tradicionalna pletenica sadrži ukrajinske nacionalne kodove koji evociraju staroslavensku božicu Bereginiju. U slavenskoj mitologiji Bereginija je simbol drevne ženske moći i zaštitnice cijele nacije. Timošenko je tako preslikavajući nesvjesno znanje o Bereginiji, kreirala imidž kroz sliku snage i moći majke, zaštitnice nacije.

Ta je slika inače izuzetno snažan dio ukrajinskog društva, stoga ne čudi da je odabrala, svjesno ili nesvjesno, upravo taj imidž – imidž tradicionalne majke koja štiti svoj narod. Ne čudi i da je upravo mnogi, posebno oni izvan Ukrajine, pamte upravo po toj pletenici. Oni koji su dublje upućeni u unutarnje stanje te države, znaju koliko je njezina uloga na ukrajinskoj političkoj sceni zapravo bila fascinantna.

Politički, ali i poslovni fenomen

Julija Timošenko je politički, ali i poslovni fenomen. Mogla bih sada ispisati stranice o  njezinom strelovitom usponu kao poslovne žene, trijumfalnom ulasku u politiku i pozicijama koje je imala, ili o činjenici da je ukrajinski jezik naučila tek u 36 godini (jer eto po Ustavu predsjednik mora govoriti ukrajinski). Posebno je osebujno i razdoblje vezano uz drame kaznenih progona i boravaka u zatvoru. I svaka od tih priča ima različita uprizorenja uspona i padova, na temelju kojih su se onda slagali njeni medijski portreti. No, krenimo redom, i to ukratko.

Poslovno carstvo Timošenkovih nastaje krajem 80-ih godina 20. stoljeća osnutkom tvrtke za iznajmljivanje videa. Nakon 10-ak godina ulazi u politiku, vjerojatno s namjerom zaštite svojih poslovnih interesa – onako kako su to činili brojni ukrajinski poduzetnici. Godine 1995. Timošenko potom postaje predsjednica Ujedinjenih energetskih sustava Ukrajine (UESU), nakon čega je stekla bogatstvo (na čelu te tvtrtke ostala je do 2000.). Tvrtka je, naime, uvozila plin iz Rusije, koji se potom mogao ponovno izvoziti na Zapad ili prodavati interno. Iz tog razdoblja multimilijunašica Timošenko i ima nadimak plinske princeze.

Plinska princeza

U Parlament ulazi 1996. godine., a 1999. postaje potpredsjednica vlade za gorivo i energiju, u mandatu premijera Viktora Juščenka. Tada je, zajedno s Juščenkom, nastojala uvesti fiskalni red te prisiliti tajkune na poštivanje zakona, no uslijed toga, Jušičenko i ona dolaze u sukobe ne samo s tajkunima, nego i s tadašnjim predsjednikom Kučmom te su izbačeni iz vlade početkom 2001. godine. Pritom je i ona u to vrijeme bila optuživana za privredne malverzacije, pa je provela i 42 dana u zatvoru.

Juščenko i Timošenko ponovno surađuju i to tijekom predsjedničkih izbora 2004. godine, na kojima se Juščenko pojavljuje kao kandidat. Ti se izbori smatraju prekretnicom u smislu dojma prekida tradicije korumpiranih izbora (kažem dojma jer ne znam što je stvarana istina njihove izborne prošlosti, prije i nakon te 2004. godine), a Timošenko pod reflektore javnosti dospijeva u ulozi Ivane Orleanske narančaste revolucije. Nakon što je Viktor Janukovič na tim izborima prvo proglašen izbornim pobjednikom, Timošenko je postala ključna osoba u demontaži njegove predsjedničke kampanje i potencijalne izborne prijevare. Rezultat je bilo poništenje rezultata te  ponavljanje drugog kruga izbora, nakon čega Juščenko postaje predsjednik (2005.), a Timošenko premijerka. Taj je politički brak trajao do jeseni 2005. kada su se rastali – zbog neslaganja u institucijama.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Юля Тимошенко (@_ms._.julia_)

Osuđena na sedam godina zatvora

I kako bih skratila priču o njezinom političkom putu potom – nakon dvije godine je ponovno postala premijerka, ovaj put na dvije godine (2007. – 2009.), potom je bila u predsjedničkoj utrci 2010. u kojoj je Janukovič osvojio cca 3% više od nje (i pobijedio). Godinu dana kasnije, suđeno joj je za “zlouporabu položaja” i pronevjeru državnih sredstava, uključujući ugovore o opskrbi plinom s Rusijom 2009. godine.  Nakon dva mjeseca saslušanja dokaza, uhićena je u sudnici zbog “nepoštovanja suda” te je u listopadu 2011. proglašena krivom i osuđena na sedam godina zatvora. Iste je godine podignuta je još jedna optužnica i to zbog utaje poreza Ujedinjenih energetskih sustava Ukrajine (EESU), u vrijeme dok je ona bila na čelu.

Timošenko je u zatvoru štrajkala glađu, te je tako iz pozicije žrtve slala poruku svijetu o prevarama na ukrajinski način: gladovala je jer je htjela poručiti svijetu da je njezino uhićenje politički motivirano uslijed režima predsjednika Janukoviča, a gladovala je i zbog izbornih prijevara 2012. godine.

Ikona žene koja ne odustaje

U travnju 2013. godine, Sud Europske unije za ljudska prava objavio da je uhićenje Timošenkove bilo nezakonito i politički motivirano, te da je rezultat nezakonitih radnji tužitelja i sudaca. Nakon što je Janukovičev režim pao, Vrhovni sud Ukrajine izjavio je da je Julija Timošenko djelovala u interesu Ukrajine i nikada nije prekršila zakon te je slučaj odbačen. Tri mjeseca nakon što je izašla iz zatvore, 2014. godine ušla je ponovno u predsjedničku utrku, no i taj je put izgubila, taj put od Petra Porošenka.

U konačnici, iz današnje perspektive, Timošenko je dugotrajna ukrajinska politička figura, čiji politički angažman često prikazivan kao nepredvidljiv, u maniri oportunističkog mijenjanja stavova. No, kakav god bio njezin angažman, on je i autentična slika i prilika ukrajinskog društva i mentaliteta. A ono što Timošenko snažno utjelovljuje je ikona žene koja bez obzira na okolnosti – ne odustaje, te pritom svoja iskustva koristi kao oruđe u borbi za moć.  “Samo se sjetite kako su me strpali u zatvor“, govorila je takou trećoj kandidaturi za predsjednicu, na predizbornom skupu 2019. godine stanovnicima Studenytsya. “Nisam dio sustava. Ne bih vas nikada iznevjerila.” Na tim je izborima pobijedio današnji predsjednik Volodomir Zelenski.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Юля Тимошенко (@_ms._.julia_)

Povijesni trenutak

Nitko ne zna kakva bi ovih dana bila Julija Timošenko kao predsjednica da je pobjedila te 2019. godine umjesto Zelenskog. “Imam osjećaj da je upravo došao povijesni trenutak za ispravnu, duboku promjenu u Ukrajini“, rekla je Julija ususret tih zadnjih predsjedničkih izbora. Tada nije mogla niti sanjati kakve će slike njezine domovine uskoro obilaziti domove diljem svijeta.

I dok sa suzama u očima gledamo scene iz Ukrajine, svima nam zasad samo ostaje nada da će se promjena dogoditi, a da će nakon ovog rata Ukrajina osvanuti kao feniks i to s narodom kojem više niti korumpirani političari neće moći podrezati krila.

Naslovna fotografija: @_ms._.julia

Pročitajte još...

Život na sjeveru: Crveno upozorenje za čovječanstvo

Budimo iskreni, ne trebaju nam izvješća da bismo vidjeli koliko loše stojimo: požari gutaju cijele otoke i pokrajine, polusatne kišne nevere razaraju domove i infrastrukturu, nepregledne sante leda otapaju se brzinom svjetlosti, a tone smeća veličine države plutaju oceanima

Bitter Sweet Lifestyle: Clickbait naš svagdašnji

Erozija pismenosti, profesije i profesionalnosti, zapostavljanje i gubitak etičke dimenzije te pretvaranje slobode izražavanja u zlouporabu, dovodi medije do gubitka vjerodostojnosti. Publika je prevrtljiva, sve manje zahtjevna i lakovjerna. No, jedni bez drugih ne možemo i ne želimo, da se barem onda manje lažemo

Svašta ni o čemu: Kao i obično, nikad nismo mi krivi!

Toliko smo moralno iskrivljeni, apatični i ne bi me čudilo da se kojim slučajem kod nas dogodio slučaj od prije par godina, kada su na vidjelo izašla monstruozna (ne)djela Harveya Weinsteina, da bi ga ovdašnji mediji prozvali našim Casanovom

Je li Kamala Harris nasljednica Angele Markel? #kamalafirst

Mnogi danas pišu i komentiraju, pa ona je "projekt". Odabrao ju je, jer je bila mamac za dodatne glasove. I što ako i je projekt? Pa i Merkel je tako jednom, davne 1990. godine "upala" u #boygame jer je projekt, jer je kvota, jer je iz "drugog svijeta". I gdje je danas? S koliko se to muškaraca ono ona može mjeriti. Mutti. Zato #momala.

Povezano

Mixer jednog imidža: Smije li žena odustati jer nema više benzina? Što na to kaže Jacinda Ardern?

Pokazati osjećaje u politici je neprihvatljivo. To je oduvijek bila arena za junačenje. Nemam više snage vjerojatno je nešto što se ne smije izgovoriti. Ardern je pokazala da se može drugačije - pokazati suosjećanje i pokazati nedostatak snage

Mixer jednog imidža: Srednji prst ili biznis? Možda zapravo oboje u slučaju Shakire

Nova pjesma kao klasičan storytelling izdane žene koja sada mora cijelom svijetu reći da je ona zapravo ionako predobra za njega i da ga ne želi, a da je njegov novi izbor daleko ispod njezine vrijednosti - postigla je svoj cilj. Izdaju, ljutnju i srednji prst je zapravo pretvorila u sjajan biznis

Mixer jednog imidža: Tko će uskoro pisati kolumne – ChatGPT ili ja? Možda zajedno

U svakom slučaju, što god bila posljedica, mislim da je dobro što bolje upoznati gospodina ChatGPT-a. Ja imam plan sljedeće tri kolumne pisati zajedno s njim. Teme sam već osmislila, istražujem sada biografije tih posebnih žena  - a njegove odgovore i komentare koristit ću za dio teksta

Mixer jednog imidža: Preobražaj Britney Spears

Sloboda je metafora našeg doba. Često mi se čini kako smo zapravo svi u nekom zatvoru, i to onom metaforičkom, kojem ne možemo jasno dati ime ili ime i prezime. Ako ničemu drugom, robujemo mišljenju drugih ljudi, robujemo ambiciji, željom za važnošću ili ostvarenju nekih društvenih očekivanja

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime