Subota, 12 listopada, 2024

Mixer jednog imidža: Lavinia Fontana – badass umjetnica iz 16. stoljeća

 Nije se plašila izazova, čak i kada su joj bila postavljena ograničenja samo zbog njezina spola. Bila je strastvena u svom poslu i uvijek je tražila načine kako ostvariti svoj talent

Ljudima je uvijek bilo važno da budu prihvaćeni od drugih, a osjećaj da ste važni je poput droge kojoj je teško odoljeti. Dajte nekome osjećaj da (vam) je važan, da ga razumijete (i prihvaćate, ili još bolje – veličate) – on ili ona će vam zauzvrat dati sve što želite. Bez obzira događa li se ta transakcija svjesno ili nesvjesno. Većina će sada naravno reći da to nije tako, no ako iskreno pogledaju oko sebe – draži su im oni koji im plješću. I to je ok, tako uglavnom svijet funkcionira. Osim kad ne funkcionira. U slučaju ljudi koji žive izvan zone komfora – u svom vremenu, u svojoj temi.



Lavinia Fontana je bila jedna od takvih. Rođena je u Bologni, u 16. stoljeću, u dobu kada su žene imale ograničen pristup životu, a uloga koju su mogle imati bila je uglavnom ona majke i supruge.

Žene nisu imale slobodan izbor

Fontana je dakle živjela u vremenu koje nije dopuštalo slobodan izbor ženama. I iz te perspektive, jasno je da su joj posvuda lijepili etikete “nisi normalna”, “s tobom nešto nije u redu”, ili “promašila si život”. Tako uglavnom prolaze oni koji ne odgovaraju društveno idealiziranim prototipovima. Tadašnjim očima, sigurno je bila promašaj jer kao majka i supruga nije odabrala obitelj i potpunu identifikaciju kroz djecu, nego posao kojim je zarađivala i u to u branši kojom su vladali muškarci. Pritom je imala i malo sreće. Njezina najveća olakotna okolnost i  prilika je bila što joj je otac bio umjetnik od kojeg je mogla učiti. Također, živjela je u Bologni, koja je za to vrijeme ipak bila malo naprednija u pogledu prava žena, pa je tako ipak dobila više prilika. Lavinia se nije podređivala konvencijama i stvorila je prilike za sebe. Uspjela je uspostaviti kontakte s elitnim bolonjskim obiteljima, postati njihova omiljena portretistica i stvoriti neovisnu karijeru kao umjetnica, unatoč društvenim preprekama.

Ukratko –  kada su talent i karakter jači od potrebe da ju drugi prihvate, onda nema drugog puta. Za pisati o njezinim djelima, ovdje zapravo nema mjesta. Fontana je bila vrlo vješta u portretiranju ljudi, golih ili odjevenih, žena, muškaraca i djece. Kao precizan promatrač ljudi svog vremena hvatala je  suptilne nijanse ljudskog ponašanja i izraza lica. Pokazala je društvo kakvo je tada bilo. Kao umjetnica, suočavala se s poteškoćama u priznavanju njezina talenta i autoriteta, te je bila prisiljena raditi s manje resursa i prilika nego njezini muški kolege. Unatoč tome, stvorila je tako primjerice neke od najznačajnijih prikaza ženskih tijela, ali i portreta općenito u povijesti umjetnosti.

Njena slika “Minerva Dressing” (1613) prikazuje golu božicu Minervu koja se gleda u ogledalo. Slika “Mars i Venera” prikazuje strastvenu ljubavnu aferu između dviju mitoloških figura, a posebno privlači pažnju Venerin izazovan pogled u publiku dok Mars stavlja ruku na njezinu golu stražnjicu. Takvi prikazi kistom žene toliko su bili neviđeni za to doba, da i danas potiču maštu stručnjaka  – kako je uspjela pronaći modele koji su slikarici bili voljni pozirati goli (ovdje je ipak spol bio ključna prepreka u radu). I puno drugih motiva i slika bi sada ovdje trebalo istaknuti, no za to nema mjesta.

Uspjela je ući u muško dominantno društvo

 Lavinia Fontana je bila zapravo prava badass umjetnica, koja je svojim talentom, upornošću i hrabrošću uspjela ući u tadašnje muško dominirano polje umjetnosti. Od svog je rada financirala obitelj (činjenica da žena to čini – tada je bila nenormalna), postala je i prva portretistica Pape. Nije se plašila izazova, čak i kada su joj bila postavljena ograničenja samo zbog njezina spola. Bila je strastvena u svom poslu i uvijek je tražila načine kako ostvariti svoj talent.

Iz današnje perspektive, čini mi se da je njezina najveća hrabrost bila ta što je odabrala sebe, a ne okolinu. Možda je mogla ugušiti svoju genijalnost, biti frustrirana jer ne živi ono što je njezina strast, mogla je dakle metaforički poništiti sebe. Tadašnja okolina bi ju više voljela takvu (jer se teško prihvaćaju oni koji talasaju i ne podilaze). Mogla je i ne uspjeti, pa joj se ni mi “današnji“ ne bismo divili. No, njoj se dogodio njezin život, nije čekala dozvolu za uspjeh. I u konačnici, Lavinia Fontana je ostavila neizbrisiv trag u povijesti umjetnosti i ostala je inspiracija za sve one koji se usuđuju pomaknuti granice i stvoriti nešto novo i neviđeno.

Naslovna fotografija: YouTube screenshot

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime