Vremena se mijenjaju. Preslaguju se sile na geopolitičkom nebu. I dok se pojedini lideri odmiču od pompe i spektakla, šalju poruke o inkluzivnosti, drugi koriste trenutke političke nestabilnosti za širenje svog utjecaja. Pitanje više nije samo tko će vladati, već na koji način – hoće li demokratske vrijednosti ostati temelj sustava ili će se svijet sve više pomaknuti prema modelima autoritarnih tendencija skrivenih iza demokratske fasade?
Njemačka je ovih dana ‘odradila’ parlamentarne izbore, sada se čeka nova Vlada. Zemlja
koja se desetljećima percipirala kao stabilna i predvidljiva politička sila sada ulazi u razdoblje nesigurnosti, gdje tradicionalne stranke gube tlo pod nogama, a nove (ili radikalizirane stare) opcije sve glasnije artikuliraju ambicije. I sve im bolje ide. AfD, krajnje desna stranka osvojila je tako ovaj put 20,80%, na drugom je mjestu. AfD je inače poznata po tvrdokornim stavovima prema imigraciji i EU politici, zagovara konzervativne društvene vrijednosti uz snažan populistički narativ, neki predstavnici bez imalo srama simpatiziraju nacističku prošlost, dapače koriste takve nastupe ne bi li privukli sebi sličnu publiku.
View this post on Instagram
Stranka je inače pod nadzorom njemačke obavještajne agencije zbog sumnji na desničarski ekstremizam, što dodatno polarizira političku scenu. Na ovim su izborima osvojili dakle 152 mjesta u Bundestagu, a Elon Musk kaže da će, ako tako nastave, sljedeći put biti najjači. Elon Musk je njihov ogroman fan, javni podržavatelj – ako se netko pitao kakve on sad ima veze s radikalno desnom njemačkom strankom. Njihova je ‘ljubav’ javna. A posebno mu je draga Alice Weidel, kandidatkinja te stranke za kancelarsku poziciju.
Ona je sve što stranka jest i nije
Alice Weidel, žena paradoksalnog imidža i političkih ambicija – živi jedno, a radi drugo. Političko oružje kojim osvaja bastion moći usmjereno je na ciljeve koji su u suprotnosti s njezinim privatnim životom. Upravo ta kontradikcija između osobnog i političkog identiteta čini je najsloženijom figurom njemačke desnice. A zbog neutažive gladi za moći, britkosti
uma i vrhunski upakirane argumentirane retorike kojom laserski cilja u strah i nesigurnost
vremena – i jednom od najopasnijih. Njena sposobnost manipulacije emocijama birača uz
strateško korištenje paradoksa i preciznih i jasnih argumenata čini je političkom silom koja destabilizira tradicionalne političke norme.
Alice Weidel je vrhunski uspješan strateški potez kojim AfD želi postići prihvatljiviju percepciju u široj javnosti. Privatno i poslovno, ona je sve ono što stranka jest i nije – moderan europski identitet umotan u tradicionalističku retoriku. Persona i sjena u jednom potezu.
View this post on Instagram
Ona je imućna doktorica ekonomskih znanosti, lezbijka koja sa suprugom porijeklom iz Šri
Lanke živi uglavnom u Švicarskoj i imaju dva posvojena sina. Živjela je i u Kini. I ništa od toga je ne sprječava da predvodi stranku koja se protivi LGBTQ+ pravima i zagovara fokus na lokalno njemačko. Alice Weidel, dakle paradoks u hodu, zagovara politiku ‘remigracije’
koja uključuje masovne deportacije i zatvaranje granica radi zaštite njemačke kulture i
sigurnosti. Ako AfD dođe na vlast, planiraju provesti masovne repatrijacije u prvih 100 dana.
Moć granice i političke relevantnosti
U AfD je inače od 2013. godine. Dok se stranka brzo radikalizirala, a mnogi umjereni članovi jedan po jedan odlazili, Weidel je ostala. Odnosno, ne samo da je ostala, nego je pratila taj radikalni val – vjerojatno i zbog prilagodljivosti i političkog oportunizma, ali i poznate nam želje za moći. Weidel se trudi prikazati AfD kao profesionalniju i uglađeniju političku opciju. No, unatoč tom vanjskom sjaju, stranka pod njezinim vodstvom nije postala umjerenija. Mnogi unutar stranke ne žele blaži ton i osjećaju se osnaženi rastom potpore, posebice sada nakon izbora. U svakom slučaju, dok je jedni vide kao prijetnju demokratskim vrijednostima, drugi u njoj prepoznaju autentičan glas koji izgovara ono što, prema njihovu mišljenju, mnogi misle, ali ne usude se izgovoriti naglas. Pitanje ostaje: za što se zapravo zalaže? Prilagodljivost joj donosi uspjeh, ali upravo ta neodređenost/neoprijedljenost izaziva zbunjenost. Stoga Weidel ostaje figura koja istovremeno fascinira i iritira.
View this post on Instagram
No, ključno je hoće li Weidel i AfD uspjeti iskoristiti rastuće nezadovoljstvo i prijeći u novu fazu političke relevantnosti. Čini se da u stranci trenutno vlada osjećaj kako im nitko ne može ništa. Od izvršne vlasti dijeli ih samo – Brandmauer, takozvani protupožarni zid, odnosno politička izolacija desničarskih populističkih stranaka koja sprječava njihovu normalizaciju u mainstream politici. No, taj se Mauer već lagano zatresao kada je CDU/CSU pokušao progurati zakon o ograničenju migracija uz podršku AfD-a, ove godine u sječnju, što je izazvalo burnu političku raspravu.
Hoće li se taj Brandmauer u Njemačkoj jednog dana ipak srušiti i otvoriti put suradnji? Jer,
zidovi rijetko padaju naglo – prvo popuste pod težinom vremena i okolnosti. A kad se jednom pojavi pukotina, pitanje više nije hoće li se srušiti, već samo kada. Ako se to dogodi, posljedice će se osjetiti daleko izvan Njemačke, jer što god da se dogodi u Berlinu, odjekne daleko izvan njegovih granica.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube