Sloboda je imenica ženskog roda. Isto kao i moć, ali i nemoć. Te su imenice ovih dana stupovi vijesti o protestima Iranki ovih dana. Ime Mahse Armine i #SayHerName postalo je simbol otpora na društvenim mrežama.
Mahsa Amini (22), djevojka koja je s bratom turistički posjetila Teheran, preminula je 16. rujna, tri dana nakon što ju je moralna policija uhitila zbog nepravilnog nošenja hidžaba. Pravilno nošenje hidžaba značilo bi da se kosa uopće ne vidi, dok je Mahsa stradala zbog nekoliko pramenova kose. Preminula je na Odjelu intenzivne njege teheranske bolnice Kasra, od posljedica ozljeda glave nakon što je dva dana bila u komi. Službeno obrazloženje je bilo da se onesvijestila, pa je stoga i preminula. Tako se uvijek u autokratskim sustavima prezentiraju uzroci nečije nesreće – uzročno posljedičnim stilom koji onda krivcu omogućava alibi za posljedice patnje. Njezina obitelj i prijatelji smatraju da je umrla zbog premlaćivanja – “Vaš ju je islam osudio, a sada ste došli moliti se nad njom? Zar te nije sram? Ubio si je zbog dva pramena kose! … Uzmi svoj islam i idi”, rekao je njezin otac u viralnom videu. Mahsu mu nitko ne može vratiti, no njezino ime je potaknulo brojne Iranke na borbu i prosvjed, a žene diljem svijeta na svijest o raznim oblicima femicida.
View this post on Instagram
Iranke su već neko vrijeme u maršu za svoja prava
Iranke su doduše već ljetos počele prosvjedovati uslijed vladinih propagandnih aktivnosti uslijed “Nacionalnog dana čednosti i hidžaba” snimajući videozapise kako šeću ulicama Teherana bez marame. Pravi su prosvjedi krenuli tek u rujnu. Moralna policija tako već danima na sve načine pokušava zaustaviti Iranke u maršu za svoja prava. Prema organizaciji Iran Human Rights u protestima je najmanje stradalo 76 ljudi (zeit.de, 27.09.2022.) Iranske vlasti su pak izvijestile o više od 1200 uhićenja i najmanje 41 smrtnom slučaju, uključujući osoblje hitne pomoći (zeit.de). Ukratko, odjel iranske policije pod nazivom “Gasht-e Ershad“, takozvana moralna policija, ima zadatak provoditi aktivnosti vezane uz poštivanje šerijatskog zakona. Pritom im je cilj pronaći predvodnice protesta, ali i zaustaviti demonstracije. Kršiteljice pravila čeka kazna javnog ukora, uhićenja ili novčane kazne. Prema fotografijama koje je objavio IHR, prosvjednice u Teheranu su uzvikivale “smrt diktatoru” i tražile svrgavanje iranskog duhovnog vođe Ajatolaha Ali Khameneija (zeit.de)
U slučaju Mahse femicid se dogodio zbog par pramenova kose koji su time postali oružje (ne)moći. Prema šerijatskom zakonu, žene u Iranu su od 1979. godine obvezne pokriti kosu i nositi dugu i široku odjeću. Tako primjerice prema riječima Masih Alinejad, žene koje ne pokrivaju kosu, ne mogu dobiti posao ili ići u školu. Ovo ljeto, dakle 5. srpnja taj je Zakon postrožen odlukom sadašnjeg predsjednika Ebrahima Raisija. Prema pisanju medija, tom je odlukom vlast namjeravala skrenuti pozornost sa sve teže gospodarske uvjete. Onako u nama dobro poznatoj maniri: kad nemaš rješenje, stvori “neprijatelja”.
View this post on Instagram
Iranke na razne načine ovih dana daju glas svojoj nemoći
Kosa žene u Iranu ima ogromnu političku i inu moć. Prema Düzen Tekkal gesta Iranka koji u videima ili na demonstracijama režu kosu u znak prosvjeda, je usitinu snažna, i to iz više razloga. Prvo jer se žene pojavljuju javno i viralno bez marama kao znak stava, pobune i hrabrosti, a drugo jer režu kosu (nasumično, bez ogledala) čime daju pijetet žalosti. Naime, u kurdskoj je tradiciji običaj kao čin žalosti položiti kosu na grob preminule osobe.
U Iranu su trenutno sloboda, moć i nemoć ženskog roda taoci ulica i vlast. Prije par dana su prosvjedovali studenti 12 sveučilišta protiv uhićenja studenata. Danas čitam na Twitteru da neke bolnice u Iranu odbijaju primiti ozlijeđene prosvjednike zadnjih noći. Uslijed akcija gušenja prosvjeda protiv poginule su Sarina Esmaeil-Zadeh (16, pretučena je tijekom prosvjeda palicom po glavi), Hadis Najafi (20, ubijena je sa šest metaka u gradu Karaju).
Protesti žena diljem Irana, paljenje hidžaba, (nasumično) šišanje kose – način je kojim ovih dana Iranke daju glas svojoj nemoći. Mahsa Amini postala je simbol protesta protiv vlasti i sustava. Hrabrost obitelji koja je javno objavila razlog ubojstva svoje kćeri brojne je žene prvotno motivirao da izađu na ceste, a onda su krenuli protesti diljem države. Zasad nezaustavljivo. Mediji pišu kako ovi protesti imaju potencijal postati ozbiljna ugroza vladajućem režimu. Iako krvava represija uzima danak, ženama na ulicama iranskih gradova nije preostalo ništa drugo u borbi za život bez ograničenja.