Svi danas žele ispričati svoju stranu neke životne priče, a ako ste pritom poznati ili slavni, onda to možete i dobro utržiti. Ne čudi što publiku takve priče zanimaju, u konačnici svi mi želimo nekome barem ispričati svoju istinu. Do nedavno je tako sa svih portala iskakala priča o Harryju i njegovoj perspektivi. Harryjevi memoari su već u prvom tjednu “puštanja u javnost” postigli vratolomnu brojku od cca 3,2 milijuna prodanih primjeraka. Od toga je u samoj Velikoj Britaniji prvi dan prodano 400000 primjeraka knjige. Ukratko, memoari kojima se ispravlja nepravda “krivog pogleda” postali su jedan od unosnijih biznisa za sve dionike.
Na tom tragu, ali puno skromnije krenula je najava još jednog pokušaja ispravljanja nepravde – i to one koju je proživjela Pamela Anderson, nekadašnja zvijezda Baywatcha. Dugo su drugi ljudi pričali njezinu priču i to uglavnom na uvredljiv i bizaran način (citiram njezine riječi). Sada je ona odlučila ispričati svoju verziju priče i to knjigom Love, Pamela te Netflixovim dokumentarcem Pamela, A Love Story.
I knjiga i dokumentarac ugledali su svjetlo javnosti 31. siječnja ove godine. Za nju je to pokušaj ispraviti priču koju su godinama o njoj nametali tračerski mediji ili serije poput Pam & Tommy.
Pisanje priče svog života uvijek je prilika
U svojoj se priči prvo vratila u mjesto djetinjstva, kanadski grad Ladysmith na otoku Vancouver, kako bi se suočila s teškim emocijama koje je godinama skrivala od sebe. “Bila sam olupina. Vratila sam se kući u dijelovima. Bilo je toliko potisnutog bijesa. Osjećala sam se kao vulkan iz kojeg izbija taj bijes. Istovremeno, putovati vlastitim životnim putem imalo je i terapijsko djelovanje,” rekla je Anderson. Jedna od trauma koju je Pamela Anderson pokušala prebroditi pisanjem bilo je silovanje u mladosti, ali i brojne druge. Kaže da joj je pisanje (a navodno je sve sama napisala) dalo mogućnost još jednom proživjeti i prihvatiti sve što je prošla. Pisanje priče svog života prilika uvijek je prilika još jednom proživjeti bol, ali i pogledati u nju s distancom vremena koje je prošlo.
Dokumentarac je poslužio istoj svrsi – rasvijetliti priču i preuzeti kormilo nad narativom o svom životu. Jedna od tema kojom se u knjizi bavi je i snimka seksa koju je Anderson snimila sa svojim prvim suprugom Tommyjem Leejem (60) i koja je objavljena bez njezina pristanka.
View this post on Instagram
Snimka koja joj je uništila život
“Pamela Anderson i Tommy Lee su bili par u 90-im godinama, a njihova snimka seksa jedan je od najpoznatijih slučajeva objavljivanja takve vrste materijala bez pristanka učesnika. Snimka se pojavila na internetu 1997. godine i tokom godina je postala jedan od najviše distribuiranih materijala tog tipa. Ova situacija ukazuje na važnost zaštite privatnosti i pokazuje da objavljivanje takvih materijala može imati ozbiljne posljedice po život i karijeru učesnika,” napisao mi je o toj snimci ChatGPT.
I u memoarima i u dokumentarcu, Anderson je jasno dala do znanja da incident sa snimkom seksa nije nešto o čemu i nakon toliko puno godina može s lakoćom govoriti. “Bila je to jedna od najtežih stvari kroz koje sam ikad prošla. Uništila je naše živote, počevši od naše veze – i neoprostivo je da ljudi, i dan danas, misle da mogu profitirati od tako strašnog iskustva, a kamoli zločina.” Neću dalje spoilati sadržaj, ako imate vremena i volje, pogledajte dokumentarac.
View this post on Instagram
Životi pod svjetlom reflektora često skrivaju neke traume
Pisati ili pričati o traumi je bolan, ali i iscjeljujući proces. I nikada nije kasno za to. Meni je pisanje kao kisik, bolje razumijem život ako ga zapisujem – nebitno jesu li važni ili nevažni detalji tema. Možda mi je to bila i početna motivacija zašto sam odmah pogledala film i pročitala sve o knjizi. Uvijek mi je bilo poučno gledati kako drugi ljudi pričaju svoje živote, ali i kako se nose sa svojim traumama. Životi koji su pod svjetlom reflektora često u pozadini skrivaju neke traume koje su ih “tjerale” naprijed, isto kao i potrebu ispričati svoju verziju priče – kad tada. No, vjerujem da svi to na neki način želimo – ispričati svoju priču i sami pokazati što smo preživjeli, ali i što smo kako doživjeli te što nas je zapravo oblikovalo.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot