Šmrkavac; herojski zec; plameni jazavac; piroman; crna udovica; low-life; furao je na maturalac ljude s Challengerom u Finsku; narikače; korona kao karijes; prvo sapun, onda parfem; zašto nisu donijeli lava, nego sada očerupanu kokoš; mađarski potrčko… nastavite niz i pogodite čiji nam je imidž danas tema?
Ako ima koga da nije pogodio, odmah ću mu srušiti iluzije. Ne, ovo nisu riječi iz neke storytelling upute kako privući pozornost. Ovo su riječi po kojima će mnogi pamtiti prvu godinu petog hrvatskog predsjednika. Čak vjerujem i oni koji se groze ikakvog teksta o političarima i njihovim govorima. Tako da – da. Na obljetnicu prve godine predsjednikovanja došlo je vrijeme posvetiti tekst imidžu Zorana Milanovića. I to onako u crno-bijeloj maniri njegove retorike.
Imamo, dakle, predsjednika s karakterom
Pa krenimo. Imamo, dakle, predsjednika s karakterom. ‘Znali ste koga birate’, poručio nam je i on sam ove godine. Ovdje bih nadodala – osobu koja se ne libi po svojoj volji i odluci prikazati svoje retoričko lice i usmjeriti strelicu govora na temu/metu koja mu u danom trenutku dođe na megdan. Osebujno i ambivalentno, katkad ad rem direktno, smisleno i sadržajno, a katkad upitnog smisla i svađalačko.
Predsjedničko razdoblje Zorana Milanovića počelo je konkretnim promjenama. Bila je to prva inauguracija koja nije održana na Markovom trgu, a i s najmanje uzvanika do sada. Himnu je izvela Josipa Lisac, u svom osebujnom stilu, što je možda bilo i svojevrsno utjelovljenje budućeg predsjedničkog ‘progovaranja’. Koje je ‘novo normalno’, ambivalentno i višeslojno karakteristično, što god da to kome značilo.
Konstruktivni, a ne korektivni faktor
“Ovo je kuća za nas. Za sve nas. Za nas koji smo tu, za generacije koje dolaze, i za one koji će se vratiti svojoj kući”, poručio nam je naš predsjednik na kraju inauguracijskog govora 18. veljače 2020. U govoru je između ostalog obećao biti konstruktivni, a ne korektivni faktor. Zamolio je tada i ‘za zrno razumijevanja za greške’ – koje, kako je rekao ‘nikada neće biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize’. E sad, je li mu to uspjelo i kakva je to kuća, teško je unisono odgovoriti.
Kao i premijersku ulogu, i ovu je počeo umjereno i oprezno. Možda jednim dijelom i zato što ga je odmah na početku dočekalo redefiniranje života zbog korona-krize. No, ubrzo je uslijedila analogija korone i karijesa, ali i jasno izražavanje neprihvaćanja ideje o praćenju mobitela građana te propitivanje uloge Stožera o mogućim odlukama u tom kontekstu. Također, u temama koje su mu važne bio je dosljedan. Zapravo u jednoj svakako, i to kontinuirano, a to je stav prema upotrebi pozdrava ‘Za dom spremni’. Dva je puta napustio obljetnice (prvo obljetnicu akcije ‘Bljesak’ u svibnju 2020., potom obljetnicu ‘Maslenica’ u siječnju 2021.) nakon što je tamo vidio ljude u majicama s tim natpisom. Sve u svemu, kada želi poentirati i pokazati stav – on to i napravi. Naravno, vezano uz temu koju on odabere. Zoran Milanović kao predsjednik zapravo nema ambicije približiti se ‘malom čovjeku’ i glasno poentirati oko svake teme koja danas tišti tog ‘malog čovjeka’. Sukladno svojoj ‘agendi’, on odluči kad će se retorički ‘probuditi’ i glasno izgovoriti svoj stav. I pritom pokrenuti lavinu komentara.
On je to zaista rekao?!
Njegova je retorika, dakle, osebujna i ambivalentna, ide iz jedne krajnosti (kad dobro poentira meritum stvari) do izjava koje zbog svoje dvosmislenosti, a često i neprimjerenosti, izazivaju zatečenost i čuđenje. À propos toga – pamtim trenutak na jednoj retoričkoj konferenciji u Njemačkoj kada su me, nakon pokušaja da na njemačkom jeziku pokušam prikazati stil tadašnjeg premijera Milanovića navodeći poneki primjer, kolege Nijemci nakon izlaganja sramežljivo pitali – “Echt? Er hat das wirklich gesagt?!” (prijevod – Zaista? On je zaista to rekao?!). O, da, rekao je to stvarno i govori i dalje. Samo mi se više ne čudimo, naviknuli smo se. Zapravo, iz današnje bih perspektive rekla da se sada samo češće mijenjaju “opisi” publika koje se ili dive ili kritiziraju i čude. Nešto poput ruskog ruleta – teško se može pretpostaviti koji će dio političkog ili javnog spektra retorička strelica pogoditi pa se sukladno tome i gledalište presloži.
A kako je njegov izričaj snažan, snažne su i reakcije. Rijetko tko mu pritom može parirati u usporedbama koje on osmisli. A i načinu etiketiranja. Tako je, primjerice, predsjednički Facebook-profil postao i poligon za obračun s osobama koje želi kritizirati. I tu se onda ne libi pokazati svoje svađalačko retoričko lice, stil koji bi neki od vas opisali i kao sarkastičan te neprimjeren. No, jednako tako, sudeći po komentarima ispod objava, takav se leksik sviđa određenom dijelu javnosti. Hrvatsko društvo je ipak u određenom dijelu mačističko, kultura junaka u kojem je napad snaga, koji nema za svrhu poticati raspravu, nego pokazati ‘mišiće’. A Predsjednik kada ‘napada’ ili kada se ‘brani’, on je direktan, dovitljiv i retorički nepredvidljiv.
Supruga najbolji PR
Teško je u konačnici jednostavno poentirati vezano uz stil predsjednika, no ono što ovdje nije suvišno nadodati jest da mu je u ovoj prvoj godini možda najbolji PR bila supruga. Umjerena i stručna u komunikaciji, angažirana u aktualnoj temi cijepljenja, ne spektakularizira svoju poziciju ‘prve dame’ te ne privlači nepotrebnu pozornost.
A za kraj, više onako retoričko pitanje – što nas očekuje u budućnosti. “Ćeraćemo se još. Sve može biti osim da se ne ćeramo,” citirao je Zoran Milanović pjesnika Matiju Bećkovića, odgovarajući na novinarski upit oko jedne premijerove izjave, prilikom cijepljenja pred kamerama u siječnju ove godine.
“Ćerat ćemo se još, samo sada nije vrijeme” – poentirao je tako Milanović. I to je to, u to možemo biti sigurni. S kim i kada – vidjet ćemo. No, “ćeraćemo se još” – on s njima, mi s njim, pa kome se svidi, svidi.
Foto: Instagram
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.