Zašto on kao primjer lidera? Jer je najmlađi europski državnik, jer je njegov lockdown gotovo pa najtvrđi, a njegova komunikacija – ne baš u skladu s tim. Iz pregršt općih političkih fraza iskoči poneki tvrdi stav. Znači rekli bismo – taktika toplo-hladno, kako se to danas u političkoj komunikaciji naziva.
U prijevodu, puno fraza, pa i općih argumenata, ali i konkretnih odluka. Dakle, nije to odlučnost u stilu Angele Merkel. Nije to niti fokus na sadržaj, bez etiketiranja. To je pokušaj odlučnog rješavanja krize, uglavnom isključivim stavovima.
U ringu s krizom zanimljivo je analizirati susjede moćnik
E sad, je li danas takva isključiva komunikacija primjer i uvjerljive, prepustit ćemo njima. I kod njih je, kao i kod nas, ova zdravstvena kriza postala previše nadmoćna. Nadvila se nad svime što smo uzimali zdravo za gotovo. A u ringu s krizom zanimljivo je analizirati susjede moćnike. Da ne bude da nam je fokus samo na našima.
A i dotakao se Kurz i nas ovih dana kao argument zašto će provoditi još strožu lockdowngraničnu politiku. #nema-skijanja-ove-zime.
Pa prije nego citiram tu njegovu izjavu, evo nekoliko informacija o njemu i karijeru. Jer je zaista drugačiji od drugih. #nitko-kao-kurz.
Znači, ukratko za početak, zašto je kancelar Sebastian Kurz toliko drugačiji od drugih, europskih moćnika?
Sebastian Kurz je za početak najmlađi austrijski kancelar. Ikad. Za prvi mandat je prisegnuo sa samo 31. godinom, za drugi, ove godine, i to s 34. Dakle, drugi kancelarski mandat i samo 34 godine. Neki ga zovu “Wunderknabe” (čudo od djeteta), neki kažu da je miljenik njemačkih medija, a neki mu pak “spočitavaju” da nikad prije njega nije bilo toliko PR-ovaca u vladinim uredima. Čak i naši mediji (vecernji.hr) znaju mu uz ime u rečenicu staviti “neuništivi”.
Uspjelo mu je ono što nije nikome do sada
Ne znam je li tome tako, ali imidž Kurza se gradi na zanimljiv način. U konačnici, uspjelo mu je ono što nije nikome do sada. Wunderknabe, odrastao u radničkom kvartuMeidling u Beču, nezavršeni student pravnog fakulteta bečkog Sveučilišta (Uni Wien) kroz medije želi prenijeti sliku odlučnog, ili kako se voli reći “neuništivog” lidera. Nije on samo najmlađi kancelar ikada. Sa 27 godina je postao najmlađi ministar vanjskih poslova. Pa je bio i najmlađi predsjednik Austrijske narodne stranke (ÖVP), postao je to sa 31. godinom. I ne što je tada već pokazivao karakter vođe koji, primjerice, stranci postavlja “ultimatum od sedam točaka” iliti svoje uvjete – pa je onda – jer nije htio da mu se nitko miješa u odluke – sam odabrao suradnike, predsjedništvo, s kim će koalirati i kako će formirati izbornu listu. Kao znak promjene ili novih “vjetrova” stare stranke, lista s kojoj je izašao na izbore nosila je njegovo ime – “Liste Sebastian Kurz – Die neue Volkspartei”. A i boju stranke je promijenio iz crne u tirkiznu. #ništa-mi.
“Poker game” na adut imidž
Nezaustavljiva želja za moći, izbori i prilika da sam odabere (jer #ultimatum-od-7-točaka) odabere s kim će koalirati, u tom prvom mandatu. Pregovori su trajali 64 dana, ali #afterall – uspio je.
E sad koalicija. I tu je Kurz pokazao ono što nikad nitko nije do sada. U prvom je mandatu koalirao s desno-populističkom Slobodarskom strankom Austrije (FPÖ) Hainz-Christiana Strachea. No, nakon “Ibiza skandala” (ako se sjećate, austrijska Vlada je pala zbog onih tajno snimljenih small talk aktivnosti čelnika FPÖ-a na Ibizi. Za više detalje – konzultirajte Google :-)) Kurz je raskinuo koaliciji i jedina je mogućnost bila raspisivanje novih izbora. Kažu neki mediji “poker game” na adut imidža, mogao je izgubiti sve – ali on je postigao trijumf”. I ponovno je došlo vrijeme za pregovore o koaliciji.
#ideologija, nacionalni interes ili želja za moći, ne znamo što je razlog, ali ova koalicija je dijametralno suprotna od prve. Prvi put je, dakle, koalirao s desnim populistima, a sad sa strankom Zelenih. Tirkizno-plava vlada konzervativaca i populista u novom je mandatu postala tirkizno zelena. Prvi put Zeleni imaju priliku sudjelovati u radu vlade. “Ovi pregovori, moram priznati, nisu bili lagani”, rekao je Kurz kao komentar na proces sastavljanje Vlade (dw.de). #progresivno. No dobro, a sada, pod vodstvom konzervativno-zelene koalicije Austrija ima jedan od “tvrđih” lockdowna.
Kakvi su to lideri novog doba i što je to što ih motivira?
U konačnici, nije ovdje tema kancelar Kurz, nego nas on samo motivira na promišljanje kakvi su to lideri novog doba i što je to što ih motivira? Moć ili želja za promjenom? Uostalom, kako je ovaj tjedan došao i u fokus naše pozornosti, onom izjavom da smo među ostalim mi (HR) zaslužni za rast zaraza u Austriji nakon ljeta, pa da se ne ponovi to loše iskustvo – sada se granice strože zatvaraju.
Pa bih zapravo na tom primjeru samo pokazala kako se danas vješto koristi taktika “žrtvenog jarca”. Pritom nisam ja rekla da Kurz kreira ozračje žrtvenog jarca. To mu je izravno rekao voditelj u emisiji na Drugom programu javne televizije nakon “izazovne” liderske izjave. Pa što se ne bismo i mi pozabavili konceptom “jarca”.
Znači, prvo je bilo obraćanje naciji, 2. prosinca 2020. i izjava o tome tko je skrivio porast broja novozaraženih u Austriji nakon ljeta (#ima-i-nas-u-toj-priči)i najava razvoja Kurzova tvrdog lockdowna u danima pred nama. Potom, isti dan, navečer, intervjuu tom istom prigodom (tvrdo – malo manje tvrdo), kaže voditelj Armin Wolf (emisija ZIB, ORF 2, Drugi program austrijske javne televizije) kancelaru Kurzu (među ostalim): “(…) i ljudi s migracijskim podrijetlom su razočarano doživjeli vašu izjavu da su oni virus, koji je kao bio nestao, ponovno vratili u Austriju. Znači – kreirate žrtvenog jarca – zašto stvarate dojam da su migranti odgovorni za virus u Austriji? (..)”. Među ostalim, tema emisije je bilo propitivanje (ne)logičnosti odluke o obveznoj karanteni neovisno o negativnom testu za putnike iz inozemstva, koji žele ući u Austriju između 19. prosinca 2020. i 10. siječnja 2021.
E sad, o emisiji i Kurzu ne pričam jer su se zapadni Balkan i Hrvatska tako našli uslijed debate o novim austrijskim mjerama oko granica i Božića. Ovo je samo primjer da pokažem kako se političari “snalaze” kad ih suočite s konkretnim dokazom. Jer u tim situacijama taktika “nisam ja to tako rekao” ne prolazi. A kako znamo da ta taktika Kurzu u tom intervjuu nije prošla? Jer se voditelj Armin Wolf nije libio niti prekinuti kancelara (pa ga podsjetiti da su mu pokazali video na početku emisije, dakle u prijevodu – da ne vrijeđa zdrav razum negirajući da je rekao – rekli bismo u narodu), niti kad je kancelar pokušao koristiti taktiku brojaka. A jedna od ključnih taktika manipulacije je kad koristite usporedno brojke, bez da pritom pokažete usporedno kontekst. Pa je, primjerice, Kurz usporedio Njemačku i Austriju i broj mrtvih, jedino je zaboravio spomenuti taj omjer u kontekstu omjera stanovnika. Hm, kod nas ne bismo niti primijetili da netko koristi tu taktiku, koliko su nas već naviknuli na to.
Etiketiranje kao modus operandi sa sobom donosi podjele u društvu
A što se tiče argumenta “strani virus” koji se koristi kad nema boljeg/uvjerljivijeg argumenta–čini se da je to dio nove političke retorike, a ne samo trend koji je stigao iz Amerike iz vremena prije Bidena. U konačnici, treba ovdje biti i pošten i podsjetiti se kako smo i mi početkom krize u proljeće 2020. etiketu “širitelja virusa” lijepili na austrijska vrata. Jer skijanje. Pa je Kurz “vratio” – jer more.
No, da ne duljim. Nije se Kurz baš vješto izvukao iz tog pitanja. Pritom, mora mu se priznati, do “korone” nikada nismo stavljani u kontekst “krivca“ i uistinu je imao uvijek prijateljsku komunikaciju. U konačnici, možda će se Austrija uistinu prva izboriti za pobjedu u krizi i možda će upravo ta odlučnost kancelara i želja da bude najbolji i prvi izvan svojih granica – dovesti ih do sjajnih rezultata.
No, kao što sam i napomenula, kancelar Kurz je danas tema samo zbog komunikacije. I da se ne moramo baviti našim političarima, nego da na primjeru stranih vidimo kako se to radi. I kod nas i kod njih. A sam nam je Kurz dao priliku da vidimo kako to odlučni i uvjerljivi političari strateški komuniciraju. U konačnici, možda iz ove priče možemo naučiti da postoje okolnosti u kojima novinari traže od političara da im daju argument i ne prodaju “maglu” iliti “žrtvenog jarca”. I da etiketiranje i stigmatiziranje nije alat uvjerljivog kreiranja moći – ako pritom propitujete sadržaj.
Ovo je zapravo priča o odgovornosti i senzibilnosti. Etiketiranje kao modus operandi sa sobom donosi podjele u društvu. I nitko ne može reći da toga nije svjestan. No, kriza je sa sobom donijela i priliku, priliku promjene. Svima nam je jasno da se paradigma mijenja, stara više ne vrijedi, a novu tek kreiramo. Sve je više situacija u kojima te hrabre & uspješne lidere kriza/problem preraste. A onda, jedni pronađu put, a drugi pronađu krivca i uvjere vas da “riba ne smrdi od glave”. A smrdi.
Kriza uistinu pokazuje tko je vođa, a tko baš i ne
I ne znam kako vi, ali meni često padne na pamet što će o nama misliti ti neki drugi ljudi koji dođu nakon nas. Te neke nove generacije kojima ostavljamo ovaj svijet koji se danas kreira.
Svašta možemo danas poreći, ali ne možemo da kriza uistinu pokazuje tko je vođa, a tko baš i ne. Kako u politici, tako i u bilo kojem drugom području. I nije sve na njima, nešto je i na nama ili da citiram omiljeni zakon fizike Angele Merkel: “Bez mase nema dubokog hoda” (Kornelius, 2014, str. 29).
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.