Ako ste ovih dana zaključili da je tekst o Vukovaru Bore Dežulovića koji je na stražnje noge podigao sve turbo-desničare i izazvao lavinu vrijeđanja pa i otvorenih prijetnji ubojstvom, zapravo točna dijagnoza politikantskih igara oko ubijenog pa umrtvljenog grada iz kojeg se samo odlazi a u ove dane prigodno dolazi, sigurno ste se kvalificirali među izdajnike. Pače, među mrzitelje svega hrvatskoga, u kategoriju vječnih sumnjivaca i anacionalnih mutikaša.
I bez Bore Dežulovića sigurno će vas u isti kalup ugurati uvjerenje da su partizani bili antifašisti, da je papa Frane “good guy” koji nastoji počistiti vatikanske (i sve druge) Augijeve štale, da “manjinci” i hrvatska sirotinja (u koju statistički spada već četvrtina stanovništva) kao i Kristovi “maleni” zahtijevaju i obranu i zaštitu umjesto daljnjeg sisanja posljednjih kapi krvi od strane trome, nabujale i štetočinske državne “administracije”.
Kvalifikacija za vjerodajnicu istinskog domoljuba
Smatrate li pak da su “crnci” Jure & Bobana bili antifašisti – baš kao što su to u Srbiji bili četnici – a Tito isključivo vampir kojem je odavno trebalo, kako je to tražio vojvoda Šešelj, probosti srce glogovim kolcem; ako duboko vjerujete da je Hrvatskoj prijeko potrebna “duhovna obnova” po naputku “hodača za život” te da je “antihrvatstvo” svaki zahtjev za ukidanje besmislenih županija i općina te krvopijskih poreza kojima se, umjesto javnih servisa i gospodarskog napretka, financiraju horde podobnih stranačkih parazita i uhljeba, ziher ste se kvalificirali za vjerodajnicu istinskog domoljuba.
Čak i na estradi. S bogobojažljivim bardom iz Čavoglava i “domoljubnim” likom koji “ne da glavnicu” kao ikonama hrvatskog pravovjerja. Odnosno, s Milom Kekinom ili, pak, Radom Šerbedžijom čiji bi koncert u Vinkovcima, kažu, bio uvreda žrtvi Vukovara, kao stjegonošama antihrvatstva, s druge strane te sulude bojišnice.
Vrijeme nam neumoljivo prolazi
I dok se tako nacija dijeli, busa u domoljubna prsa žesteći se oko Dežulovića i Šerbedžije te serijala o NDH na javnoj televiziji, dok psuje ili pak brani svoje “pravo na ne cijepljenje i koronu”, po tko zna koji put smo ga “popušili”. Jer vrijeme nam neumoljivo prolazi ostavljajući nas u glibu agresivnog primitivizma koji se hrani lažnim vijestima i suludim teorijama zavjera u paničnom strahu od znanosti, pameti te bilo kojeg (i bilo čijeg) znanja.
Čak i na toj famoznoj estradi gdje je odavno već važnija marka torbice i cijena cipelica pjevačice koja, kako bi kazao Arsen, “note poznaje samo iz viđenja” ili nabildani torzo i marka automobila svih onih naših “očajnih pjevača s dobrim radom nogu”.
Stoga ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, “žute” ili “crne” ili, pak ,zanatski skockane kak’ treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili.