Utorak, 17 svibnja, 2022

Iz zone sumraka: Persona grata i Persona non Croata

Ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, 'žute' ili 'crne' ili, pak, zanatski skockane kak' treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili

Ako ste ovih dana zaključili da je tekst o Vukovaru Bore Dežulovića koji je na stražnje noge podigao sve turbo-desničare i izazvao lavinu vrijeđanja pa i otvorenih prijetnji ubojstvom, zapravo točna dijagnoza politikantskih igara oko ubijenog pa umrtvljenog grada iz kojeg se samo odlazi a u ove dane prigodno dolazi, sigurno ste se kvalificirali među izdajnike. Pače, među mrzitelje svega hrvatskoga, u kategoriju vječnih sumnjivaca i anacionalnih mutikaša.



I bez Bore Dežulovića sigurno će vas u isti kalup ugurati uvjerenje da su partizani bili antifašisti, da je papa Frane “good guy” koji nastoji počistiti vatikanske (i sve druge) Augijeve štale, da “manjinci” i hrvatska sirotinja (u koju statistički spada već četvrtina stanovništva) kao i Kristovi “maleni” zahtijevaju i obranu i zaštitu umjesto daljnjeg sisanja posljednjih kapi krvi od strane trome, nabujale i štetočinske državne “administracije”.

Kvalifikacija za vjerodajnicu istinskog domoljuba

Smatrate li pak da su “crnci” Jure & Bobana bili antifašisti – baš kao što su to u Srbiji bili četnici – a Tito isključivo vampir kojem je odavno trebalo, kako je to tražio vojvoda Šešelj, probosti srce glogovim kolcem; ako duboko vjerujete da je Hrvatskoj prijeko potrebna “duhovna obnova” po naputku “hodača za život” te da je “antihrvatstvo” svaki zahtjev za ukidanje besmislenih županija i općina te krvopijskih poreza kojima se, umjesto javnih servisa i gospodarskog napretka, financiraju horde podobnih stranačkih parazita i uhljeba, ziher ste se kvalificirali za vjerodajnicu istinskog domoljuba.

Čak i na estradi. S bogobojažljivim bardom iz Čavoglava i “domoljubnim” likom koji “ne da glavnicu” kao ikonama hrvatskog pravovjerja. Odnosno, s Milom Kekinom ili, pak, Radom Šerbedžijom čiji bi koncert u Vinkovcima, kažu, bio uvreda žrtvi Vukovara, kao stjegonošama antihrvatstva, s druge strane te sulude bojišnice.

Vrijeme nam neumoljivo prolazi

I dok se tako nacija dijeli, busa u domoljubna prsa žesteći se oko Dežulovića i Šerbedžije te serijala o NDH na javnoj televiziji, dok psuje ili pak brani svoje “pravo na ne cijepljenje i koronu”, po tko zna koji put smo ga “popušili”. Jer vrijeme nam neumoljivo prolazi ostavljajući nas u glibu agresivnog primitivizma koji se hrani lažnim vijestima i suludim teorijama zavjera u paničnom strahu od znanosti, pameti te bilo kojeg (i bilo čijeg) znanja.

Pop Cooltura: Treba nam prevoditelj s rvackog na hrvatski

Čak i na toj famoznoj estradi gdje je odavno već važnija marka torbice i cijena cipelica pjevačice koja, kako bi kazao Arsen, “note poznaje samo iz viđenja” ili nabildani torzo i marka automobila svih onih naših “očajnih pjevača s dobrim radom nogu”.

Stoga ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, “žute” ili “crne” ili, pak ,zanatski skockane kak’ treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili.

Pročitajte još...

Najbolji albumi 70-ih: Rod Stewart i Faces – Velike face i Rod The Mod

Rod je jedan od veterana koji se može doista pohvaliti senzacionalnom diskografijom tijekom prve desetljetke (ili preciznije od 1968. do 1974.) ali i lukrativnom karijerom globalne mega-zvijezde koja se protegnula do danas

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

Parangall / Kus svega u Kusu Njega

Projekt – onaj iz konobe i ovaj s vinila – najbolje bi se mogao opisati onom znanom i vremešnom poukom koja veli 'provincijalizam je samo stanje svijesti, a ne geografski pojam'. Jer provincijalizam, očito je, ne živi u 'Kusu Njega'

Parangall / Kensington Lima, Southbound – Ništa manje od blistave petice!

Josip Radić i družina, ovaj put povećana gostovanjem viđenih faca s domaće scene, i drugim su albumom pokazali da je Radić jedan od najintrigantnijih (i najsvestranijih) autora i izvođača (pjevač i multiinstrumentalist) na domaćoj sceni

Povezano

Kuhača i telecaster: Glazba i gastronomija iz engleskog puba

Pub rock je kao žanr definiran u Londonu polovinom sedamdesetih kao svojevrsni odgovor i pompoznosti prog-rocka i flambojantnosti glama. Donosimo 4 top recepta gastro pub scene

Kuhača i telecaster: Naranče i mandarine – Nije Kristina, al’ je mandarina

Naranče i mandarine koje su u kontinentalnoj Europi stoljećima bile pojam nedostižnog luksuza, obilato su zastupljene i u gastronomiji. Postoje stotine recepata za deserte u kojima naranča i mandarina igraju glavnu ulogu, no tu je i nemali broj slasnih slanih jela. Poput itekako poznate patke s narančom

Iz zone sumraka: Parni valjak – pustimo ih da traju

Parni valjak ima dvije važne osobine koje Hrvati (a ni u susjedstvu nije drugačije) ne podnose: uspješnost i dugovječnost. Jer, za svakog luzera ili samozvanog 'alternativca' kojemu – kazat će - 'nije do komercijale', svaki se tuđi uspjeh doživljava kao vlastiti neuspjeh, a nečija dugovječna karijera, uz pripadajuće teorije zavjere, koristi kao alibi za nedostatak vlastitog talenta, marljivosti, vizije...

Iz zone sumraka: Roosevelt, govor mržnje i Tram 11

Ako je Tram 11 želio - a očito jest - napraviti album koji je kritičan prema događanjima u hrvatskom parteru i u ložama gdje su smještene glavonje, tada je to uspio. No, je li on baš provokativan s pljuvanjem istina u oči kako ih do sada još nitko nije ispljunuo?

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime