Četvrtak, 9 prosinca, 2021

Iz zone sumraka: Persona grata i Persona non Croata

Ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, 'žute' ili 'crne' ili, pak, zanatski skockane kak' treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili

Ako ste ovih dana zaključili da je tekst o Vukovaru Bore Dežulovića koji je na stražnje noge podigao sve turbo-desničare i izazvao lavinu vrijeđanja pa i otvorenih prijetnji ubojstvom, zapravo točna dijagnoza politikantskih igara oko ubijenog pa umrtvljenog grada iz kojeg se samo odlazi a u ove dane prigodno dolazi, sigurno ste se kvalificirali među izdajnike. Pače, među mrzitelje svega hrvatskoga, u kategoriju vječnih sumnjivaca i anacionalnih mutikaša.

I bez Bore Dežulovića sigurno će vas u isti kalup ugurati uvjerenje da su partizani bili antifašisti, da je papa Frane “good guy” koji nastoji počistiti vatikanske (i sve druge) Augijeve štale, da “manjinci” i hrvatska sirotinja (u koju statistički spada već četvrtina stanovništva) kao i Kristovi “maleni” zahtijevaju i obranu i zaštitu umjesto daljnjeg sisanja posljednjih kapi krvi od strane trome, nabujale i štetočinske državne “administracije”.

Kvalifikacija za vjerodajnicu istinskog domoljuba

Smatrate li pak da su “crnci” Jure & Bobana bili antifašisti – baš kao što su to u Srbiji bili četnici – a Tito isključivo vampir kojem je odavno trebalo, kako je to tražio vojvoda Šešelj, probosti srce glogovim kolcem; ako duboko vjerujete da je Hrvatskoj prijeko potrebna “duhovna obnova” po naputku “hodača za život” te da je “antihrvatstvo” svaki zahtjev za ukidanje besmislenih županija i općina te krvopijskih poreza kojima se, umjesto javnih servisa i gospodarskog napretka, financiraju horde podobnih stranačkih parazita i uhljeba, ziher ste se kvalificirali za vjerodajnicu istinskog domoljuba.

Čak i na estradi. S bogobojažljivim bardom iz Čavoglava i “domoljubnim” likom koji “ne da glavnicu” kao ikonama hrvatskog pravovjerja. Odnosno, s Milom Kekinom ili, pak, Radom Šerbedžijom čiji bi koncert u Vinkovcima, kažu, bio uvreda žrtvi Vukovara, kao stjegonošama antihrvatstva, s druge strane te sulude bojišnice.

Vrijeme nam neumoljivo prolazi

I dok se tako nacija dijeli, busa u domoljubna prsa žesteći se oko Dežulovića i Šerbedžije te serijala o NDH na javnoj televiziji, dok psuje ili pak brani svoje “pravo na ne cijepljenje i koronu”, po tko zna koji put smo ga “popušili”. Jer vrijeme nam neumoljivo prolazi ostavljajući nas u glibu agresivnog primitivizma koji se hrani lažnim vijestima i suludim teorijama zavjera u paničnom strahu od znanosti, pameti te bilo kojeg (i bilo čijeg) znanja.

Pop Cooltura: Treba nam prevoditelj s rvackog na hrvatski

Čak i na toj famoznoj estradi gdje je odavno već važnija marka torbice i cijena cipelica pjevačice koja, kako bi kazao Arsen, “note poznaje samo iz viđenja” ili nabildani torzo i marka automobila svih onih naših “očajnih pjevača s dobrim radom nogu”.

Stoga ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, “žute” ili “crne” ili, pak ,zanatski skockane kak’ treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili.

Pročitajte još...

Najbolji albumi 70-ih: Rod Stewart i Faces – Velike face i Rod The Mod

Rod je jedan od veterana koji se može doista pohvaliti senzacionalnom diskografijom tijekom prve desetljetke (ili preciznije od 1968. do 1974.) ali i lukrativnom karijerom globalne mega-zvijezde koja se protegnula do danas

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

Parangall / Kus svega u Kusu Njega

Projekt – onaj iz konobe i ovaj s vinila – najbolje bi se mogao opisati onom znanom i vremešnom poukom koja veli 'provincijalizam je samo stanje svijesti, a ne geografski pojam'. Jer provincijalizam, očito je, ne živi u 'Kusu Njega'

Parangall / Kensington Lima, Southbound – Ništa manje od blistave petice!

Josip Radić i družina, ovaj put povećana gostovanjem viđenih faca s domaće scene, i drugim su albumom pokazali da je Radić jedan od najintrigantnijih (i najsvestranijih) autora i izvođača (pjevač i multiinstrumentalist) na domaćoj sceni

Povezano

Iz zone sumraka: Tko leti, vrijedi; tko vrijedi, leti; tko ne leti, ne vrijedi

Najbolje pjesme o zrakoplovima, raketama, letenju, avijaciji...? Pitanje je to osobnog ukusa, no donosimo prijedloge za onih deset izvanvremenih, a redoslijed doista nije važan

Kuhača & telecaster: Balkan – Glazba i spiza iz ‘talioničkog kotla’

A ta 'balkanska duša' debelo je prisutna ne samo u glazbi – onoj staroj i ovoj novokomponiranoj – bivših jugoslavenskih naroda & narodnosti nego i mnogo šire. Ajmo tako reći - u dijaspori. A balkanska gastronomija je – kao i sam poluotok i njegova povijest – pravi 'melting pot' iliti talionički kotao prepun različitih utjecaja, kultura, velikih civilizacija, šarolikih naroda...

Iz zone sumraka: Može li ‘bad guy’ biti vraški dobar umjetnik?

Temeljno pitanje glasi može li/treba li aktualno pro ili contra cijepljenju mišljenje nekog od celebrityja biti razlog za bojkot njihovih odličnih uradaka? Radova koji su cijepljeni od ideoloških navijanja, dociranja i nametanja svog mišljenja

Kuhača & Telecaster: Jela od graha – hrana bogatih i siromaha

Grah u pjesmama očito figurira kao sirotinjsko ili, pak, svakodnevno obično jelo koje se nikad neće povezati s vrhunskom gastronomijom i luksuzom. Naravno, stoga ga je tako mnogo u bluesu i countryju s pjesmama koje govore o grahu s kukuruznim kruhom, svinjetinom ili slaninom

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime