‘Šibenska balada’ Šarca i Jurasa u izvedbi Klape Maslina je naravno neslužbena šibenska himna, a na popisu omiljenih skladbi klapske ‘šibenistike’ naći ćete još hrpu pjesama u izvedbama tramošnjih odličnih klapa.
No, najbolju i najemotivniju posvetu rodnome gradu napisao je – a tko bi drugi – Arsen Dedić. Čak i kad je riječ o klapama.
Većina skladbi prigrljena je kao klapski standard i kao ‘narodna pjesma’
Recimo, između dva krucijalna studijska albuma 1995. objavio je kompilacijski ‘Ko ovo more platit – 20 šibenskih pjesama Arsena Dedića’ (kao svojevrsni ‘antipod’ prethodnom albumu s kajkavskim popevkama) na kojem su sabrane njegove dalmatinske (klapske) pjesme.
Riječ je o dvadeset pjesama nastalih između 1973. i 1995. (mada je Arsen i ranije participirao u ultimativnoj dalmatinskoj klapskoj pjesmarici pa je, primjerice, kao Igor Krimov potpisao tekst za himničku ‘Marendu’ u izvođenju Ansambla Dalmacija) snimljenih u izvedbama šibenskih klapa Šibenik, Jadrija, Bonaca, Maslina, Nostalgija i Kalafat.
Većina skladbi prigrljena je ne samo kao klapski standard već i kao ‘narodna pjesma’ (poput ‘Zaludu me svitovala mati’) dok je sam Arsen kao posljednji broj albuma izveo naslovnu skladbu. Dakako, toplu posvetu rodnom gradu i zavičaju ali i ironizirajući tipično kampanilističko pretjeravanje Dalmatinaca frazom koja je dala naslov i skladbi i albumu. Pa veli: “Gori ima svega, ima tičjeg mlika, ali ovo doli, oko Šibenika / Gori ima svega di se šoldi beru ali ovo teke, ovo zeru, ko ovo more platit?”
GABI NOVAK ‘Šibenska nevista’
Arsen je Šibeniku – izravno ili ‘okolnim putem’ – tokom cijele karijere pisao i skladao emocijama natopljene nježne posvete. Primjerice, Splitski festival 1965. donio je ‘Staru curu’: sjajnu dalmatinsku šansonu Arsenovog timbra.
I sve je bilo dobro dok se novine nisu raspisale reagirajući na pozive neudatih ‘starih cura’ držeći da je pjesma uvredljiva. Držeći da su stihovi “nikada nije izlazila, a i da je pošla s nama, za ruglo bi bila svima, zato jer je bila sama…” bili veoma uvredljivi.
‘Stara cura’ je naravno govorila o nečemu drugome. Bila je topla posveta onim silnim (ne samo) dalmatinskim ‘starim curama’ čije je ljubavi progutalo more, a okolina (u Dalmaciji istovremeno i nježna i zlobna) često okrutno odbacila. Arsena su takve reakcije zbunile jer, kako je govorio, u ‘Staroj curi’ je pokušao oživjeti dječačke šibenske uspomene i slike zime sa ‘starim curama’ koje bojeći se osude, podsmijeha i ruganja žive skrivene iza svojih škura.
ARSEN DEDIĆ ‘Stara cura’
Klasičan kantautorski lirski broj s autobiografsko-zavičajnim elementima
Šibenska zavičajnost i upečatljive autobiografske slike kod Arsena su bile nezaobilazne. Čak i u naslovima albuma poput sjajnog ‘Homo Volansa’ posvećenog šibenskom ‘letećem čoviku’ Fausta Vrančića. Prisutne su i na albumu ‘Rimska ploča’ u skladbi ‘Vlakom prema jugu’. Klasičan je to dedićevski kantautorski lirski broj s autobiografsko-zavičajnim elementima uz sintesajzer koji razrađuje etno motiv i prebiranje akustične gitare.
Takva je i ‘Djevojka iz moga kraja’ s albuma ‘Provincija’ iz 1985.: nova antologijska skladba ljubavno-zavičajne tematike u kojoj je Dedić odavno prepoznat kao velemajstor. Da Arsen nije zaboravio svoj Šibenik pokazao je 1987. autorski studijski album ‘Kino Sloboda’. Jer, kako je to u bilješci za reizdanje (iz 2000.) napisao Siniša Škarica, jedan od kritici i Arsenu najdražih albuma ime je dobio po “staroj šibenskoj kino dvorani pa je to, između ostalog, po tko zna koji put potvrda Arsenove gotovo dirljive privrženosti rodnom gradu”.
‘Kino Sloboda’ (na čijem je ovitku fotografija Arsena i sina Matije) je od početka do kraja izrazito osoban, pa i autobiografski album. Konačno, otvara ga ‘Parobrod Rex’ – onaj isti koji se javlja u Felinijevom ‘Armacordu’ – a kojeg i u Šibeniku čekaju da se s bijelom provom pomoli ‘iz Kanala i iz tame’. Kao bjelosvjetsko čudo, vjesnik novog doba i simbol čežnje za slobodom koja iz provincijske zabiti vodi u idiličan ‘bijeli svijet’.
ARSEN DEDIĆ ‘Parobrod Rex’
‘Tihi obrt’ iz 1993. na etiketi Orfeja bio je prvi Arsenov album objavljen na CD formatu i – ponovno – vrhunska kolekcija skladbi. Među njima i veličanstvena ‘Majka hrabrost’ koja je, naravno, posveta majci (kao čuvarici doma i svih toplih uspomena djetinjstva) ali i (ne samo njenim) samotnim šibenskim ratnim godinama. I Arsenova urnebesno duhovita ‘Posljednji tango u Đevrskama’ posveta je zavičaju – okolici Šibenika.
Arsenova gastronomska pjesmarica
Vraški je zanimljiva i Arsenova gastronomska pjesmarica. Poput znane trubadurske ‘Pravilne ishrane’ s ‘Homo Volansa’ u kojoj se ljubavna priča od studentskih dana do pozne dobi govori kroz prehranu.
Uz početak “Kad sam ju sreo bila je mlada lubavi puna i napola gladna / nije zbog rime i nije iz vica i ja sam tada jeo k’o ptica” te urnebesnu završnicu “Kažu da još je lijepa k’o slika al’ ne vidim je od jelovnika / to biva tako svuda na svijetu naša je ljubav već pri desertu”.
ARSEN DEDIĆ ‘Pravilna ishrana’
Zanimljivo je da je ova skladba dobila svojevrsni nastavak u skladbi ‘Miris jeftine hrane’ s albuma ‘Tihi obrt’ iz 1973. U klavirskoj šansoni ‘I na kraju malo sreće’, Arsen – u tekstu koji je istovremeno osoban i univerzalan – pak veli: “I na kraju malo sreće, preko svega raste trava / I oprezno niče cvijeće, plava ruža zaborava // I na kraju malo sreće, poslije tih i takvih tema / Zlo bi bilo još i veće, da te nema, da te nema // I na kraju malo sreće, poslije boja, poslije hajke / u nedjeljno sveto veče, u kuhinji moje majke”.
O toj ‘materinoj spizi’ Arsen je pisao u pjesmi ‘Šta mi mater skuva’: “Sve san prova u životu, crnog vina, bilog kruva, al’ mi ništa nije slađe nego šta mi mater skuva / Spremali su pijatance, ali svega san se štufa, jer mi ništa nije slađe nego šta mi mater skuva / Dikod triba puno, dikod koja mrva, dikod sam pritira, dikod sam se čuva / Ostala su poslin svega usta žuka, usta suva, jer mi ništa nije slađe nego šta mi mater skuva”.
O šibenskoj domaćoj kuhinji i o gradu koji je uvijek cijenio ‘lipe bokune’ Arsen je pisao i u duhovitoj ‘Za guzicu na Forticu’. Fortica je naravno lokacija na koju se odlazilo na besplatno žderanje ako ste bili blizu vlasti. “Najlipšji bokuni, teće i bocuni, trilje i barbuni, stari armeruni, samo da se puni, samo da se puni / za guzicu na forticu da si blizu vlasti, to je moja vira, to je moja čast / za guzicu na forticu za spizu za slast / ko se tako vira nikad neće past / kredence i maškarjoli, penete i razanjoli, naprid šporkaćuni, špijuni floćuni, samo da se puni samo da se puni”.