Subota, 23 ožujka, 2024

Kuhača i telecaster: Uskrsna klopa i Patty Smith

Uskrsa u tekstovima pop i rock skladbi nema koliko onih o Božiću, no ipak ih je lijepa hrpa. Zato je priča o uskrsnoj gastronomiji opsežnija

Kad čujem riječ ‘dijeta’, mašim se za pištolj, a na spomen korizme posegnuo bih i za kakvom dužom cijevi. Duboko sam, naime, uvjeren da Svevišnji nije ni nutricionist niti life coach koji brine o ljetnoj figuri, pa korizmeni post držim vraškom podvalom.



Baš zato, u korizmi se redovno odreknem samo jednoga: svakog odricanja. 
Uskrsa u tekstovima pop i rock skladbi nema koliko onih koji spominju Božić, no ipak ih je – lijepa hrpa.

Od dešperatnog do veselog Uskrsa

Harry Coonick Jr., pjevač i glumac u sazviježđu Franka Sinatre, u standardu ‘When My Heart Finds Christmas’ spominje čak oba velika blagdana. Ikone hipijevske rock psihodelije Jefferson Airplane u pomalo i blasfemičnoj temi ‘Easter?’ oslikavaju jedan dešperatan Uskrs koji je ostao zapamćen samo po bojenju jaja, a ništa veselije nije ni uskrsno jutro u garažnom bluesu White Stripsa ‘When I Faught Piranhas’.
Dakako, ima i mnogih skladbi posvećenih Uskrsu posve drugačijeg raspoloženja i ugođaja poput onog u ‘Gethsemane’ – rasnoj country-gospel temi Lorette Lynn. The Black Crows su spominjali uskršnje jutro u južnjačkom blues-rocku ‘My Morning Song’, Tracy Chapman snimila ‘One Day Before The Easter’ a Patti LaBelle i Wycleaf Jean sjajan gospelom nadahnut ‘Celebration’ sa spomenom uskršnjeg sređivanja prije odlaska u crkvu.  

WITE STRIPES ‘When I Faught Piranhas’

 

Nastanak Patti Smith Group

Svakako najpoznatija veza katoličkog blagdana i rocka je skladba ‘Easter’ s istoimenog albuma Patti Smith Group. Album objavljen 1978. proslavila je, doduše, Springsteenova ‘Because The Night’, no nije to bila jedina velika skladba u nadahnutoj Pattinoj izvedbi uz prasak nabrijanog pratećeg benda. Početkom sedamdesetih Patti Smith je meandrirala između poezije, slikarstva i kazališta sve dok pravi iskaz nije našla u zbrajanju svoje rock-poezije s gitarskom nadgradnjom Lennyja Kayea s kojim je složila The Patti Smith Group. Prvi singl ‘Hey Joe/Piss Factory’ – zacijelo jednu od prvih punk-ploča – snimila je još 1974. za nezavisnu etiketu Mer, fotografa Roberta Mapplethorpea (s kojim je živjela početkom sedamdesetih), a prvijenac ‘Horses’ godinu dana kasnije.
‘Horses’ je bio jedan od najinspirativnijih debut-albuma sedamdesetih (osim Kayea u grupi su gitarist/basist Ivan Kral, klavijaturist Richard Sohl te bubnjar Jay Dee Daughherty), a sirova produkcija Johna Calea koja je u cijelosti poštovala ‘primitivizam’ i snagu Pattina iskaza, podcrtala je meka srastanja ekspresivnih tekstova (koje se mirne duše može usporediti s iskazom Dylana, Morrisona ili Loua Reeda) i glazbe atmosferom naslonjene na Velvet Underground križane sa žestokim Stoogiesima.

Easter – komercijalno najuspješniji Pattin album

Osim vlastitog materijala, Patti je ponudila i nadahnuta čitanja dvaju standarda: ‘Gloriju’ Vana Morrisona (koja počinje recitativom ‘Isus je umro zbog nečijih grijeha ali ne mojih / moji grijesi, moji vlastiti grijesi pripadaju samo meni’) te čudesnom ‘Land Of 1000 dances’. Premda će album ‘Radio Ethiopia’ bitno utjecati na profiliranje punk/novovalne poetike, bio je osjetno slabiji od prethodnika, no onda se ponovno dogodio veliki album: ‘Easter’. Album kojeg je producirao Jimmy Iovine ispao je i komercijalno najuspješniji Pattin album.

PATTI SMITH ‘Easter’

 

‘Because The Night’ je bio neočekivani hit, a osim naslovne isticala se i himnička skladba ‘Rock and Roll Nigger’. Bio je to frenetičan rock broj s čuvenim tekstom koji je naglasio Pattinu svjesnu marginalizaciju od građanskih/konformističkih normi te nadahnuo generaciju pankera stihom: “Outside of society / is where I want to be”.
Ključni pomak albuma u odnosu na prethodnike donijeli su pak Pattini tekstovi, možda najbolji u ukupnoj diskografiji te vizija albuma kao cjelovitog medija za iskaz željene poetske priče.

 

Priča o uskrsnoj gastronomiji

Priča pak o uskrsnoj gastronomiji mnogo je opsežnija. Naizgled apsurdno, ali uskrsna tradicijska gastronomija za vjernike počinje na Čistu srijedu; dan nakon Pokladnog utorka.

Mogu li se korizmeni post i gastronomija ikada naći zajedno u istoj rečenici? Naravno da mogu. Danas je, doduše, korizmeni post tek drugo ime za proljetnu dijetu i fensi-šmensi detoksikacije, no nekoć se strogo pridržavalo starih propisanih prehrambenih navika. Recimo, odricanja od mesa (mesopust) i uz pravi post petkom, no i u tom vremenu odricanja i molitve izjelice su našle načina kako će se osladiti.
Jeli su ribu, školjke, rakove… nadahnuti zaključcima srednjovjekovnih skolastika ‘iza samostanskih zidina’ da te, po svemu mrsne jestvine, žive u vodi koja je zimi hladna pa stoga, je li, ne spadaju u kategoriju zabranjenih toplih namirnica. Domišljato, zar ne?

JEFFERSON AIRPLANE ‘Easter?’

 

Nisu samo debeli opati koje je opjevao Foster i u vrijeme posta jeli lijepe bokune, već se riblji korizmeni jelovnik rabio kod svih staleža i slojeva. Zna li se da su i naši otočani i stanovništvo uz obale Jadrana mahom bili istovremeno i ribari i težaci, za korizmenih dana nastajala su mnoga logična sezonska sljubljivanja.
Recimo, kaštelansko zamamno jelo sipa s bobom, ali jednako tako i brudet od sitne ribe koji se jeo s mladom blitvom i palentom. Bio je to najčešće i jedini pravi obrok jer tijekom korizme preostali su obroci – negdje bogatiji a negdje samo ugrizak – ipak bili skromni. Kod mnogih i simbolični.

Posebne uskrsne simbolike

Veliki petak je bio, dakako, dan Kristove muke, i veliko finale korizmenog posta koje je, posebice u ruralnom dalmatinskom zaleđu, zahtijevalo totalnu apstinenciju od ića i pića. Velika subota je, pak, bio dan posvećen pripremi hrane za uskrsni blagoslov i izradu pogača, pinci, sirnica te kuhanje i bojenje jaja.


Iako bogato ukrašavanje jaja nije dalmatinski običaj već kontinentalni ‘import’, odavno se i u dalmatinskim gradovima udomaćila praksa bojanja i dekoriranja uskrsnih jaja – bilo najobičnijim bojanjem crvenom kapulom ili orahom uz trljanje obojanog jaja slaninom da bi se dobio sjaj, ili pak crtanjem šara vrućim tekućim voskom uz pomoć pisaljke kako bi se nakon bojanja i skidanja voska dobio ukrasni ornament. Jaje, dakako, ima posebno mjesto u uskrsnoj simbolici jer je najuže povezano s rađanjem života. Kao i mnogo drugoga vezanog uz uskrsnu tradiciju, i tu su se prirodni ciklusi baš lijepo uklopili u religijski okvir.
Naime, nakon zime, kad kokoši nesu manje jaja pa su i mnogo manje zastupljena u jelovniku (što je i jedan od razloga zašto su zabranjena u dane korizme), u proljeće ih je ponovno obilato. Ne čudi stoga što su neizbježni dio i uskrsnih obroka i sastojak brojnih uskrsnih peciva i slastica. Uzgred rečeno, običaj jedenja jaja za Uskrs u Europi je počeo tek u 12. stoljeću.

BLACK CROWS ‘My Morning Song’

 

Uskrs je nezamisliv bez sirnica (pinca)

Nekoć se sirnica – slatki kruh od bijelog brašna, jaja, masnoće, mlijeka i šećera – radila isključivo u krušnoj peći, bilo na seoskim domaćinstvima ili pak u gradskim pekarnicama.
Recimo, širom Dalmacije, na otocima i u zaleđu, i danas postoje mnoge varijacije na temu sirnice, a jedan od najdugovječnijih recepata je onaj iz Poljica gdje se mijesi i peče uskrsna sirnica ‘po starinsku’.
Arhaični recept veli sljedeće: “Pogača prava čini se od same šenice. Triba prosijat brašno na gusto sito ili još bolje na koprinu. Rastanji se na loparu za dva prsta debljine, pa kad se oće da bude baš uredna i stimana privrne se na pisani kraj lopara, pa ostane sva lipo napisana a na sredini križ. Peče se u prisan jer bi kvasanje pokvarilo pismo, a u općenito sve tako tanke pogače i bez pisana kuvaju se u prisan.”

Gradovi su, naravno, imali svoju tradiciju koja je bila bogatija i raznovrsnija od one skromne težačke. Povjesničar Frane Baras tako u svojoj studiji ‘Staro zrcalo splitsko, članci i podlisci’ veli da su se u Splitu za Uskrs spremala različita slatka: buktenice, prisnac, kvasnice, tikvenice, kuhala se jaja a djeci darivala kotonjada i garitule; tipične uskrsne pletenice od tijesta za sirnice na čijem je kraju tijestom ‘uhvaćeno’ kuhano jaje. Osim sirnice i njenih varijacija, jedan od čestih posvojenih uskrsnih kolača u Dalmaciji je postala i savijača od dizanog tijesta s nadjevom od oraha, maka ili – veoma često – mljevenog rogača. Sirnice su pak, veli Baras, u Split došle koncem 19. stoljeća preko Trsta i odmah se udomaćile kod lokalnih slastičara.

TRACY CHAPMAN ‘Before Easter’

 

Slaganje uskrsne košare za blagoslov jela

Velika subota je prolazila u pripremi uskrsnog blagovanja i slaganja košare koja se ujutro nosi u crkvu na uskrsni blagoslov. Košara tradicionalno sadržava krupnu morsku sol, tvrdo kuhana jaja, sirnicu i pletenicu (garitulu), a ovom osnovnom ‘paketu’ obično se – ovisno o dubini novčarke – dodaje i šunka ili panceta, hren – kao gorki simbol Kristove muke – mladi luk, kruh ispod peke…
Blagoslovljena hrana je prvo jelo koje se nakon korizmenog odricanja blaguje za obiteljskim uskrsnim stolom. A ono je za ručak više negoli bogato. I u jelu i u pilu kojeg je na stolu obilato. U Dalmaciji je u manjim mjestima do danas ostalo vjerovanje da se vino koje se popije tijekom Uskrsa u trenu pretvara u krv koja će pak okrijepiti pa i ozdraviti zimom i korizmom ispaćeni organizam. Zato ga – ali i zbog pouke ‘Kad piješ, ne vodni!’ – baš nikad nije manjkalo na blagdanskom stolu.

Glavni zgoditak – mlada janjetina

A njegov je glavni zgoditak – mlada janjetina. Najprije kao janjeća juha – koju se ‘iza brda’ uvijek pojača s malo kosti pršuta – a onda i kao lešada uz šalšu od poma. Nakon tako lagane okrepe slijedi, dakako, janjeće pečenje. Butić – iliti košet – kojem bi se prije pečenja ispod peke ili u (krušnoj) peći izvadila kost, bržole (krmenadle) s gradela ili pak janjčić s ražnja, uz pečeni krumpir i mladi luk te različite salate, klasika su i na otocima i u dalmatinskom zaleđu. Baš kao i pašticada koja je uvijek pouzdano i sjajno jelo za posebne prigode, odnosno prava ‘spiza od fešte’.

Novo doba je promijenilo ili reinterpretiralo mnoge tradicijske uskrsne recepte, no, srećom, ne mijenjajući sastav tipičnih sezonskih namirnica. Jedino ograničenje je mašta kuhara i osobni ukus konzumenta pa nije više rijedak ni francuski rez janjećih bržolica pečenih sa sezamom i služenih s aromatiziranim pjenicama od slanutka, mrkve, špinata – baš kao ni nove interpretacije ribljih i mesnih klasika!

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime