Pips Chips & Videoclips su odavno snimili odličnu ‘Krumpira’ i podsjetili na negdašnje prodavače krumpira po gradskim četvrtima koji su glasno reklamirali svoju robu, a još godinama prije njih Neil Young u skladbi ‘T-Bone’ s albuma ‘Re-ac-tor’ uz svoju omiljenu ‘mesetinu’ na grilu kao prilog zaziva pire.
Jer, ni glazbenici izgleda ne mogu bez spomena sveprisutnog krumpira. The Kinks u ‘Hot Potatoes’ tako govore o supruzi koja mužu veli kako će, ne donese li kući novac od nadnice, za ručak umjesto bogatog ručka s pitom od jabuka na kraju, dobiti samo kuhani krumpir.
Ni glazbenici ne mogu bez sveprisutnog krumpira
U skladbi ‘Skin & Bones’ The Kinks pričaju o djevojci koja je nakon stroge dijete postala ‘kost i koža’ jer se jadnica odrekla masnoća, pizze, šunke s jajima, slatkiša i svih ugljikohidrata. Dakako i nekoć joj omiljenog pirea.
THE KINKS ‘Hot Potatoes’
Mark Knopfler na albumu ‘Why Aye Man’ u pjesmi ‘Small Potatoes’ istina ne govori o hrani već ‘small potatoes’ koristi kao istoznačnicu za ‘loosera’ i ‘sitnu ribu’ (U Srbiji bi se pak reklo ‘sitnu boraniju’) no zato Louis Armstrong i mnogi drugi u standardu ‘All That Meet And No Potatoes’ pričaju o čovjeku koji dolazi kući na ručak i umjesto omiljenog gulaša u loncu ne nalazi krumpir već samo meso. Pa zgranut veli da s mesom doduše dobro ide svaki prilog pa i grašak, no u gulašu ipak uvijek mora biti i mesa i krumpira.
Dr Hook & The Medical Show u ‘The Wonderful Soup Stone’ su prizvali u sjećanje ultimativno sirotinjsko jelo – juhu sa krumpirom kojoj je jedini dodatak ‘čarobni kamen’. Emmylou Harris u ‘I Eat Dinner (When the Hunger’s Gone)’ pjeva o skromnim večerama za kuhinjskim stolom na kojem su samo ostaci od ručka i nezaobilazni pire, Jimmy Buffet u ‘Cheeseburger in Paradise’ govori o idealnom prilogu uz hamburgere – prženim krumpirićima, a za Ettu James u ‘Give Me the Simple Life’ simbol jednostavnog i skromnog života je tanjur s pireom i malo rajčica. Shel Silverstein se u ‘Diet Song’ pak odriče svega što deblja pa i krumpirića i alkohola.
ETTA JAMES ‘Give Me The Simple Life’
Krumpir – najomiljeniji prilog
Pečeni krumpir ali i svi drugi oblici pripreme krumpira – prženi pommes frites, pekarski, spremljen ispod peke, krumpirove pole iz luga logorske vatre, krumpir-salate, restani ili pire krumpir… – zacijelo je najomiljeniji prilog.
Pače, mnogi ga drže i najdražim jelom pa Oprah Winfrey veli ‘Moja ideja raja jest imati lijepi veliki pečeni krumpir, i imati ga s kim podijeliti’. Krumpir je od svog dolaska iz Amerike 1565. osvojio Europu a onda i svijet ušavši i na stolove sirotinje i bogate trpeze plemstva i gospode. Uostalom, francuski znanstvenik Antoine Augustin Parmentier je 1773. pisao o krumpiru kao hrani koja će pobijediti glad. Govorio je iz vlastitog iskustva jer je kao ratni zarobljenik u Pruskoj živio gotovo samo od kuhanog krumpira kojim su se inače u to vrijeme samo tovile svinje. Krumpir mu, međutim, nije dosadio već ga je štoviše obožavao i naučio visoko društvo na mnoga jela od krumpira. I zaslužio da se po njemu juha od krumpira nazove ‘Potage Parmentier’.
Kilogram krumpira stoji 500 eura!
No, krumpir nije samo povrće koje će utažiti glad sirotinji već i veoma skupa namirnica. Za vrijeme zlatne groznice na Aljasci gladni su rudari krumpir plaćali grumenjem zlata iste težine a francuski krumpir ‘la bonnotte’ koji se sad na samo pet hektara zemlje na otoku Noirmoitieru i gnoji algama, u prodaji stoji oko 500 eura po kilogramu!
Zanimljivosti o krumpiru ima kol’ko hoćeš pa su takova i imena sorti. Jedna sorta krumpira zove se recimo banana, druga pak Mona Lisa, treća Picasso; lički krumpir je sorte ‘desiree’ a neke druge domaće sorte nose i narodska domaća imena: nada, Biserka, Marko, Velja, Goran, Stanka te ‘geografska’ imena Istra, Lika, Dobra i Dalmatinka.
PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS ‘Krumpira’
A što je sa omiljenim čipsom koji tako vraški prija i – još više – deblja? Ta omiljena grickalica (a riječ je o turbo-popularnom Pringlesu) kratko se vrijeme nije smatrala krumpirovim čipsom jer rađena je od mješavine krumpirova (42 posto) i kukuruznog brašna. Zanimljivo je da su na toj ‘dijagnozi’ inzistirali sami proizvođači kako bi izbjegli plaćanje britanskog PDV-a na proizvode od krumpira, no nakon jedva godinu dana oslobađanja od poreza Pringles je ipak proglašen kukuruznim čipsom.
Inače, kaže priča, čips je nastao 1853. kad je u restoranu u Saratoga Springsu jednom zahtjevnom gostu koji se žalio na debljinu prutića pommes fritesa kuhar kao osvetu popržio tanke listiće krumpira. Gost se nije naljutio već oduševio ponuđenim jelom.
Bez krumpira nema ni žestica pa se od njega radi islandska rakija ‘brennivin’, votka i razne kombinacije alkohola iz kućne radinosti što, dakako, samo doprinosi njegovoj globalnoj popularnosti.
PIRE, NJOKI I KROKETI
(dok kuhate i blagujete slušajte Emmylou Harris i Rufusa Wainwrighta u skladbi ‘I Eat Dinner When the Hunger’s Gone’)
U moru različitih načina pripremanja krumpira posebno mjesto pripada pireu. U osnovi to je kuhani krumpir koji se oguljen kuha u posoljenoj hladnoj vodi, dobro izgnječi pa poveže s maslacem i mlijekom ili pak temeljcem, jogurtom, kiselim vrhnjem…
Dodatno se može začiniti začinskim biljem, maslinovim ili bučinim uljem, razmućenim jajem… Od ostataka pirea također se mogu spremiti nova jela. Pireu valja dodati jaje i brašno pa se od dobivenog krumpirova tijesta formiraju njoki (kuhate ih u vodi) ili slani i slatki kroketi (prženi u dubokoj masnoći).
PITA OD KRUMPIRA
(dok kuhate i blagujete slušajte nabožnu ‘Stay Saved’ Cantona Jonesa)
Jedno od omiljenih jela je i slana pita od krumpira odnosno krumpiruša.
Ukoliko ne koristite kupljene kore za pitu valja vam umijesiti tijesto od brašna, soli i vode, ostaviti ga prekriveno pola sata pa onda razvlačiti dok ne dobijete veliku tanku ‘plahtu’ od tijesta. U međuvremenu ogulite i narežite na male kockice (ili naribajte) krumpir, nakapajte ga s malo ulja i dodajte (po volji) naribani crveni luk.
Smjesu možete malo propirjati na tavi da krumpir izgubi višak vode pa je rasporedite po tijestu. Trećinu nadjeva stavite na kraj razvučenog tijesta pa ga pažljivo (koristeći plahtu) zamotajte, a postupak ponovite sve dok ne potrošite nadjev.
Pitu potom stavite na nauljen lim za pečenje, premažite je uljem pa pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva oko pola sata, odnosno dok pita nije zarumenila i dobila finu koricu. Po potrebi – ako je krumpir ostao ‘živ’ – pecite još pet-šest minuta.
POMFRIT/CHIPS
(dok kuhate i blagujete slušajte ‘Potatoe Chips (Live The Spectrum Gardens, Winnipeg, 1992)’ Williea Wiselyja)
Pommes frites iliti pomfrit (u Velikoj Britaniji znani kao chips) odnosno prutiće krumpira možete pržiti u fritezi, u dubljoj tavi i dubokoj masnoći ili pak u ‘fritezama’ na vreli zrak. Načina pripreme je bezbroj, no neka su pravila ipak univerzalna: krumpir (prethodno dobro ispran pod vodom) mora biti ocijeđen i suh (dobro obrisan kuhinjskom krpom), ulje vrelo a najbolje je kad se krumpirići spremaju u dvije faze.
Najprije se u vreloj masnoći poprže par minuta, potom izvade da se malo ohlade (tada ih možete posuti začinskim biljem, crvenom paprikom, čilijem, paprom, solju…) a potom dovrše u vrelom ulju dok ne dobiju zlaćanu boju.
Pomfrit sjajno prija i kao prilog (podjednako uz hamburgere i drugi roštilj ili pak dagnje na buzaru) i kao samostalno jelo kad se služi uz kečape, majoneze, umake poput tartara, pikantnu šalšu… Uz potonju sjajno prijaju španjolski ‘patatas bravas’ – krumpirići rezani na kriške, prethodno dopola kuhani pa prženi u vrelom ulju.
