Norvežani valjda više od bilo koje nacije na svijetu, obožavaju kretanje. Šetnje, odlasci u vikendice, skijanja, treninzi na otvorenom i u zatvorenom, putovanja, bilo kakva vrsta fizičke aktivnosti omiljeni su dio njihova slobodnog, ali i svakog drugog vremena.
Tako je i jedna od najpopularnijih norveških izreka vezana uz kretanje i glasi: Ut på tur aldri sur. To bi u slobodnom prijevodu značilo otprilike: vani u šetnji nikada nećete biti neraspoloženi, ili ljuti.
Ut på tur aldri sur
I to doslovno znači: bilo kakva šetnja, bilo gdje, bilo kada i u bilo koje godišnje doba. A neke od omiljenih norveških tura su upravo one po snijegom okovanim planinama i dolinama. Dakako, uz dodatak pripadajuće opreme.
Norvežani kažu da su rođeni sa skijama na nogama. Nije niti čudno kada im je dobar dio godine veliko područje zemlje prekriveno snijegom i ledom pa ih već od malih nogu uče svim mogući zimskim sportovima u, ponegdje, surovim zimskim uvjetima.
Vikendi i praznici provode se često po brojnim skijalištima, slobodno vrijeme je rezervirano za izlete u kuće za odmor, ili jednostavno ture po obližnjim brdima i šumama na kojima se nalaze mnogobrojne šetnice, lijepo uređene i osvijetljene staze za one koji hodaju na skijama, ili pak skijališta za one koji se vole akciju. Sigurno je divan osjećaj spustiti se niz padinu i na podmazanim skijama slobodno ‘letjeti’ dok ti vjetar brije po licu.
Divne uspomene na jedino skijanje u životu i podsjetnik na dato obećanje
Iz vlastitog iskustva ne mogu vam to potvrditi jer sam na skije u životu stao ravno – jedan put. Nas nekoliko prijatelja krenulo je iz Zagreba na jednodnevni izlet prema Bjelolasici. Ja sam zamišljao kako ću, eto, odmah poletjeti niz stazu poput skijaškog asa i kako je sve to ‘peace of cake’, a kad ono… Još i danas mi se osmijeh razvuče preko lica kad se sjetim toga dana. Kako smo ispali sa sedežnice i sa skijama na nogama se srušili preko obližnjeg proplanka, kako smo te iste skije vukli u rukama do pola staze pa se potom spuštali natrag brzinom od cirka ‘2 na sat’ i pritom vikali: Čuvaaaaaaaj. Kako sam se sredio kao da idem na modnu pistu, a ne na skijalište nebu pod oblake, Bože dragi…
Danima, a i mjesecima poslije toga smo se grohotom smijali svemu što smo tada doživjeli. Divne uspomene, ali i podsjećanje kako sam si obećao da ću naučiti skijati kad-tad.
I sad evo me u Norveškoj. Često pomislim kako je živjeti ovdje, a ne uživati u svim zimskim radostima zapravo velika šteta. Ovo ledeno kraljevstvo je kao stvoreno za sve one koji vole zimske sportove i aktivnosti.
Hytta – kuća za odmor, drža i od vlastitog doma
A tu su Norvežani prvaci. Kako u profesionalnom sportu, gdje osvajaju medalje i sa svih natjecanja se kući uredno vraćaju s najvećim brojem odličja, tako i privatno. Već u petak nakon podneva spremni su za pokret prema svojim omiljenim vikendicama koje se ovdje zovu – hytte. To je u Norveškoj, naime, sveta riječ. Hytta, tj. kuća za odmor označava malu, veliku, ili bilo kakvu drvenu kolibu koja se nalazi u planinskim dijelovima zemlje (gotovo je cijela Norveška planinska, ili brdovita op.au.) i koja je zapravo velikoj većini Norvežana njihov drugi dom, često i draži od onog u kojem žive. Izgrađena je od drvenih materijala, najčešće s pravim kaminom na drva i s terasom na kojoj se nalazi dio na kojemu možete zapaliti vatricu i jednostavno uživati u ispijanju toplog čaja, kakaa, a slobodno možete potegnuti i kakvu dobru žesticu.
Dok vatra pucketa, okruženi toplim dekama, prekrivačima, vunenim čarapama i dragim ljudima začas ćete pobjeći od stvarnosti. Jer hytte su i kreirane za bijeg: od svakodnevnice, od posla, od lošeg zraka, od sjedenja u uredu, od briga, od gradskih stanova, a katkad i za bijeg od ljudi. Na svježem planinskom zraku jednostavno se lakše diše, a kretati se možete do mile volje. Ja sam prvi puta posjetio pravu norvešku hyttu nedugo nakon selidbe u Oslo. Bio je prosinac, vikendica je bila sva u drvu i stigli smo navečer, a kad smo parkirali, sjećam se da sam pomislio: ‘Wooow, ovo je baš kao kućica iz bajke’. Zapalili smo vatru i grijali se, pripremili hranu, a draga lica su bila oko mene. Tih je dana bilo jako, jako hladno i snijega je bilo do koljena. Neki od nas su skijali, drugi su hodali na skijama, a ja sam toplo odjeven šetao i razgledavao prirodu i okolne vikendice.
Svi su u pokretu – od male djece do umirovljenika
I kada su me nedavno pozvali da opet posjetim jednu pravu norvešku hyttu, nisam niti trenutka dvojio. Tako sam s prijateljima krenuo na vikend turu u jedno od popularnih skijališta – Trysil. Naime, tamo tvrtka u kojoj je prijatelj zaposlen u vlasništvu ima veliku vikendicu za čije se korištenje trebate prijaviti mjesecima unaprijed. To je isto jedan od uobičajenih načina iznajmljivanja, ako nemate svoju. Premda nije bilo previše snijega, barem ne dovoljno za skijanje, to nas nije omelo da uživamo u zimskim radostima, a fino smo se i zabavili. Kuhali smo, pijuckali, igrali društvene igre, sanjkali se na umjetnim snijegom pokrivenim brdašcima i smijali. I da, puno smo šetali.
A ako već i nemam inspiraciju za pokret, dovoljan mi je jedan lagani pogled oko sebe da vidim: umirovljenike koji aktivno hodaju i idu u duge ture odjeveni u sportsku odjeću sa štapovima u ruci, djecu koja su bez obzira na vremenske (ne)prilike igraju vani, ljude koji trče po zaleđenom gradu (u posebno dizajniranim tenisicama s metalnim šiljcima na potplatama), majke i/ili očeve koji trčeći laganim korakom guraju kolica s tek rođenom dječicom. Za takve ćete aktivnosti u Oslu, primjerice, koristiti brojne parkove, ali i svaki drugi dio grada. A obližnje su, pak, šume i jezera u ledenem mjesecima kao stvoreni za ture na skijama, klizanja, sanjkanja, ili jednostavno duge šetnje.
Oslo do 2030. postaje prva svjetska metropola bez ispušnih plinova
Do svih destinacija dostupan je i vrlo dobro organiziran gradski prijevoz pa se autobusom, podzemnom, ili tramvajem, lako dovezete i odvezete na većinu odredišta. Dakako, možete sjesti i u automobil, pogotovo ako je električni. Ovdje je, naime, vrlo aktualna i aktivna inicijativa na čelu s prilično utjecajnom Miljø parti De Grønne MDG (stranka okoliša i zelenih) da se u užem središtu Osla potpuno zabrani promet osobnim automobilima te da do 2030. godine sva prijevozna sredstva prijeđu na električnu energiju i bio-goriva. Time bi Oslo postao prva svjetska metropola bez ispušnih plinova, a grad bi dobio mnogo više kako zelenih površina, tako i onih za aktivnosti. Dižem palac gore jer: a) ne vozim b) pazim na okoliš c) volim šetnje.
Ovisno o raspoloženju, izaberem omiljenu glazbu za uši i lagano klizim ulicama, parkovima, katkad šumama i eventualno gorama otkrivajući svaki put neko novo mjesto, slatku kafeteriju, novu trgovinu, most na rijeci, grafit u dvorištu, instalaciju u šumi ili, jednostavno, skrivenu vizuru grada. Ne moram vam sad prodavati pamet o tome koliko je dobro i zašto je važno kretati se. I valjda vas ne moram podsjećati da je pokret osnova ljudskog tijela i života, da nam se misli bistre, da je divno ponekad biti sam sa sobom i poslušati omiljeni album, stare hitove ili se prepustiti zvukovima koji vas smiruju, a u mislima otputovati na neko ljepše mjesto.
Kretnja tijela, duha i srca – kretnja kako bi se pronašla inspiracija i kreacija
Uz pokret idemo dalje, pa čak i kad idemo unatrag i, što je najvažnije, ne kopnimo na istom mjestu. Kretnja ne samo tijela, nego duha i srca, kretnja je kako bi se pronašla inspiracija i kreacija. Jer kada se krećemo, nema vremena za strah niti sumnje, pokret je to što nas gura naprijed, što nas čini hrabrijim, mudrijim i što nas inspirira.
A kada se pokret pretvori u akciju i konkretno djelo, onda brojimo svaki dan jer nam je svaki jednako važan.
Još je i slavni Albert Einstein govorio: “Život je poput vožnje biciklom, da biste održali ravnotežu, morate se stalno kretati”. I zato dragi čitatelju, nemoj čekati ponedjeljak, novi mjesec ili povratak s godišnjeg, nego se bez oklijevanja jednostavno – pokreni!
________________________________________________________________________
Zoran Šabić rođen je prije 43. godine u Sinju, diplomirani je novinar i medicinski brat po zanimanju. Završio je srednju medicinsku školu i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, nakon kojeg je ostvario zapaženu novinarsku karijeru te surađivao sa svim istaknutijim hrvatskim lifestyle medijima. Radio je i u UNICEF-u, a s punih 37. godina preselio se u Oslo iako nikad nije planirao živjeti u Norveškoj… Danas tečno govori norveški, obožava modu i putovanja te, unatoč godinama, planira vječno ostati mlad.