Najčešća floskula filmofila, istovremeno ignoranata i „kužera“, je kako Hrvati ne znaju snimati filmove za publiku. U prijevodu akcijske, duhovite, dinamične, „američke“, ne rađene nužno za velike umne djelatnosti nego primarno za dobru zabavu. Namjesto zabavnih filmova generalizacija kaže kako nude eksponencijalno preduge egzistencijalističke drame.
Metafiziciranja o kuženju svijeta, zločinima duše, prepatnjama rodijaka mladih Werthera i inih papirnih glumačkih vježbi koje se na putu od scenarija do izvedbe ideje pogube i postanu zamorni materijal za zijevanje. No, svakih se toliko godina pokuša prokrijumčariti nešto što bi medijski, marketinški, PR-ovski moglo funkcionirati kao solidna zabava. Primjerice, ako se dosjetite avantura likova „Narodnog heroja Ljiljana Vidića“ Gige Viteza ili karikiranja „Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj“ Peđe Ličine imate sasvim dovoljno elemenata za zabavu. Ni jedna od njih nije bio maestralno superzabavno zakucavanje kakvim bi radili break moment od kojeg kreću superzabavni hrvatski filmovi, ali niti jedan nije podbacio.
Dapače, vaganjem dobrih, solidnih, odličnih i loših fora u oba filma se uvijek skupilo više onih koji će jezičac vage prebaciti u afirmativnom smjeru. O najduhovitijim komedijama ovih prostora, doduše bez namjere, poput „Generala“ ili recentnog „Bilo jednom u Hrvatskoj“ neki drugi puta.
Ideja i kvalitetnih autora ne nedostaje
Pritom susjedski teret rađenja zabavnih, komercijalnih, funkcionalnih filmova stalno pritiska sa srpske strane (oba „Južna vetra“, „Zlatni dečko“, Dragojevićevi filmovi), dok s bosanske svako toliko pritiču oscarovski kandidati (Tanović, Žbanić). Naša se izgubljenost pri traganju za zabavnim filmovima pogubila u jednosmjernim rukavcima od produkcije do promocije jer ideja i kvalitetnih autora ne nedostaje.
Ne baš niotkuda, jer se produkcija filma rastegnula na nekoliko godina, pojavljuju se „Divljaci“. Redateljski debi zaigranog Darija Lonjka po scenarističkom raspisu trija fantastikus – Ivo Balenović, Velimir Grgić i sam Lonjak, koji donosi suludu premisu o trojici debosa koji ljeta 2018. pljačkaju benzinsku pumpu kako bi nabavili lovu za odlazak na finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji između Hrvatske i Francuske. Pljačka ne prođe baš prema očekivanjima, pa brišući pred murijom Mali (Borko Perić), Zolja (Alen Liverić) i Jasmin (Branko Janković) bježe preko granice u Bosnu i Hercegovinu gdje završe u terorističkom kampu. Dalje slijedi druga vrsta jurnjave…
Kombinacija duhovitog scenarija i originalnih zamisli
Raspisan na premisama američkih indie crnohumornih akcijskih komedija „Divljaci“ (ne miješati s istoimenim prijevodom Oliver Stoneovog podbačaja iz 2012.) su odlično zapakirana kombinacija duhovitog scenarija, funkcionalnih redateljskih improvizacija, zaigranih glavnih glumaca, doskakanja producentskim „uvijek fali love“ momentima pri čemu je od originalnih zamisli trebalo bit prilagođeno nešto scena.
No, dinamika filma, međuigra likova, dramski tokovi na bazi osnovne zabavne premise, film svrstavaju među one koji bi morali raditi na psihološkom nivou – relaciji povratka klasično nezainteresirane domaće kino publike na domaće filmove u domaća kina. Ne u prosječno skromnih par tisuća gledatelja, već ih podebljati bar s četiri nule ispred prve znamenke. Makar uletali u termin „Top Gun: Mavericku“ od čije su hiperproducirane sapunice bolji na nekoliko nivoa.
View this post on Instagram
Izvrstan akcijski film koji ne zaostaje za zapadnjačkim
„Divljaci“ su prije svega iznimno duhoviti i zabavni. Film koji gutate s osmijehom na licima jer vas sulude situacije next door karaktera naprosto vuku u smjeru jurnjave, pušketanja, eksplozija od nagaznih mina do duhovitih replika i postupaka njihovih likova. Između težnje biti populističkim, pritom zadržati crnohumorni autorski pečat, „Divljaci“ nisu osobito izgubljeni u prijevodu, dapače, riječ je o filmu koji najviše duguje akciji i želji odigrati ulogu komercijalno isplativog filma.
Koliko im to (ne)će poći za rukama u maćehinskom postkoronarnom periodu poslovično mršavih kino rezultata domaćih filmova u RH kinima tek ostaje za vidjeti, no ono što im nitko ne može izbiti je činjenica da imaju izvrstan akcijski film koji ni po čemu ne zaostaje za zapadnjačkim uzorima filmova tog tipa.
8/10