Nakon ‘Crno-bijelog svijeta’, vrlo gledane serije koja nas je ponedjeljkom vodila u osamdesete godine prošlog stoljeća, vrijeme je za još jedno putovanje. Od ponedjeljka s HRT-om putujemo u šezdesete godine.
Šest nastavaka serije ‘Dnevnik velikog Perice’, nastale pod redateljskom palicom Vinka Brešana oživljava vrijeme nakon kultnog filma ‘Tko pjeva, zlo ne misli’. Glumica Iva Babić upoznaje nas sa svojom ulogom, ali i ostalim zanimljivostima vezanim uz taj najnoviji uradak Vinka Brešana.
Citati iz filma postali su dio naše kolektivne svijesti
U ‘Dnevniku velikog Perice’ igrate Nadu Žegar, mladu profesoricu. Tko je ona i čime Vas najviše intrigira i inspirira?
Nada je profesorica glazbenog koja je doselila sa svojim ocem zastavnikom u Zagreb i zaposlila se u osnovnoj školi u kojoj radi i glavni lik serije Perica Šafranek. Pericu igra Živko Anočić, a oca Nikola Kojo. Nada je zaljubljenica glazbu. Uživa u prednostima velikog grada, plesnjacima, koncertima, dućanima. Mašta o tome da postane skladateljica. Sviđa mi se njezina hrabrost u slijeđenju svojih želja i snova.
Serija se naslanja na Golikov evergreen ‘Tko pjeva, zlo ne misli’. Koliko Vama kao glumici znači taj film?
Odrasla sam gledajući taj film, kao vjerujem velik broj ljudi. Citati iz filma postali su dio naše kolektivne svijesti i prisutni u svakodnevnim razgovorima. Koristimo ih kao poslovice. Meni osobno je to jedan od najdražih hrvatskih filmova uz “H-8”, “Rondo” i “Licem u lice”.
U ‘Dnevniku velikog Perice’ putujemo unazad kroz vrijeme, rekreiramo sliku Zagreba. Mnogo je zanimljivih likova, Glazba je sveprisutna, najviše kroz lik Perice. Ima i plesa…
Iz pozicije Zagreba 2020. svi ćemo se ponedjeljkom katapultirati u Zagreb 60-ih. Možete li usporediti ta dva grada?
Zagreb 60-ih je grad u razvoju. Gradi se velik broj stanova, tvornica, škola. Širi se preko Save u današnji Novi Zagreb. Doba je to moderne arhitekture, planske gradnje. Što se tiče kulture, doba je to plesnjaka, radijskih emisija. TV Zagreb je u svojim ranim danima, Jugoton izdaje ploče. Popularni su Ivo Robić, Gabi Novak, Beti Jurković; da navedem samo neke… Modno su ljudi dotjerani. Kostimi, haljine i odijela su odjeća koja se nosi u javnosti. Manje se posjeduje, ali to što se ima se više cijeni, održava, pazi. Zagreb 2020. je nažalost doživio potres i želim mu što bržu obnovu i zalet koji je imao tada.
Što biste iz šezdesetih voljeli imati danas?
Filmski studio kakav je bio Jadran Film.
Seriju ‘Crno-bijeli svijet’ sjajno su prihvatile mlađe generacije. Što mislite, hoće li i ovu? Otkrijte nam malo detalja, barem natuknite.
Jako mi je lijepo vidjeti reakciju i interes publike za ‘Crno-bijelim svijetom’. Vjerujem da će se publici svidjeti i ‘Dnevnik velikog Perice’. Kao i oni, putujemo unazad kroz vrijeme, rekreiramo sliku Zagreba. Mnogo je zanimljivih likova i linija radnje. Glazba je sveprisutna, najviše kroz lik Perice. Ima i plesa. Može se reći da smo vrlo blizu mjuziklu. Osim predivne glazbe iz onog razdoblja, tu je i nova glazba čiji je autor Coco Mosquito iz Jinxa. A činjenica da je režirao Vinko Brešan sama za sebe govori puno. Serija obiluje i njegovim prepoznatljivim humorom.
‘Čuvaj se kavalira, da te ne fulira’
Gospona Fulira nema, ali ni u ovoj priči Vinka Brešana kavalira ne nedostaje. Koliko je Vama važno kad je netko kavalir?
Gospona Fulira u izvedbi Relje Bašića nema, ali je tu njegov brat Eugen Fulir kojeg igra Otokar Levaj. Divno je prezime smislio Golik za taj lik. Govori o njegovom karakteru, a tu je negdje i moje viđenje: ‘Čuvaj se kavalira, da te ne fulira’.
Vašeg oca igra Nikola Kojo. Koliko sam u pravu ako mislim da je riječ igra u njegovom slučaju najtočnije odabrana? Može li se u njegovoj blizini ostati ozbiljan?
Teško je uz Koju ostati ozbiljan. Izrazito je duhovit. Svojim humorom i šarmom osvaja ispred i iza kamere. S lakoćom uvuče sve suradnike u zajedničku igru i odličan je improvizator.
Pandemija nas je sve uozbiljila. Kako je djelovala na Vas i Vaš profesionalni angažman?
U toj pandemijskoj 2020. snimila sam ovu seriju i još jednu. Tako da se ne mogu požaliti što se tiče angažmana. Dapače vrlo sam zadovoljna i zahvalna. A neizvjesnost u poslu koja se svima zavukla pod kožu meni je poznata i otprije jer je takva priroda posla “slobodnjaka”.
Ono dobro što je donijela je da je kultura uistinu mogla ući u svaki dom. Što mislite, hoće li ta činjenica potaknuti veći i češći odlazak u kazalište kad se sve vrati u normalu?
Ne znam što će biti kad sve ovo prođe niti kad će proći. Nadam se da će doći doba zdravlja i obilja. I vjerujem da kad to bude moguće da će ljudi pohrliti na koncerte, izložbe, u kina i kazališta.
Mislim da je to važan faktor – publika koja je zainteresirana i željna domaćih kvalitetnih sadržaja, kako u kazalištu, tako i na filmu i televiziji
U manjim sredinama publika je željna domaćih kvalitetnih sadržaja
Rođena ste Virovitičanka. Tamošnje kazalište je vrlo aktivno i uspješno. Koji je ključ uspjeha manjih kazališta u manjim sredinama?
Ne znam koji je ključ. To bi trebalo pitati ravnatelje tih kazališta. Ali sjećam se da je spomenuto kazalište uvijek bilo popunjeno. Publika je s veseljem čekala novu predstavu, a kada su bila gostovanja kazališta poput Gavelle, do ulaznice se nije moglo doći. Mislim da je to važan faktor – publika koja je zainteresirana i željna domaćih kvalitetnih sadržaja, kako u kazalištu, tako i na filmu i televiziji.
Ovih dana sedma je obljetnica filma Roberta Orhela ‘Hitac’. Meni sjajna priča. Kako danas gledate na tu ulogu? Biste li danas nešto mijenjali?
Pamtim taj film po tome što je to bila moja prva velika filmska uloga i po lijepoj suradnji s kolegama. Uvijek je prisutna naknadna pamet kad vidim finalni rezultat. Pomaže mi misao da sam napravila najbolje što sam znala u tom trenutku. A onda prihvatim da je to što je napravljeno, kao i u životu, nepromjenjivo. To je trenutak ulovljen u vremenu, zabilježen kamerom.
Baš poput hitca odjeknula je regijom afera i pokret #nisamtražila. Što mislite o potezu Milene Radulović i je li reakcija ostalih struktura društva primjerena, dovoljna, očekivana?
Kolegice su se hrabro usprotivile svojim zlostavljačima. Suosjećam s njima. Žao mi je što su prošli kroz takva ružna iskustva i nadam se da će njihovo istupanje u javnost utjecati na to da do takvih situacija više ne dođe.
Imate li aktivističkih poriva u sebi?
Nemam. Ali mislim da je važno uvijek izaći na izbore što i sama radim.
Girlpower trenutak hrvatskog filma
O položaju žene u društvu može se govoriti na više razina. Kada je film u pitanju, 2020. donijela je nekoliko snažnih ženskih karaktera. Tereza 37, Mater i Mare. Što Vam se najviše sviđa i što mislite o girlpower trenutku hrvatskog filma?
Sretna sam što su kolegice odigrale glavne i naslovne uloge u pričama o snažnim ženama. Isto tako mi je drago što je sve veći broj redateljica i scenaristica.
U tim filmovima Lana Barić, Daria Lorenzi Flatz i Marija Škaričić sjajno nose uloge. Kakvu ulogu priželjkujete sebi?
Priželjkujem si zanimljive, izazovne, karakterno različite uloge.
Foto: Vladimira Spindler