Odvjetnica joggerica Gal Gadot trči londonskim ulicama već u prvim minutama od primanja telefonskog poziva i obavijesti otmice sina. I ne prestaje gotovo do odjavne špice, što je otprilike sve što treba znati o ambicijama ovog Amazonovog originala.
Maia Marten u trenutku jutarnjeg trčanja prima poziv da joj je sin otet, prisiljena je slijediti niz kriptičnih naredbi nepoznatog glasa dok grad oko nje postaje jedan dugi, urbani labirint prijetnji.
Redatelj Kevin Macdonald posuđuje formulu koju je Tom Tykwer patentirao još devedesetih u Lola trči razrjeđujući je do neprepoznatljivosti, dodajući joj urbanu geografiju Speeda i onaj poseban osjećaj tempiranog beznađa karakterističan za Stathamove akcijske vratolomije, samo bez ijedne scene koja bi opravdala tu genealogiju.
Scenarij Marka Gibsona djeluje kao skica koja nikad nije prerasla u nacrt. Svaka nova zagonetka koju Maia mora riješiti postoji isključivo zato da bi film mogao prijeći u sljedeću lokaciju ne da bi pridonijela nekakvoj unutarnjoj logici priče. Napetost se gradi isključivo kroz brojač vremena i Gadotičino fizičko premještanje kroz kadar, dok se psihološka dimenzija majke u krajnjoj nuždi svodi na stisnutu čeljust i pogled uprt u mobitel. Macdonald ne režira toliko koliko koordinira lokacije, a njegov rukopis, nekoć prepoznatljiv po dokumentarističkoj opservaciji gubi u montažnom ritmu koji je sve, samo ne osoban.
Gal Gadot drži cijeli film
Ono što drži film doslovno i figurativno, jest sama Gadot, čija filmska pojava funkcionira kao samodostatan žanr. Premda nikad nije točno razjašnjeno po kojim kriterijima i odakle baš ona postaje superstarica temeljem akcijskih filmića o superherojki. Wonder Woman. Stvarno? Isti mehanizam akcije koji odavno pogoni akciće Charlize Theron bez čvrste priče publika ne dolazi svjedočiti zbog zapleta koliko dolazi zbog fizičke i karizmatične prisutnosti zvijezde koja nosi film na svojim leđima dok scenarij oko propada u banalnost.
Runner je u tom smislu simptomatičan primjer suvremene streaming produkcije koja se oslanja na prepoznatljivo lice kao jedini marketinški i dramaturški adut, dok redateljska i scenaristička razina nisu bitne.
Rezultat je film koji gledate bez otpora, ali niti ikakvog traga nakon što prođe odjavna špica, potvrđujući da je hollywoodska industrija posljednjih godina sve spremnija zamijeniti film prisutnošću zvijezde u kadru. Podosta Tik Tok princip forme bez sadržaja.
Ocjena: 5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube
