Subota, 23 ožujka, 2024

Kritika serije: Copenhagen Cowboy: Sjećanja na najbolje dane jugoslavensko balkanske mafije i filmskog undergrounda

Svaka epizoda funkcionira kao solidan vodič kroz ljubitelje marginalaca i ljudi s društvenih rubova koji centralna mjesta mogu dobiti tek u krimi serijalima ovog tipa kada će vizualnom estetikom pokušati nadomjestiti njihovu životnu nefilmičnost i iskonsku neprivlačnost

Šestodijelna neo noir kriminalistička TV serija iz svijeta danskog podzemlja dug duguje sjećanju na balkanske i eks jugoslavenske mafijaške korijene. Novi Netflixov dramski EU hit je tvrdo kuhana krimi saga, najbliže nalik onom što je redatelj obrađivao već u Pusheru (svom prvom filmskom uspjehu). Kako spaja trenutno najvrućeg europskog glumca Zlatka Burića (dobitnika Felixa za glavnu mušku ulogu u Oslundovom Trokutu tuge) kao naše gore lišća i jednog od svojih omiljenih glumaca, tu se niska poveznica ne zaustavlja. Glavna glumica Angela Bundalović je također ovih prostora korijen.



Depresivni i slični emotivni kolapsi

Serijal je dobrim dijelom realiziran na pitkom srpsko hrvatskom jeziku kao osnovnom jeziku sporazumijevanja, dramski se oslanjajući na isti teren balkanske mafije ukorijenjene u danskom podzemlju od prostitucije preko raznih varijanta bajanja i čarobiranja prodajom magle. Mlada Miu dolazi kao osobna pratnja ostarjelom madam Rosellom koja želi zatrudniti, jer je prati glas da svojom prisutnošću donosi sreću. Od glasina do otkrivanja posve drugačijih supernaturalnih svojstava Ren se pomirenjem estetskih kategorija Kusturice do Noea pokušava i uspijeva estetski referentno inkorporirati u polusvijet likova o kojima radije gledate krimi serije nego ih srećete u realnom životu.

Interesantna je percepcija ljudi s ovih prostora u njegovim vizurama kao bizarnih, ambicija i života lišenih krijumčara, dilera, kurvi i sličnih karakternih olupina čiji je primitivizam uvijek na marginama depresije i sličnih emotivnih kolapsa te vizija njihovih svjetova bez tračka svjetla i nade. Male underground apokalipse od privatnih do supkulturnih svemira grade se kroz svih šest epizoda krimi serijala na centralno europski način. Ne postoji lik s kojima ćete nalaziti puno zajedničkih točaka već više punktova razdvajanja, dočim se u vizualnom smislu ne odmiče u prostora nečeg dosad neviđenog, no svaka epizoda funkcionira kao solidan vodič kroz ljubitelje marginalaca i ljudi s društvenih rubova koji centralna mjesta mogu dobiti tek u krimi serijalima ovog tipa kada će vizualnom estetikom pokušati nadomjestiti njihovu životnu nefilmičnost i iskonsku neprivlačnost.

7/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime