Što bizarnije, groznije, okrutnije, čudovišnije, to bolje. Otprilike je sukus narativa koji ne samo Netflix forsira u svojim hit dokumentarcima ili dokumentarnim serijalima već je zov divljine društva 21. stoljeća opčinjenog što brutalnijim pričama iz susjedstva, jer u nastavku logičkog silogizma trebalo bi zaključiti da gledatelji žele vidjeti kako je njima lijepo ili im nije zapravo toliko loše kad vide što se sve zna događati iza susjednih vrata.
U tu kategoriju spada novi hit – trodijelna doku serija “Grijesi naše majke” koja tematizira još nedovršeni slučaj ubojstva vlastite djece Lori Vallow, bivše modelice i pseudomanekenke, djevojke iz američke provincije koja nije postala hit cheerledersica, ali je brzo kleknula pred počelima mormonske obitelji i jako se srdačno i oduševljeno smijala u svojoj epizodi “Kola sreće”. Otprilike radi ilustracije nekih od glavnih karakternih i životnih crta dotične.
Priča koja će šokirati gledatelje
Ona je, naime od, susjedstvo je i obitelj mislila, uzorne majke i dobre ljepuškaste blondie kućanice te polaznice i štovateljice crkve, od upoznavanja te vjenčanja za religijskog fanatika Chada Daybella 2019., potpuno promijenila karakter i životne osnove postajući opsjednuta i zaluđena njegovim bizarnim kult idejama poput kraja svijeta. Posljedica toga je i smrt njene dvoje djece (Tylee – 17 godišnja djevojka, Joshua – 9 godišnji dječačić) zbog koje su oboje u zatvoru gdje čekaju novo suđenje koje kreće 2023.
Dokumentarac vizualno dinamično i zanimljivo prezentira na dramaturški sličan način kao jednako intrigantan prethodnik “Girl In The Picture” o djevojci koja “nije postojala”, Sky Borgman, trenutno najhit doku autor Netflixa. U tri epizode “144 000”, “Dark Spirits”, “A Mother Knows” on prati epistemologiju slučaja raščlanjujući ga retrospektivno kroz razgovore s članovima obitelji ubojice nudeći svojevrsnu istragu Lorinog prvog sina iz prvog braka Colbyja Ryana te ubojičine majke Janis Cox. Vrlo potentna i direktna ideja koja pruža uvid u emotivni najbliži insight te pokušaje (ne)razumijevanja tog monstruoznog čina kao rezultat psihopatološkog pomračenja uma jednog površnog, nestabilnog i povodljivog karaktera kakvim se dotična pokazuje.
Za dobivanje djece trebalo bi imati dozvole
Tkogod kupi i pristane na vjerovanje kako će 2020. godine uslijediti drugi Kristov dolazak i potencijalni kraj svijeta, a vlastitu djecu zbog nove religije percipira kao zombije koje treba likvidirati sa zemlje, mentalna institucija je najmanje kamo se usmjerava. No, društvo fascinirano ubojstvima pokolonit će joj dodatne pažnje dokumentiranjem tog i sličnih slučajeva.
View this post on Instagram
Rasplet je otvoreni kraj i još uvijek ga se čeka, tako da aktualnost momenta ne može biti točnija, međutim sve dramske okosnice i segmenti priče toliko su stravični da ne zvuči suludom ideja bačena ne samo kroz društvene mreže – kako bi za dobivanje djece trebalo imati dozvole. Psihološke testove i razne vrste filtriranja prije nego se ljudima dozvoli imati priliku postati roditeljima. Uštjedjeli bi puno siromaštva i boli, ma koliko biološki i politički nekorektno mogla na prvu zvučati ideja.
9/10