Srijeda, 16 studenoga, 2022

Kritika serije: SINS OF OUR MOTHER (Sky Borgman): Što bizarnije, okrutnije, monstruoznije – to bolje

Tkogod kupi i pristane na vjerovanje kako će 2020. godine uslijediti drugi Kristov dolazak i potencijalni kraj svijeta, a vlastitu djecu zbog nove religije percipira kao zombije koje treba likvidirati sa zemlje, mentalna institucija je najmanje kamo se usmjerava. No, društvo fascinirano ubojstvima pokolonit će joj dodatne pažnje dokumentiranjem tog i sličnih slučajeva

Što bizarnije, groznije, okrutnije, čudovišnije, to bolje. Otprilike je sukus narativa koji ne samo Netflix forsira u svojim hit dokumentarcima ili dokumentarnim serijalima već je zov divljine društva 21. stoljeća opčinjenog što brutalnijim pričama iz susjedstva, jer u nastavku logičkog silogizma trebalo bi zaključiti da gledatelji žele vidjeti kako je njima lijepo ili im nije zapravo toliko loše kad vide što se sve zna događati iza susjednih vrata.



U tu kategoriju spada novi hit – trodijelna doku serija “Grijesi naše majke” koja tematizira još nedovršeni slučaj ubojstva vlastite djece Lori Vallow, bivše modelice i pseudomanekenke, djevojke iz američke provincije koja nije postala hit cheerledersica, ali je brzo kleknula pred počelima mormonske obitelji i jako se srdačno i oduševljeno smijala u svojoj epizodi “Kola sreće”. Otprilike radi ilustracije nekih od glavnih karakternih i životnih crta dotične.

Priča koja će šokirati gledatelje

Ona je, naime od, susjedstvo je i obitelj mislila, uzorne majke i dobre ljepuškaste blondie kućanice te polaznice i štovateljice crkve, od upoznavanja te vjenčanja za religijskog fanatika Chada Daybella 2019., potpuno promijenila karakter i životne osnove postajući opsjednuta i zaluđena njegovim bizarnim kult idejama poput kraja svijeta. Posljedica toga je i smrt njene dvoje djece (Tylee – 17 godišnja djevojka, Joshua – 9 godišnji dječačić) zbog koje su oboje u zatvoru gdje čekaju novo suđenje koje kreće 2023.

Dokumentarac vizualno dinamično i zanimljivo prezentira na dramaturški sličan način kao jednako intrigantan prethodnik “Girl In The Picture” o djevojci koja “nije postojala”, Sky Borgman, trenutno najhit doku autor Netflixa. U tri epizode “144 000”, “Dark Spirits”, “A Mother Knows” on prati epistemologiju slučaja raščlanjujući ga retrospektivno kroz razgovore s članovima obitelji ubojice nudeći svojevrsnu istragu Lorinog prvog sina iz prvog braka Colbyja Ryana te ubojičine majke Janis Cox. Vrlo potentna i direktna ideja koja pruža uvid u emotivni najbliži insight te pokušaje (ne)razumijevanja tog monstruoznog čina kao rezultat psihopatološkog pomračenja uma jednog površnog, nestabilnog i povodljivog karaktera kakvim se dotična pokazuje.

Za dobivanje djece trebalo bi imati dozvole

Tkogod kupi i pristane na vjerovanje kako će 2020. godine uslijediti drugi Kristov dolazak i potencijalni kraj svijeta, a vlastitu djecu zbog nove religije percipira kao zombije koje treba likvidirati sa zemlje, mentalna institucija je najmanje kamo se usmjerava. No, društvo fascinirano ubojstvima pokolonit će joj dodatne pažnje dokumentiranjem tog i sličnih slučajeva.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Union Editorial (@unioneditorial)

Rasplet je otvoreni kraj i još uvijek ga se čeka, tako da aktualnost momenta ne može biti točnija, međutim sve dramske okosnice i segmenti priče toliko su stravični da ne zvuči suludom ideja bačena ne samo kroz društvene mreže – kako bi za dobivanje djece trebalo imati dozvole. Psihološke testove i razne vrste filtriranja prije nego se ljudima dozvoli imati priliku postati roditeljima. Uštjedjeli bi puno siromaštva i boli, ma koliko biološki i politički nekorektno mogla na prvu zvučati ideja.

9/10

 

Pročitajte još...

Kritika TV serije: Čovjek protiv pčele: Iritantna borba R. Atkinsona s već viđenim humorom

Serijal je moguće doživjeti zabavnim isključivo u većem društvu ljubitelja Atkinsonova hotimičnog humora koji ako umiru od smijeha zbog njegova stupidizma zaraznim smijehom mogu proširiti feelgood moment na ostale gledatelje neimpresionirane ponuđenim. Sve drugo je unaprijed izgubljena bitka

Kritika filma: REEF: STALKED (Andrew Traucki): Uništavanje efekta straha ljetnih filmova s morskim psima

Glumačka ostvarenja ne idu dalje od gledljivog, dok je sve drugo na razini osnovne škole i stilskih vježbi ne osobito inventivnih mladih filmaša kojima se želi kroz puno studija i taktika pokušaja promašaja naučiti neke sitnice o filmskoj režiji i dramaturgiji

Kritika filma: ŠESTI AUTOBUS (Eduard Galić) – još jedan promašaj na temu Domovinskog rata

Ponekad je vrlo humano i puno bezbolnije uzeti stare redatelje za ruku i reći im: 'Ok je majstori, ali vrijeme je za mirovinu', nego im davati prostor u obliku dugih metara igranih filmova koji od ideje do realizacije postanu negacijom sebe samih i teme koju obrađuju

Mixerovih TOP 10: Ovi su strani filmovi obilježili godinu iza nas

Od zabavne i groteskne kritike pop corn idiotizma u kojem živimo preko niza sjajnih uprizorenja poznatih redatelja i redateljica pa sve do SF i erotskog trilera - filmofili će sasvim sigurno uživati u gledanju naših favorita

Povezano

Cillian Murphy je otkrio detalje o nadolazećem filmu Peaky Blinders

Govoreći na Today FM-u, Murphyja su voditelji u intervjuu pitali kako stoje stvari s nadolazećim filmom, čije se prikazivanje očekuje 2024. godine

Kritika filma: BLACK PANTHER: WAKANDA FOREVER (Ryan Coogler) – Posthumna superherojska oda Chadwicku Bosemanu

Gledate vjerojatno jedan od najvećih akcijskih hitova godine, a za druge društvene i političko sociološke konotacije mimo blockbustera, teško da ćete naći mjesta između redaka

Kritika filma: MARGINALCI (Ljubomir Kerekeš): Pokušaj filma na tragu kasnih nastavaka Žikinih dinastija

Oni rade ono što smatraju da je narodski i populistički i zahodski humor. Tu su da ponude ono što je narodu dobro i zabavno. Jer, ljudima je dosta ozbiljnih tema i treba im nešto za razbibrigu i razonodu

Kritika filma: NOTHING COMPARES (Katherine Ferguson): Sinead O Conor kao revoltna pop ikona ispred svog vremena

Hrabra ili suluda, ambiciozna ili nametljiva, simpatična ili nemoguća, Sinead O Connor je osim sjajne pjevačice i autorice pop komada bila i ostala amblemom prkosa, nepokorenosti i nepokolebljivosti žene koja nije znala, mogla niti htjela pripadati ladicama pop industrije i koja nije pristajala na kockice razbacane po mapi svijeta

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime