Utorak, 26 ožujka, 2024

Kritika serije: WHITE LOTUS/Sezona 2 (Mike White): Duhovita i cinična new age sapunica

Autorski umor se ne osjeća, premda nije riječ o nečem senzacionalistički originalnom već doista umješnim prilagođavanjem koncepta već mnogo puta viđenih serijala koji su pokušali raslojiti ljudsku bezbrižnost i slatke male svakodnevne anomalije

Kreator serije i koncepta Mike White je zakucao već prvom sezonom, a upravo podjelom Zlatnih globusa okrunjuje i odličan feedback druge. “White Lotus” je TV projekt koji u okviru kratkotrajnih ili maloepizodnih serijala (6 epizoda prve sezone, 7 epizoda druge) pobrao lovorike ne samo američke streaming javnosti.



Nakon bingeanja obje sezone u dva dana zapravo će vas začuditi toliko visoki postoci sjajnih reakcija (preko 85% prema review generatoru) jer ako zagrebete površinu, radi se zapravo samo o odlično izmještenom konceptu kraće new age sapunice. I to one koja je na pola puta probrala manje karikirane karaktere, od primjerice motelskog pristupa Fawlty Towersa i produkcijski nadograđene varijante seksualnih međuveza Dallasa i Dinastije sa zgodno ubačenim kriminalističkim trenutkom ubojstva s početka i kraja priče svake sezone.

Brojne situacije koje su moguće u stvarnom životu

Riječ je o (ne)zgodama u kojima se manji broj likova nađe na izoliranom resortu i odmoru te se isprepliću sudbine pet, šest obitelji u tri generacijska stabla. U slučaju druge sezone, talijanske depadanse odmarališta “White Lotus” na Siciliji čijem osoblju svakog ljeta dolaze bogati gosti s namjerom provođenja ugodnog dijela odmora sukobljavajući svoj svijet bogatih s kastom onih koji bogate uslužuju. Na tom se rasporu događaju interesantne dramske situacije – od krize u vezi asertivnog mladog para, prijetvornog svijeta odlikaša i uspješnih mladih poslovnjaka, svojevrsnog homecominga tri generacije jedne američke obitelji u potrazi za svojim sicilijanskim korijenima, žrtvama lokalnih prostitutki i lovatorica na muljanje svih i svega, lokalnih dijelova osoblja.

Jedina od likova koja povezuje obje sezone je onaj Jennifer Coolidge čija B Pamela Anderson rola u realnom životu poprima karikaturalne razmjere do te mjere da se lik koji tumači u serijalu doima karikiranim upravo onoliko koliko bi prilagodba istog bila uvjerljiva dotičnoj kako ne bi morala tumačiti ništa više ili manje od onoga što živi u svom realnom životu. Korpulentna plavuša u tijelu ex vampa predvodi dijapazon daleko intrigantnijih likova među kojima se ističu fenomenalna Aubrey Plaza i izvrsni Adam Di Marco te Jon Gries i F. Murray Abraham ispred galerije živopisnih i svakodnevnih karaktera čije će se seksualne, ljubavne, egzistencijalističke dvojbe ispreplesti u nekoliko dana odmora na talijanskoj obali.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The White Lotus (@thewhitelotus)

Stiže li uskoro treća sezona? 

Uz podatak da je dobar dio serijala sniman u Grčkoj, Italiji i Beogradu, Mike White je egzotiku serijala tvorio iz svakodnevnih i izvorno vrlo realističnih ljudskih situacija te je pretvorio u scenarij koji se doima više nego stvarnim na način da je princip rada bio prilagođavanje stvarnih događaja u dramski isprepletene križaljke karaktera i likova.

Sudeći prema spomenutom sjajnom receptivnom odjeku kritike i gledanosti, pitanje treće sezone je samo produkcije i vremena. Interes postoji, a autorski umor se ne osjeća, premda nije riječ o nečem senzacionalistički originalnom već doista umješnim prilagođavanjem koncepta već mnogo puta viđenih serijala koji su pokušali raslojiti ljudsku bezbrižnost i slatke male svakodnevne anomalije.

7/10

Naslovna fotografija: thewhitelotus

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime