Ovog vikenda, u naša kina dolazi dugo očekivani drugi dio filmske trilogije ‘Sunce’ redatelja Dalibora Matanića pod nazivom ‘Zora’. Radi se o još jednom dubokoj autorskoj poruci o podjelama i sukobima, ekstremizmima svih vrsta i u raznim sredinama, koji stalno izranjaju sa svojim pipcima i lijepe se za ljude, narode i skupine. Pogotovo u našem najužem regionalnom okruženju.
Radnja je smještena u 2021. godinu. Matija i njegova obitelj bore se s osobnom traumom iz recentne prošlosti, što se prelijeva i na njihovu emocionalnu povezanost koja je sve nesigurnija. Njihovi sumještani bježe pred nadirućim radikalizmom koji ih dijeli na ‘naše’ i ‘njihove’. Ika, Matija i njihovo dvoje djece, Kaja i Nikola, duboko su podijeljeni oko toga hoće li otići ili ostati. Razdor između njih svakim danom postaje sve veći. Izgubivši vjeru, Matija bezuspješno pokušava pronaći pravog sebe, no zora koja obasjava dolinu otkriva da su jedino oruđe protiv traume i zla, suočavanje i borba. I tu stajemo sa prepričavanjem jer ovo je samo početak jedne duge i vijugave filmske bravure.
Višeslojna struktura koja od gledatelja zahtjeva interakciju i promišljanje
Film je svoju svjetsku premijeru imao usred vrhunca pandemije, u studenom 2020. godini na ‘Black Nights Film Festivalu’ u Tallinnu, jednom od najnovijih filmskih festivala, svrstanih u A kategoriju. Već tada su se mogli čuti prvi komentari vezani uz film. Uz pohvale, govorilo se o višeslojnoj strukturi koja od gledatelja zahtjeva interakciju i promišljanje.
Ovo je film, koji svoje utočište pronalazi u lokacijama i obiteljskim tjeskobama, gajeći napetost koja se bazira na uskraćenoj komunikaciji između njegovih likova. ‘Zora’ je vrsta filma koja se opire centraliziranju tema i ideja do te mjere da cilj postaje njihov razvoj za komunikaciju s publikom. Umjesto toga, Matanić ih zamagljuje apstrakcijom, u kojoj nam trenuci interakcije između likova, pogleda ili razmijenjene riječi nude dublji uvid u njegovu namjeru.
Taj veliki jaz između ‘grada’ i ‘ruralnog’, između dva plemena, između tehnologije i tišine koji se svakom minutom filma produbljuje, diže samu napetost i dinamiku. Pitanja kreću od prve do zadnje scene, a odgovori su prisutni samo u naznakama. Zora ne nudi sve odgovore, a usred te neizvjesnosti započinje nimalo ugodan razvoj događaja koji će se nastaviti dugo nakon posljednje slike. Sve ostalo je na publici da sama pokuša odgonetnuti, propitujući likove i situacije na ekranu sa vlastitim životnim iskustvom.
Jedne od najboljih uloga Krešimira Mikića i Tihane Lazović
Krešimir Mikić kao Matija, uspijeva, u jednoj od najboljih uloga, kao izgubljena glava obitelji koja doživi traume, lutanja, posrtanje i padove. Sve da bi ipak na kraju svoj lik sigurnom rukom doveo do iskupljenja i spasa.
Tihana Lazović je savršeno utjelovila ženu, majku i potresenu dušu koja pokušava naći s jedne strane sigurnost od onih ‘drugih’, ali i jarbol za svoj brod na kojem ima dovoljno mjesta za njenu obitelj. Osobno otkriće same glumačke postave filma je slovenski glumac Marko Mandić koji je posebno briljirao kao novi susjed Matijine obitelji, a koji će biti ključan katalizator događanja u njoj i u ruralnoj okolini.
Matanić se u filmu koristi svim mogućim izražajnim sredstvima kako bi što jednostavnije, a što efikasnije predočio atmosferu straha, netrpeljivosti i izgubljenosti. Jedan od najbitnijih ‘glumaca’ samog filma je i zvuk i zvučna kulisa. Bilo ona ‘glazbena’, prava ili fiktivna, punokrvna slika zvuka
Od recentnih radova Jordana Peela, preko Hanekeovih citata o ugroženoj obitelji. No svakako najviše se prepoznaje utjecaj i rukopis najvećeg od najvećih, Davida Lyncha. Nemali broj filmoljubaca će prepoznati Lyncha u scenama plesa, koji ima bitnu ulogu u filmu, zvukovne atmosfere i čestom brisanje granice između istinitih događaja i imaginacije.
Jedan od najoriginalnijih filmskih završetaka
U recentnom razgovoru s autorom filma, sam Matanić je napomenuo kako je namjerno ostavio puno pitanja bez odgovora, koji su ostali gledateljima na brigu i dešifriranje. Sve je to rezultiralo jednim od najoriginalnijih filmskih završetaka koje je pisac ovih redova vidio u poslijednjih nekoliko godina.
‘Zora’ se savršeno uklopila u trilogiju ‘Sunce’ i logičan je nasljednik ‘Zvizdana’. O filmu se može još puno toga napisati, no ideja je da vas ovaj prikaz zainteresira i zaintrigira. Ovo je film koji zaslužuje pažljivo i moguće višestruko gledanje.
‘Zora’ nije film znanstvene fantastike, iako se radnja ponekad čini nestvarnom. Tematika netrpeljivosti i ekstremizama nikad nije bila bitnija. Fašizam i svi ostali ‘izmi’ stalno su aktualni i konstantno na njih treba skretati pozornost i boriti se protiv istih.