Rokenrol filmovi su bili zabavni pripadak glazbenim karijerama velikih zvijezda još od Elvisa i Beatlesa. Trebalo je dodatno nabildati sve one starshine histerije od “Yellow Submarinea”, “Helpa”, “A Hard Days Nighta” do “Viva Las Vegas”, “Blue Hawaii”, “King Creole”, “Girls, Girls, Girls”.
Svaka dekada pop kulture otada imala je svoje glasovite, kvalitetne, manje ili više zabavne rock and roll filmove: od biografija (Doors, Walk The Line, Ray, …), sjajnih dokumentaraca po svim glazbenim žanrovima i veličinama od U2 i Stonesa do punk mitologija Ramonesa, Seks Pistolsa, The Clasha ili hard core legendi Black Flaga, Princeovih Purpurnih kiša, Madonninih filmskih eskapada, Nirvane, Talking Headsa, Davida Byrnea solo, Dylana, nedavnih saharinskih uspjeha “Bohemian Rhapsody” pa sve do našeg Balkana trzaja, Bjelogrlićevog “Tome”.
Pop Cooltura: Ona sitna milijunska razlika između hrvatskog i srpskog filma
Teško je ovu horor komediju nazvati filmom
Napose i ovogodišnji dobitnik Oscara za najbolji dokumentarni film je “Summer Of Soul” Questlovea, bubnjara famoznih The Rootsa o festivalu iz ljeta glazbe 1969. i Harlem Cultural Festivala. I dok su neki formu rock and roll filma koristili kao plot za drugi red priče (Rock And Roll School, Almost Famous, Singles), drugi bi kičmu storytellinga potpuno opleli oko it glazbe koristeći je tek kao izdušak i popratni kanal internih zajebancija članova bendova. Ne samo famozni mockumentary “This Is Spinal Tap”, nego odnedavno i kao prvi i posljednji film Foo Fightersa u kojem Dave Grohl, Taylor Hawkins, Pat Smear i ostatak članstva iznajmljuju “ukletu” kuću u kojoj će snimati novi studijski album. No, stvari i metamorfoze se počinju događati.
Teško je ovu horor komediju nazvati filmom i shvaćati je ozbiljno neozbiljno iako po svim produkcijskim segmentima odgovara istom. Prije će biti riječ o metafilmu koji si megazvijezde poput Foo Fightersa mogu dozvoliti realizirati u svojoj produkciji bez da ih itko optužuje za ambicioznost ili nepotrebno kris krosanje mimo svog dominantnog pop kulturnog terena. Ali već se kroz mnoštvo Foo Fighters video spotova provlačila gomila glumačko karikiranih ambicija prvenstveno Grohla. Ni njegove redateljske želje nisu bile po strani uzimajući u obzir ranije dokumentarne pokušaje i sudjelovanja u raznim dokumentarnim formama.
Zabava u limitiranim uvjetima
“Studio 666” neće ni u kojem segmentu činiti razliku ali neće ni zaboljeti puno ljude željne duhovitih i zabavnih filmova. Vaš će se stav prema ovom produženom i karikiranom making ofu snimanja albuma isključivo ticati vaših simpatija ili antipatija prema bendu. Ako nalazite FF spotove duhovitima i njihovu glazbu poticajnom, što su kategorije koje redovno izmiču doljepotpisanog, tada nalazite dovoljno prostora za guštanje u njihovim karikiranim pokušajima glume, raznim cameo ukazanjima od Lionela Richieja preko Kerryja Kinga iz Slayera, Whitney Cummings. Jennae Ortege, Will Forte, Leslie Grossman sve do kultnog posthumnog oca horora Johna Carpentera. Odnedavno će “dodanu vrijednost” hororu bez komičnog momenta trigerirati i posljednji trag ukazanja njihova bubnjara Taylora Hawkinsa prije njegove smrti.
IN MEMORIAN: Preminuo je Taylor Hawkins, bubnjar grupe Foo Fighters
Zabava u limitiranim uvjetima i skečevi na razini manje uspjelih fora iz Saturday Night Livea su uglavnom ono što očekujete i dobijete prilikom body counta članova Foo Fightersa. Jer Dave Grohl is going solo… ništa više. Ni manje, doduše.
Ocjena: 6/10