Sjećam se kad je izašao album ‘Private Dancer’ Tine Turner iz 1984. godine, s Tinom na naslovnici u crnom dekoltiranom trikou. Kultnih i nezaboravnih prekriženih nogu u agresivnom stavu rock zvijezde bila je čudovište koje ‘govori’: “Evo me, obračunajte se”.
Bila je to godina koja je potvrdila talente i pretvorila ih u zvijezde: poput ‘Thrillera’ Michaela Jacksona i Princeove ‘Purple Rain’, Tinin album svakim je danom osvajao radio postaje, prodavaonice ploča, publiku širom svijeta i nastavio se penjati na ljestvicama sa svakim novim singlom.
Private dancer – debi jednog novog života
Osvojio je četiri Grammyja, uključujući i onaj za najbolji album godine. Singl ‘Better Be Me Be Good To Me’ osvojio je nagradu za najbolju žensku rock izvedbu, dok je ‘What Love Got to Do Do It’ osvojila Grammy za najbolju pop izvedbu, što ukazuje na masovnu crossover privlačnost albuma. Tina je punila velike stadione širom svijeta tijekom turneje ‘Private Dancer’.
Onima koji su znali Turnerino podrijetlo i sve u vezi s njezinom plodnom (a opet mučnom) suradnjom s bivšim suprugom Ikeom Turnerom, ovo se činilo kao davno očekivani povratak. Uzimajući u obzir sve ovo, toliko je zapanjujuće gledati novi HBO-ov dokumentarac ‘Tina’ i čuti današnju Tinu kako kaže: “Private Dancer nije bio povratak. To je bio debi. To je bio moj prvi album.”
Rock and roll nije samo igra mlade osobe – film “Tina” to savršeno prikazuje
Pronaći razloge zašto se ona tako osjeća, kao i pokazati zašto je to istina, ovaj dokumnetarac u režiji Daniela Lindsaya i T.J. Martine – u potpunosti uspijeva. ‘Private Dancer’ je projekt koji kao da dolazi niotkuda. Tina se trudila snaći u relativnom kaosu još od prekida s Ikeom te je izašla je iz te veze samo sa svojim imenom. Kad je Private Dancer, naime, izašao imala je 45 godina. Zbog toga je njezina karijera tako monumentalna po svom utjecaju, ne samo za nju, već i za kulturu u cjelini. Rock and roll nije samo igra mlade osobe. Film “Tina” to savršeno dobro prikazuje.
Tina sada živi u Zürichu, sa svojim suprugom, bivšim izvršnim direktorom diskografske kuće Erwinom Bachom te je pristala surađivati dokumentarnom filmu. Pustila je kamere u svoj dom i jednostavno ispričala, posvedočila o sebi i svojoj glazbi (ponekad zovući supruga izvan ekrana radi potvrde nekih detalja).
Tina je bila talac, a ne supruga
Ti su intervjui isprekidani intervjuima s magnetofonskih traka koje je radila s Kurtom Loderom, autorom s kojim je je zajedno napisala i knjigu ‘Ja, Tina’. Ti su razgovori bili vrlo otvoreni i u njima je često na nepatvoren način otkrivala svoju bol: “Kurt, zašto sam tako daleko stigla bez ljubavi u životu?”
Napuštena od oba roditelja, Anna Mae Bullock kao djevojka je posjetila Ikea Turnera, koji je tada imao svoj R&B bend. Tina opisuje kako je gotovo pala u “trans” kad ga je vidjela na sceni. Ike je, pak, čuo Tinu kako pjeva i odmah znao da mora postati dio njegova benda. Ikea su mnogo puta opekli suradnici koji su ga napustili ili sebi pripisali zasluge za njegov rad, pa je ovaj put to iskoristio protiv mlade i naivne Tine kako bi je zadržao lojalnom i ovisnom o sebi. Vidio je u njoj mogućnost velike zarade kad ju je čuo kako pjeva, i premda u tome nema nužno ništa krivo, vrlo brzo se cijela situacija pretvorila u nešto vrlo zlokobno. Tina je u vezi s njim često trpjela teška premlaćivanja i seksualno zlostavljanje. Tina je bila talac njihovog braka, a ne supruga.
Najsnažniji isječci Ikea i Tine koje ćete vidjeti na TV-u
Dokumentarac se ne oslanja na razgovore socijalnih radnika i psihologa kako bi objasnio zašto žene ostaju u nasilnim situacijama. Umjesto toga, drži se Tininih iskustava, kroz snimke kućnih filmova, arhivske intervjue s jednim od njezinih sinova, kao i samim Ikeom. Najsnažnije su tu isječci Ikea i Tine (i prateće grupe Ikettes) koje ćete vidjeti na televiziji, u klubovima, a Lindsay i Martin odlučili su pustiti ove izvedbe, gotovo u cijelosti.
Ne možete u potpunosti razumjeti Tinu Turner ako je niste vidjeli u njezinu “glumi” s Ikeom i načinu na koji je napadala te glazbene fraze na iskonski moćan i uzbudljiv način. Vladala je pozornicom u jarko žutim i ružičastim haljinama, dovodeći publiku do ludila. Tinin glas dopirao je iz njezinih najdublje unutrašnjosti.
I kasnije Tinine izvedbe prikazuju se u cijelosti u ovom dokumentarcu. Izvedba pjesme “Help!”, pred prepunim stadionom, pruža intiman uvid u Tininu osobnu interakciju s publikom, zbog njezina priznanja boli i doslovnog vapaja za pomoći. Mnogi su glazbeni dokumentarci manjkavi i bez glazbenih izvedbi, vodeći se mišlju kako publika samo želi na brzinu shvatiti film prije nego što pređemo na neki novi.
Zato je velika privilegija prihvatiti ‘priliku da pustiš Tinu da te odvede tamo gdje ona želi da ideš’.
Zlostavljanje koje je na Tini ostavilo trajne traume
Pitanje zlostavljanja koje je trpjela od Ikea, javnost zapravo nije znala sve dok nije odlučila ispričati svoju priču magazinu People 1981. I sama priznaje kako je muče pitanja o tome, čak i kada je njezina solo reputacija vinula u status super-zvijezde. To ju je ne samo frustriralo, već ponovno traumatiziralo. O tome govori vrlo dirljivo i pažljivo.
Njezina je knjiga djelomično napisana kako bi sama ispričala priču u nadi da će jednom zauvijek zatvoriti tu temu. Naravno da su ljudi bili još znatiželjniji.
Film “Što ljubav ima s tim?”, u kojem je Tinu igrala Angela Bassett (koja je intervjuirana za dokumentarni film te je za tu ulogu dobila i Oscara) i Laurence Fishburne kao Ike, ponovno je doveo njihovu toksičnu vezu u prvi plan. Zbog toga su je mediji opsjedali ponovno pa je morala odgovarati na neugodna pitanja poput: “Koji je bio najgori dio zlostavljanja?”
‘Zbogom američkim obožavateljima’
Pod pokroviteljstvom američke kraljice medija Oprah Winfrey, 2019. godini otvoren je na Broadwayu mjuzikl o Tini Turner, a premijeri je prisustvovala osobno i popularna pjevačica. Mnoštvo ljudi bilo je u ekstazi oko njezine limuzine pri dolasku, a ovacije koje je dobila kad je ušla u kazalište mogle su se čuti s druge strane Hudsona.
Tina Turner ima 80 godina. Umirovljena je. Kaže da je njezino prisustvo te večeri “bilo zbogom američkim obožavateljima”. U ovome je tuga, nešto što dokumentarni film dopušta, čak i potiče. Kao što Bassett u svom emocionalnom intervjuu kaže: “To se događa s ikonama. Tina Turner pripada svijetu.”
Izvođače poput Tine nemate prilike vidjeti svaki dan. Ili svake godine. Ili svako desetljeće. Ona je jedna i jedinstvena. Nemojmo čekati da nam eventualni nekrolozi pokazuju našu zahvalnost i divljenje. Film “Tina” nam to omogućuje da to učinimo još danas.