Cvijeće je, složit će se mnogi, ukras svijeta. Hrvatski je film dobio svoj cvijet na popisu sedme umjetnosti. On je plave boje, a dizajnirao ga je redatelj Zrinko Ogresta. Ovu dojmljivu dramu o odnosu majke i kćeri u prva tri dana prikazivanja pogledalo je tri tisuće ljudi.
Tri dame u filmu potpuno su magnetične, svaka na svoj način. Anja Šovagović Despot vjerojatno je u liku majke glavne junakinje odigrala filmsku ulogu života, Tea Harčević u ulozi njezine kćeri pokazala da je kamera voli i da je talentirana glumica, a Vanja Ćirić, članica ansambla kazališta Komedija, svojom prvom glavnom ulogom na filmu otkrila da se nenametljivošću i blagošću može kormilariti na filmskom platnu.
U razgovoru za Mixer Vanja Ćirić govori kako je sama sebe doživjela na filmu, opisuje nam Mirjanu, ali i govori što joj znači biti dio mozaika ženskih energija na velikom platnu.
Prilično sam samokritična osoba
Prva glavna uloga u filmu i odmah – Zlatna arena u Puli. Koliko ste zadovoljni sobom kad se gledate na platnu?
Prvi put kad sam gledala film bila sam na neki način u šoku, inače sam prilično samokritična osoba, pa sam našla pregršt nekih situacija i mjesta koja bi možda glumački drugačije riješila… Međutim, svakim novim gledanjem počela sam prihvaćati Zrinkovu viziju Mirjane i njezine priče, zadovoljna sam, mislim da sam je lijepo zaokružila.
Tko je Vama Mirjana iz filma – sestra, prijateljica, autoritet, potpuna suprotnost ili alter ego?
Mirjana je sada dio mene, zavoljela sam je kao bilo koji drugi lik koji sam do sada iznijela… Ona je samohrana majka, prijateljica, žena, kćer, sama sebi koji put neprijatelj… Sve to pronalazim i u sebi.
U kazalištu sam navikla raditi godinama, ovaj proces je bio nešto drugačiji… U Komediji sigurno ne bih imala ni priliku igrati ovu vrstu drame
Reakcije na film su različite – sve koje sam čuo pozitivne su – ali prijatelj je prijavio i suze na kraju. Biste li Vi rekli da je film tužan?
Film je na neki način tužan, ispričali smo priču o prolaznosti, propuštenim prilikama… Sigurno da ljude dotakne ta emocija i da se mogu prepoznati u njoj.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Veselim se predstavi Ivora Martinića u ITD-u
Film je snimljen po scenariju koji je nastao na dramskom predlošku. Bi li Vam bilo lakše svladati kazališnu ili filmsku Mirjanu te bi li to bila ista osoba?
To mi je teško reći… U kazalištu sam navikla raditi godinama, ovaj proces je bio nešto drugačiji, sigurno da ovisi u kojim okolnostima, čak i u kojem kazalištu stvarate neku ulogu. U Komediji sigurno ne bih imala ni priliku igrati ovu vrstu drame. Veselim se pogledati predstavu Ivora Martinića u ITD-u u kojoj je uspostavio zanimljiv koncept s tri glumice koje se izmjenjuju u ulozi Mirjane.
Jeste li ranije gledali filmove Zrinka Ogreste?
Jesam naravno, gledala sam njegove filmove… Uvijek su vrlo intimni, često s junakinjama u glavnim ulogama. Čak sam kao studentica davno i statirala u njegovom filmu.
Hrvatski film u posljednje vrijeme ima jake ženske karaktere u središtu. Tu svakako mislim na Vas, ali i na Lanu Barić u “Terezi37” i Dariju Lorenci u filmu “Mater”. Progovara li hrvatski film o važnim temama za žene?
Apsolutno je važno da su žene uspjele ne samo kroz filmsku umjetnost progovoriti o važnim temama i na neki način izboriti se za svoj prostor. Jako poštujem i volim i Dariju i Lanu, kao i Nevu Rošić koju sam imala sreću imati za profesoricu glume na akademiji, također u filmu “Mater”. Iznimne glumice i jaki filmovi… Privilegirana sam i sretna da je Zrinko odlučio snimiti ” ženski” film… Od samog prijemnog na ADU, dakle od studentskih dana pa do glumačkih podjela kasnije kroz život, žena zapravo ima manje, tako da je u svakom slučaju svaka ovakva prilika dragocjena.
Trenutačno su kazališta puna, koliko nam epidemiološke mjere dopuštaju, tako da bih rekla da su ljudi itekako željni vratiti se normalnom životu…
Opišite nam, molim Vas, kako je raditi s Anjom Šovagović Despot?
Kliknule smo odmah. Poznajemo se dugo, gledale smo jedna drugu kroz dugi niz godina u kazalištu i obje smo bile sretne da smo dobile priliku raditi zajedno. Kako nismo u istom teatru, ovo je bila genijalna prilika. Ona je sjajna partnerica, pametna, intuitivna i duhovita osoba. Nadam se da ćemo još surađivati.
Puno cvijeća sam dobila tijekom života
Jeste li u životu nekad dobili plavi cvijet?
Uh… ne sjećam se. Puno cvijeća sam dobila tijekom života, sigurno je neki bio plavi. Ali nikad kao na filmu. I moja omiljena boja je plava.
Je li pandemijsko vrijeme, po Vama, donijelo to da će se ljudi više zaželjeti kulture i vrijeme provedeno u kazalištu više cijeniti?
Ljudi će se zaželjeti svega, pa tako i kazališta, koncerata, kulture općenito. Trenutačno su kazališta puna, koliko nam epidemiološke mjere dopuštaju, tako da bih rekla da su ljudi itekako željni vratiti se normalnom životu… ili ćemo iznijeti neku novu generaciju ljudi koji će biti zatvoreni u svoje male svemire, čega se evo malo pribojavam.
Pamtite li tekstove lako i imate li neki ritual oko toga?
Pa imam sreću da lako pamtim tekstove, iako ih dosta učim i ponavljam jer na taj način sam sigurnija u sebe dok igram. Kako koji tekst naravno…
Postoji li glumac ili glumica čije uratke ne propuštate nikad?
Joaquin Phoenix se ne propušta nikada 🙂
In memoriam: Žarko Potočnjak – Odlazak još jednog velikana hrvatskoga glumišta
Puno nas je velikih umjetnika napustilo u zadnje vrijeme – posljednji u nizu bili su, nažalost, Ivo Štivičić i Žarko Potočnjak. Jeste li surađivali s njima?
Ivu Štivičića nisam poznavala, iako sam naravno gledala njegove serije i filmove, oni su naše kulturno nasljeđe. A uz Žarka sam odrasla, bio je kolega mog oca i gledala sam ga bezbroj puta. Kasnije sam imala priliku i igrati s njim na jednom histrionskom ljetu… Bio je majstor, njegova glumačka energija bila je zaista posebna i neponovljiva. Falit će jako.
Fotografije: Interfilm