Hrvatski književnik, publicist, scenarist i filmski producent Velimir Grgić u jeku promocije nove true crime knjige Lice zla: Najbizarniji zločini 20. stoljeća je moguće sljedeći filmski big thing, izvozni proizvod koji kreativni domaći mozak plasira na globalno tržište. Prije ‘veni, vidi, vici’ popričali smo o dijelu njegove ne hiperproduktivnosti, nego radne etike i plasiranja kreativnosti.
1. Je li pretjerano reći jedan od najproduktivnijih autora post mlađe generacije? Radna etika je otprilike kao i kod Marija Kovača i Henryja Rollinsa, jer nije napisano da rad oslobađa nego što čini autoru…koliko brojiš naslova, čini se blizu 20-ak i koliko je u pripremi?
Pa ne znam, ne razmišljam puno o tome. Kao i uvijek, radim ono što volim, kad i kako volim i trudim se tako živjeti svoj život. E sad, problem je što volim puno toga… (smijeh) Da, nešto više od 20 knjiga je vani, predao sam lani još jednu novu knjigu, ne znam kad će je objaviti, vjerojatno na esen ove godine… U međuvremenu moram završiti nekoliko filmskih scenarija, pa ove godine ne planiram pisati puno knjiga… Možda jednu, tko zna, godina je tek počela.
2. Nova knjiga Lice zla: Najbizarniji zločini 20. stoljeća je true crime predložak za nastavak u 21. st. ili dokumentarac koji će privući Netflix publiku?
Dokumentarna serija na papiru. Nadam se da će privući svakog koga zanima fenomen iz naslova. Nastavak se može napisati o bilo kojem stoljeću, realno. Izdavač je želio 20. stoljeće, koje je informacijski najplodnije kada je tema u pitanju, pa smo s tim krenuli. Hoće li biti nastavaka u rikverc ili futur, teško je za sada reći. Vidjet ćemo.
3. Obzirom da naslov nedvosmisleno pitcha o čemu je riječ, koji je model i princip rada bio i koji je privatni interes za topic mimo financijskog? Jer bio si i lik iza C.S.I.: Hrvatska, a ne sjećam se da si u glazbenim kolekcijama i preferencama ikad spominjemo Dark Side Of The Moon…
Prije 26 godina radio sam dvogodišnje istraživanje o snuff filmovima za Playboy i donio možda najveći i najvažniji tekst o toj temi tada napisan, puno prije Epstein fajlova, dakle… Moji interesi za organska pitanja svemira su konstantni, a pitanje ljudskog zla je svakako na vrhu piramide tih pitanja. Druga je stvar pitanje kada mi se time da profesionalno baviti, dakle nešto ozbiljnije od hobija i za novac… Svakih desetak godina, izgleda, jer C.S.I. Hrvatska je bio prije 10, sad je Lice Zla vani… tko zna što me čeka 2036.
4. Što ljude vodi zločinu? Koji je psihološki alat i bazna premisa? Izostanak adekvatne kazne? Tretiranje života kao premise za brzopotrošni papir? Nešto treće?
Ovisi kojem zločinu. U knjizi Lice zla zanima me ‘zlo’ – dakle, ono što bismo okarakterizirali kao ‘neobjašnjive’ i ničim motivirane ekstremne psihopatske zločine iz zabave. Mržnja, droga, alkohol, pljačka, zavist, nesreća, slučajnost kao motivi i ostalo što najčešće puni crnu kroniku me ne zanima.
5. Daj nam ih freestyleaj top 5 hornbyevskih koji su ti najdraži čitaj zajabavniji čitaj
najinteresantniji u knjizi…crne kronike su uvijek bile najčitanije.
Son of Sam je zanimljiv s conspiracy strane, baš kao i belgijski pedofil Marc Dutroux, čija je
priča posebno interesantna u svjetlu nedavnih otkrića o svjetskim moćnicima… Također, jako su zanimljivi azijski slučajevi, jer zbog amerocentričnosti o njima nismo puno znali, barem ne do umrežavanja svijeta internetom i pojave streaming servisa s true crime žanrom kao njihovim najgledanijim sadržajem.
INTERVJU: Velimir Grgić: Teorije zavjera su također pandemija 21. stoljeća
6. Ima li knjiga ekranizacijski potencijal obzirom na tvoju Jeckyll/Hyde dualnost i indie
filmsku produkciju i ako ne, da se prebacimo na kratko na one out of NDA momente tvojih filmskih USA tripova. Na čemu se, mimo umrežavanja, konkretno radi i koliko si blizu zakucavanja?
Nemam nikakvu viziju da bih pretvorio ovu knjigu u pokretne slike, to su za mene uglavnom odvojene stvari. Ima nekih knjiga koje sam napisao, a koje bi se dale ekranizirati – da se i ova, ali Netflix će to već napraviti sa mnom ili bez mene. (smijeh) Radim na četiri filma trenutno koji su potpuno budžetirani izvana, a ja sam jedan od producenata i scenarista. Dva sigurno snimamo ove godine… To je sve što mogu za sada reći…
7. Moment u RH filmu je fantastičan. Nikad bolji u 21. st. Od festivalskih svjetskih nagrada doxovima do rušenja rekorda populističkim komedijama. Tvoj dio kao gledatelja i aktivnog sudionika…jesi li gledao i što si vidio?
Nisam vidio ništa. Godinu 2025. sam većinski proveo izvan države, od Afrike preko Azije do
Europe i SAD-a… A kako sam kao producent projekata teških preko 20 milijuna dolara, preko grla u poslu na nekoliko različitih vremenskih zona, nisam gledao ništa… Pored onog što sam obećao da ću gledati za posao, recenzije i sl. Dogovore od prije, koje sam morao ispoštovati… Obzirom koliko vremena provodim u avionu, nadam se da će nešto od toga doći u avionske kataloge pa da pogledam iznad oceana… Kad sam kod kuće, uglavnom sam na Zoomu s drugim vremenskim zonama ili u dvorištu s obitelji…
MIXER ROOM PODCAST: Velimir Grgić i Marko Mihalinec: ‘Matanić je naš najveći fan gdje god bio’
8. Pričam s kolegama pa kažu super moment koji neće znat iskoristit i ostat će izninka
od pravila, a ne biznis model…da, ne?
Pa nisam siguran da hrvatska kinematografija zna za pojam kao što je ‘biznis model’, jer bi prvo morali imati biznis, da bismo imali model. Sad kad se biznis počeo pojavljivati, možda se smisli i model. Ja sam trenutno na holivudskom modelu, a to je potpuno drugi i nama nezamislivi model. Ne kažem bolji ili gori, samo drugi planet, uključujući i potpune raskorake u terminologiji, pa se čovjek mora u glavi prebacivati stalno, ovisno o tome priča li o filmskoj produkciji s Amerikancem, Europljaninom ili Azijatom. Ukratko, sve što naučiš ovdje ne vrijedi i tamo i obratno… No, zato je i zabavno.
Samo nastavljam živjeti po maksimi Hazrat Inayat Khana, koji kaže: ‘Happiness lies in thinking or doing that which one considers beautiful.’
9. Uloga HAVC-a i HTV-a i drugih komercijalnih TV postaja u njegovanju RH filma je bitna ili nedovoljna i tek postojano institucijska?
Bez HAVC-a i HTV-a, u Hrvatskoj nema produkcije. To je jasno svakome tko se produkcijom ozbiljno bavi zadnjih 20 godina. Hoće li se stvari promijeniti u idućih 20, vidjet ćemo. Sve je jako povezano s gornjim pitanjem i odgovorom vezanim uz biznis… Treba nam publike – nadajmo se da će Svadba i Fiume biti početak pravila, ne iznimka.
View this post on Instagram
10. AI moment u A/V produkciji. Da ili ne? Zabavna igračka ili strašno raskrinkavanje
ljudskih limita mašte i kreativnosti 90% industrije?
Alat kao i svaki drugi, nekada skupi CGI, danas jeftiniji AI… za početak. Ljudi nemaju pojma na koji se način AI već uveliko koristi u profesionalnoj audiovizualnoj industriji, doslovno nemaju pojma! Nakon što sam prošao 150 + sastanaka po sajmovima od Južne Koreje do Los Angelesa, vidio sam iz prve ruke i čuo svašta tako da… AI nije budućnost, nego sadašnjost, a što će tek biti u budućnosti, teško je zamisliti. Nema natrag pa umjesto
plakanja, bolje strateško i pametno razmišljati kako dalje, a ne cviliti do apokalipse kao glazbena industrija nakon pojave Napstera…
11. Kao ex glazbeni kritičar jesu li Bejbe Lazanja i Jakov Jozinović glazbeno interesantni ili sociološki interesantniji? Ili je to MPT kraljevstvo ipak?
Lazanja je zanimljiv fenomen, MPT je bio zanimljiv fenomen kad sam zadnji put pisao o njemu (cca 2005.), za ovog trećeg uopće ne znam tko je… Trenutno preslušavam Gesaffelsteinov live album, jer život je prekratak da bi se uši trošile na koješta…
12. I za kraj… beskraj. Tvoja 2026 i do 2030. Planovi i gunovi, molim te.
Do kraja 2026. želim realizirati barem pola velikih koprodukcijskih filmskih projekata koje
trenutno vodim, lansirati K-Pop stolnu igru koju sam napravio za strano tržište i upravo preko Menarta kreće u sajamsku prodaju po čitavom svijetu… Imam i još nekih planova u Aziji. Nova knjiga valjda najesen (napisana i predana prije Božića 2025.), a moram snimiti i
Fanomanija podcast, jer sam dobio sredstva od HAVC-a, dakle filmski podcast za svoj portal Fanomanija.com…
Imam još nešto produkcije za završiti, nešto novih scenarija i knjiškog ghostwritinga i da, dva nova dokumentarna filma koje sam napisao i producirao su vani ove godine, Rat bez rata i Nema ne mogu kreću na festivale, u distribuciju… Sigurno sam nešto zaboravio, ali javim ako se sjetim (smijeh). Dosta je toga u planu za do prosinca tako da ne stignem misliti o 2027., kamoli o 2030. Samo nastavljam živjeti po maksimi Hazrat Inayat Khana, koji kaže: ‘Happiness lies in thinking or doing that which one considers beautiful.’
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube