Dr. sc. Nikša Sviličić autor je vrlo hvaljenog romana “Druga strana slutnje” koji je proglašen hit romanom 2018. godine (prema portalu “Hoću knjigu”). Ovaj svestrani sveučilišni profesor, komunikolog i znanstvenik, pisac i glazbenik uistinu je pravi renesansni čovjek.
Uz uspješnu akademsku karijeru režirao je i dugometražni igrani film Vjerujem u anđele. Za istoimenu naslovnu skladbu koju je otpjevao legendarni Oliver Dragojević, 2009. godine je dobio Porina kao autor hita godine za film i kazalište. No njegov književni prvijenac osvojio je brojne ljubitelje pisane riječi. Kako je sam autor naveo, radi se o ‘književnom triptihu’, trima ‘produženim’ pripovjetkama koje su povezane detaljima. Zanimljivo je i kako su sve tri pripovjetke inspirirane stvarnim događajima.
Prva priča smještena je u Dalmatinsku zagoru u kojoj živi mladi bračni par – Ivan i Ana, koji ne mogu imati djece. Kad sazna za zavjetno hodočašće nakon kojeg su mnoge žene ostale trudne, Ana odlazi na zavjet bez muževa znanja. U drugoj priči misteriozna smrt na ronjenju na svjetlo dana izvlači zapetljane odnose ljubavnog trokuta u kojem su glavni protagonist ljubavni par i karizmatični instruktor ronjenja. U trećoj priči cijenjeni zagrebački liječnik u krizi srednjih godineđa neočekivano se veže za svoju umiruću pacijenticu zbog koje postaje spreman pregaziti sva pravila vlastite profesije kako bi joj spasio život.
Priznajemo upravo su nam njegove ‘produžene’ priče bile okidač da ga upitamo što još moramo pročitati do kraja godine. Tko tako piše, mora znati i što valja čitati!
Bronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Pripovjedačica odrasla u ’70-tim i ’80-tim godinama opisuje svoju životnu priču u romanu koji je šokantan, šaljiv i nadahnjujući istovremeno. Njezin dječji svijet čine njezina obitelj, emisija More i pomorci, Gavrilović i prijenos sarajevske Olimpijade. Ovaj autobiografski roman prvenstveno je priča o odrastanju, suočavanju s gubitkom i bolešću, priča o udomaćivanju straha i svemu onome što ne želimo vidjeti dok se s tim neminovno suočimo.
Dolly Alderton: Sve što znam o ljubavi
30-godišnja autorica ispisuje otvorenu, duhovitu mladalačku knjigu u tradiciji najbolje literature engleskog humora. Govori o svemu što može osjećati i o čemu može razmišljati mlada cura, što autorica radi vrlo otvoreno i kada je njen ljubavni život u pitanju. Tu ima raznih stvari koje djevojke nekada ne bi ni pod prijetnjom oružja govorile o sebi u javnosti.
Linda Boström Knausgård: Dobrodošli u Ameriku
Radnja ovog kratkog romana nominiranog za prestižnu književnu nagradu August odvija se u jednom stanu u Stockholmu u kojem djevojčica Ellen živi sa svojim gnjevnim i frustriranim bratom i distanciranom i narcisoidnom majkom. U romanu upoznajemo obitelj na rubu sloma u čijem je fokusu jedanaestogodišnja djevojčica koja je prestala govoriti, suočivši na taj način svoju disfunkcionalnu obitelj s ekstremnom i bolnom verzijom odbijanja komunikacije.
Ocean Vuong: Na zemlji smo nakratko predivni
Dopusti mi da započnem iznova, piše Mali Pas, mladić u svojim dvadesetima, u prvome retku pisma svojoj nepismenoj majci, majci koja ga nikada neće moći pročitati. Brutalna priča o identitetu, odrastanju, muževnosti i ljubavi, ali i iskustvima koja će bez ograda podijeliti sa svima. Povijest jedne obitelji koja je imigrirala iz Vijetnama u SAD bacit će svjetlo na životne priče mnogih pripadnika radničke klase u Americi, pritom postavljajući bitno pitanje: kako ćemo preživjeti na ovome svijetu a da nikad ne zaboravimo tko smo?
Sally Rooney: Normalni ljudi
Drugi roman mlade irske spisateljice na prvi je pogled ljubavna priča, na drugi slojevito djelo o ljudskim odnosima i zamkama koje je teško izbjeći. Glavni protagonisti su Conell kojeg svi u školi vole i Marianne koja stanke za ručak provodi sama čitajući romane. Kad počnu razgovarati, Conell shvaća da je Marianne jedina osoba kojoj može reći sve. I njihov se odnos produbljuje. Hoće li povezanost koju su stvorili izdržati odrastanje, selidbe, izdaje, “normalne” ljubavne veze, nevidljive ožiljke duše, sadizam, razlike u porijeklu i obiteljski pritisak?
Lisa Halliday: Asimetrija
Tri priče koje možemo čitati svaku za sebe i bez reda neraskidivo se sklapaju u remek-djelo koje romanu kao književnoj vrsti mađioničarski suptilno otvara nove obzore. Alice je mlada urednica romansijerskih ambicija koja u New Yorku 2002. godine stupa u ljubavnu vezu s mnogo starijim piscem. Za Božić 2008. godine Amara, Amerikanca iračkog podrijetla na putu u posjet bratu u Irak, britanska imigracijska služba preko vikenda zadrži na londonskom aerodromu kao sumnjivu osobu. Legenda američke književnosti 2011. u intervjuu za BBC govori o glazbi koju bi ponio na pusti otok.
Claudia Durastanti ‘Strankinja’
Roman izlazi uskoro!
Yan Lianke ‘San sela Ding’
Autor postavlja svoju priču o masovnoj prodaji krvi u provinciji Henan, i o epidemiji AIDS-a koja je zbog nje nastala; priču utemeljenu u istinitim događajima iz suvremene kineske povijesti. Tri generacije seoskih muškaraca svojim životnim iskustvima ocrtavaju jezivu sudbinu jedne zajednice, uvjetovanu ljudskom nemoći, neimaštinom i pohlepom. Zabranjen u Kini ovaj napet i potresan roman nosi jasnu kritiku društva, sustava i hijerarhije.
Rutger Bergman: Ljudski rod: Povijest čovječnosti
U dugoočekivanoj knjizi “Ljudski rod: Povijest čovječnosti”, Rutger Bregman tvrdi kako je realistično i revolucionarno pretpostaviti kako su ljudi dobri. Bregman dokazuje kako smo predodređeni biti ljubazni te skloniji suradnji i povjerenju u drugoga. Kad u drugima vidimo sve najgore, to će i iz naše politike i ekonomije izvući ono najgore. No, vjerovanje u ljudsku dobrotu i altruizam može biti novi način razmišljanja, te poslužiti kao temelj za postizanje istinske promjene u našem društvu.
Edward J. Watts ‘Republika na samrti’
Edward J. Watts ukazuje na slabosti republikanskog ustroja kao i na uzroke njegova konačnog raspada, nakon čega je na svjetsku scenu stupila diktatura (Cezar) i, konačno, divinizacijska despocija (August). Watts postavlja pitanje koje su to republikanske vrijednosti na kojima počiva većina današnjih zapadnih demokracija i zbog čega su one poslužile kao uzor za reformiranje i demokratizaciju društava od osamnaestog do dvadesetog stoljeća, te nose li one u sebi i zametak propasti i prelaska u tiraniju nekolicine ili pak samo jednog čovjeka?