Da se mene pita, dan bi imao samo jutro. Nakon podneva može prestati postojati. Može odmah završiti i krenuti iznova. Jutarnji sam tip, očito; ali čak ni ne jutarnji nego onaj prije svitanja… ustajem uvijek u mraku. I onda kada ljeti sviće užasno rano, ja ustajem u mraku.
Čudo svitanja i energija koje se tada bude i izmjenjuju za mene su kao zrak ili voda. Tada sam bistra i mirna i fit i nije čudo da baš od doručaka radim spektakl. Kuham ja i druge obroke ozbiljno i profesionalno, ali doručak je THE obrok!
Doručak – obrok je to kod kojeg ne trebaš imati grižnju savijesti
Ako ćemo iskreno, doručak je jedan od obroka s kojim nemo’š pretjerati… što god da si pojela, imaš cijeli dan da ga sagoriš – obrok je to kod kojeg ne trebaš imati grižnju savijesti.
S druge strane, kad god me previše stisne ova naša balkanska zbiljnost i izbije iz mene ženstvenost i finoću, smirujem se prelistavanjem francuskih kuharica. E, to su za mene slikovnice.
Znači, kao mala sam imala neku dječju kuharicu (nažalost, netragom nestala u vrtlogu životnih okolnosti) koja mi je bila najomiljenija knjigica od svih omiljenih. Bajke mi nisu bile isuviše fora; u svakoj je bila neka opaka baba koje me bilo malo trta, ali recimo stranica na kojoj je bila kućica od zle vještice u Ivici i Marici se sva bila izlizala od mojeg diranja i gledanja. Tamo bi ostala 10 puta duže nego na ostalim dijelovima. Kod Snjeguljice onaj dio kad ona njima servira u 7 malih tanjura sa 7 malih žica… joooj, odmah mi je sve slatko. Ovo ostalo, borbu dobra i zla i tužne sudbine ucviljenih princeza – who cares. U prinčeve nisam vjerovala ni onda. Ali da je u kojoj bajci princ dojahao s tanjurom kolača ili kakvom tablom špeka, eeee, to bi možda potpuno promijenilo moju percepciju bajki. Čak mi je i zla vještica s onom neodoljivom jabukom više cool od onih nekih frajera koji ujašu taman netom prije nego li ove jadnice izdahnu. Dajte me nemojte…
Francuske kuharice su mi fakat bijeg od surove stvarnosti
Kao odrasloj, francuske kuharice su mi fakat bijeg od surove stvarnosti. Ajmeeee, zamišljam ili Pariz ili Provansu, Deauville… neko selo, svejedno; ma zapravo bilo koje mjesto gdje imaš kupiti pravi baguette, gdje putar kupuješ na grame, a zamotaju ti ga u masni papir… Gdje u boucherie možeš uz dobar komad mesa dobiti i genijalne savjete da ne velim i recepte. Uzmeš i koju šnitu jambona, koju ti je mesar prvo odrezao da probaš… E da, a kad kupujem putar na grame, naravno, isprobavam i sireve jer ih najnormalnije probaš prije nego ih kupiš… joooj, kad bih se mogla teleportirati…
Nakon što sam u mislima obavila kupnju namirnica za tipičan francuski ručak, red je da se malo odmorim uz caffee u tipičnom bistrou. Zamišljam bistroe u kojima skoro pa u svakom možeš pojesti doručak. Tako je zapravo bilo nekada; najnormalnije je, ako ništa drugo, da klopneš croissant uz kavu (koja mi btw nije fina kao naša), omletić ili topli sendvič. Cijeđena naranča je valjda tamo izmišljena, evo ne znam ali baš mislim tako… Mislim, ja sam ju prvi puta vidjela u francuskom bistrou.
Ljudi ulaze i izlaze, dio ih pije kavu na šanku s nogu (jeftinija je); a dio sjeda na doručak prije posla. Sjedaju i oni koji samo piju kavu, ali čitaju Le Figaro ili neke druge ogromne novine. Ovi koji doručkuju su najčešće s nekim; s mužem ili ženom, a ja volim zamišljati da su ljubavnici… (da mi bude zanimljivije). Djecu se ne vuče u bistroe na doručak, barem ih ja nemam u toj slici. Taj doručak ne traje dugo, ali taman dovoljno da si daju vrijeme za dobar start dana.
Ljubav na prvi pogled – Galette Brettone
I tako ja stvarno jednom sjedim u jednom bistrou u Parizu (pred milijun godina, doduše) dok se još pušilo; sjedim, pijem kavu i promatram ljude u bistrou. Voajerka u zemlji čudesa. Ultimativno guštanje. Par pored mene naručuje nešto što skužim da je palačinka, ali nisu je nazvali tako; samo skužim da je nešto Bretonne ilitiga iz Bretanje. Mozak mi se sav skvrčio od uzbuđenja… nemam pojma šta će dobiti jer sam još relativno bila klinka i moje znanje o francuskim jelima je bilo limitee. E, sad, ja bih bila najradije buljila ko tipična balkanka, ali u sekundi mi kroz uši prolete riječi moje mame Paule ‘ne pilji’, saberem se i glumim francuski šik… ono, neizaintereirana sam za svijet oko sebe jer sam sama sebi dovoljna. Takav šik.
Međutoa, susjedima stignu čudesa na tanjuru. Malo deblja i malo tamnija palačinka od obične iz koje izviruje jaje na oko… nazire se i salatica… mon dieu, mon dieu, ja u ekstazi. Meškoljim se i ne znam kako da dođem do informacije.
Dozovem ne baš ljubaznog konobara i pitam što to oni jedu, a brko mi kaže: ‘Galette Brettone’… kao, to je općepoznata stvar. Naziv bi trebao biti dovoljan. C’mon… Pozovem ga nazad i na klimavom, ali školovanom francuskom pitam neka mi objasni… i frajer sjedne pored mene i krene u detalje.
Zalogaji nakon kojih ne želite da to iskustvo ikad prestane
Kaže on meni: to ti je slana palačinka, ali nju zovemo galette i ne zovemo ju nikad palačinka. Radi se od heljdinog brašna, jer je Bretanja nekad bila siromašna i heljda je bila prva žitarica koja se konzumirala, a galette su se jele kao kruh. Prije odlaska na polje, kada im je trebala malo jača hrana običnu galettu punili su šunkom i sirom i na to razbili jaje… mon dieu, mon dieu… ja ne vjerujem što slušam. Odavno se jede po cijeloj Francuskoj.
Nastavi on: hoćeš jednu? Častim te, moraš to probati… Oui, oui monsieur, bein sur. I tako on vikne u kuhinju tipa dajte mademoiselle galette bretonne i za cca 5-7 minuta, stigne meni Galette Bretonne. Mon dieu. Anđeli mi pjevaju…
Složena u kvadrat, tako da su obli dijelovi podvijeni, tamna, predivna palačinka koja je punjena ementalerom i šunkom, a na vrhu jaje na oko… Lagano popaprena, svakako malo i posoljena, a sa strane malo neke salatice – sad bih ju nazvala mišancom. Pečeno na putru, ofc. Ekstaza…
Superizi za napraviti
Jedem, guštam i molim mon dieu-a da se galetta autoreproducira čim odrežem zalogaj jer ne želim da ikada ovo iskustvo prestane. Tada još nisam znala da su galette superizi za napraviti i da ću ih sebi i svojim french loverima raditi kad god i koliko god…
Tada nisam još znala da će mi hrana postati život i da će mi doručci biti core biznis iako sam se poslastičarila i nisam znala da je to trenutak koji ću pamtiti cijeli život, ali znala sam da je poseban. Završim svoj obrok, dignem se platiti, kaže brko, ne, ne to te Francuska časti… ajme majko mila. Mene klinku. Malu. Velika Francuska časti galettom.
I tako ja danas častim vas. S receptom. S daškom francuskog šika koji je i velik i slobodan i neovisan, a najviše od svega je ženstven.
Napravite Galette Bretonne za kasni nedjeljni doručak svom ljubavniku, pa makar bio on i vaš muž… Napravite ju sebi, ako ste izabrale sebe za životnu partnericu. Nije bitno kome, samo nek je uz ljubav!
Najbolje bi bilo da večer prije umijesite smjesu za palačinke, ali ako vas je vaš french lover iznenada ščepao i skinuo vam te noći zvijezde, naravno da niste to mogle isplanirati i umijesiti smjesu. U tom slučaju dovoljno je da odstoji cca sat vremena.
Galette Bretonne
Smjesa za cca 3-4 palačinke
- 250 grama heljdinog brašna
- prstohvat soli
- 1 jaje
- cca 400 ml tople vode ( dio možete zamijeniti s mineralnom, ali ne morate)
Odlomite komad putra (recimo jednu dobru veliku žlicu ili kockicu od cca 80 grama).
Uzmite najveću tavu koju imate i u njoj otopite putar.
Izllijte dobru šeflju i razlijte da je svugdje jednako ravna. Pojavit će vam se rupice. Tako mora biti. Kad je ta strana pečena, spatulom okrenite palačinku, smanjite vatru i dodajte prvo naribani ementaler (dobru šaku) i na manje komade izrezanu neku finu, kuhanu šunka.
Na sredini razbijete jedno jaje (na oko) i polako podvrnite okrugle rubove tako da ste palačinku pretvorili u kvadrat. Jaje posolite, ali ne prejako. Prebacite na tanjur i ukrasite s nekom cool salatom. Malo, onako više da je tipa dekoracija…
Et voila. Guštajte drage moje; pronađite sebi svoje slikovnice i maštajte…fino kuhajte, budite šik i dišite l’ amour…
Voli vas Vaša Darling
________________________________________________________________________
Dragana Dilparić, vlasnica Kavane Darling&Shegrts priprema neodoljive ‘grandma’ style domaće torte, quichevi i chic kokteli… i oni su razlog zašto sve više Zagrepčana mijenja jutarnje rituale i nakon buđenja dolazi ravno k Darling. Uz fantastične kulinarske performanse, Dragana će vas zaraziti i vedrim duhom, šalama i pošalicama, pa imate osjećaj kao da ste svratili kod dobre prijateljica doma – a ona, naravno, izvrsno kuha i pripremila vam je gin tonic prema nekom cool receptu. S veseljem isčekujemo svaku novu kolumnu u kojoj će nam, na sebi svojstven – vrckav – način, približiti neke od najpoznatijih svjetskih slastica i jela! Bon Appétit!