Mučim se već danima jer sam obećala Nikolini da ću pisati i znam da trebam pisati… Zbog sebe same, ja moram pisati. Ali kao i svima drugima, potres mi je izmaknuo tlo pod nogama, izbio zrak iz pluća, zaštopao mi kreativne kanale.
Da se razumijemo, meni nije ništa. Nikome mome nije ništa. Našoj imovini nije ništa – u odnosu na ljude koji su izgubili sve, mi (moji najbliži i ja) razmaženo brojimo potrese, prepričavamo gdje smo bili kad su nas zadesili…
Ta tuga, ta jeza koja se nadvila nad Petrinju, Sisak i okolna mjesta je nešto što ostavlja bez teksta. Prekida mi maštaone kanale; svaka i sama pomisao na zezanje mi se čini neprimjerenom. Jer vremena su ozbiljna. Stvarno nisu za zezanje…
Kupujem zalihe kao da sutra ne postoji
I sad, par dana nakon, kad se napokon mogu izmaknuti iz sebe i promotriti svoje ponašanje, dođe mi smiješno kad proanaliziram kako reagiram. Prvo, nazovem svoje piliće da provjerim gdje su/jesu li dobro/jesu li osjetili… drugi impuls je trk u dućan i kupujem zalihe kao da sutra ne postoji. Kao da moja špajiza ima neku tajnu armaturu koja će izdržati sve potrese, a nema.
I šta kupujem? Kupujem samo ugljikohidrate i škrob… daj kruha, ono, barem par vrsta; peciva, od svega po dva, tri, pet… nema veze što ne možemo to sve pojesti – smrznut ću. Daj i germe. Nek’ ima germe jer ako nedajbože dođe do poremećaja opskrbe – ja ću mijesiti. Nema veze što tada možda neće biti ni struje, samo nek je germa tu. Onda daj krumpira. Vreću od bar 10 kila. Nek imamo. Bez obzira što nemam balkon na kojem bi ga trebalo držati i što će proklijati prije nego što ja završim ovaj tekst, ali daj. Nek imamo. Čekaj, hoće mi jedna vreća biti dosta? Ne, dosta je. Aj ipak koju kilicu pride, da odmah danas ne otvaram vreću…
Brašno? Oooo, naravno. Jer već sam kupila germu, sad treba i brašno… ali Darling, doma već imaš brašna… nema veze, ono može stajati. Čekaj, jesam kupila dosta germe? Vraćam se po još bar dvije kockice. I njih mogu zamrznuti… Daj još koji paket brašna. Nikad ne znaš. A i snijeg će…
Pohano popravlja svako raspoloženje… i svi ugljikohidrati
Tjestenina? Ooooo, pa bez tijesta ništa. Kupujem po difoltu, nek se ima, iako doma imam već omanje Barillino skladište – i nit je jedemo toliko puno. Ali, daj odmah naravno megapackove. I uz to odmah konzervirane pelate, pomodorine, polpa di pomodoro i ostale opcije, jer isusebože šta ako mi zaliha konzervirane rajčice padne ispod 10 konzervi…
Sljedeće je meso za pohanje. Svih vrsta – samo nek imamo pohanog. Jer pohano popravlja svako raspoloženje. Miluje dušu. Pohano je ljubav. I daj bar 5 vrećica majoneze.
Mala digresija: moje prijateljice znaju što je meni pohano; kada sam bila u bolnici (na nekim manjim zahvatima, ali sam morala odboraviti nekoliko dana), svaki dan su nosile pohano i majonezu. Bez obzira što ti dostavni servis danas može donijeti što želiš i od kud poželiš – domaće pohano je domaće pohano. I znaju da je za mene to ultimativni iskaz ljubavi. Ispohaj mi. Ne govori mi da me voliš, nego mi pohaj. Tad znam da me voliš…
Chez Darling: Najbolji recept za vanilin kiflice – jer Božić nije Božić bez njih!
Uz strah se nezaustavljivo javlja potreba za hranom
Ok, završila sam sa slanim najosnovnijim sastojcima koje mahnito kupujem, pa se bacam na čokoladu za kuhanje/slatko vrhnje/putar. Daj svega po par komada. Nek imam da mogu peći kad poželim i koliko poželim. Isto nema veze što bi moglo nestati struje, kako sam već gore spomenula – ja trpam zalihe.
Znači da čovjek ne povjeruje! Pričam s frendicom psihijatricom/lajfkoučericom kako mi se uz svaki osjećaj straha nezaustavljivo javlja potreba za hranom, imanjem hrane, kuhanjem, jedenjem… nevjerojatno. To je jače od mene. Ona spominje moju epizodu od prije par godina kada su zbog snijega bili upalili crveni alarm i najavljivali neke puste nanose snijega. Sjetila se moje reakcije, odmah poslije posla Darling pravac u dućan po 10 kockica germe – nek’ se ima. Smijemo se tom mom podsvjesnom strahu od gladi, kao da sam ju nekad iskusila, a nisam. Nisam nikad u životu bila gladna i stvarno ne znam što je to, ali strah od toga mi je upisan negdje duboko u genetski kod.
Hrana za utjehu – umjesto hektolitara čaja od koprive, smutija, salate…
I sad, o čemu da pišem nego o tome da meni, ne znam kako vama, očito treba comfort food. Jako mi treba. Opet mala digresija; ne znam jeste li primjetili, ali da su normalna vremena i da je normalna godina sad bi već naveliko miksali smutije za ručak/doručak/večeru; razmjenjivali najnovije detox recepte; ispijali hektolitre čaja od koprive; pasli tone salata i mučili se s novim okusima koji ti možda baš nisu fini, al su zdraaaaaaavi…. S početkom siječnja, zdrava prehrana/mršavljenje/vitalnost bili bi imperativ, ali evo kako siječanj može i drugačije izgledati – nažalost.
Ako se imalo osjećate kao ja i sretnik ste kome dom nije uništen, predlažem sljedeći meni za danas:
Doručak: French toast
Uzmeš dvije ili tri (ako se baš hoćeš ubiti u doručku) šnite bijelog najnezdravijeg tosta; premažeš jednu šnitu putrom, staviš list šunke i sira; poklopiš drugom šnitom i ako si neumjeren i uzeo/la si i treću šnitu, ponoviš cijeli postupak. U tanjuru izmutiš jaja u koja dodaš malo mijeka, umočiš neboder od sendviš tosta i staviš peći u tavu sa zagrijanim uljem. Okreneš kad doljni dio postane zlatan. Izvadiš na papir da se ocijedi.
Ocijedi naranče da uneseš bar malo vitamina… Popij dobru kavu i guštaj za stolom čitajući novine ako živiš sam, a ako imaš obitelj – skupi ih oko stola, nek već s doručkom počne graja.
*****
Ručak
- Krem juha od brokule (pitate se vjerojatno wtf?), ali bogata krem juha isto grije dušu. Nemojte ju zgušnjavati vrhnjem pa ćete imati ful zdravu verziju.
- Krumpir na ploške pečen u vrhnju (u pećnici) – to nije nimalo zdravo za tijelo, ali jest za mentalno zdravlje koje proizlazi iz mirne duše.
- Pohana puretina u drobljenom kornfleksu (puretina je zdrava, ok?)
- Hrpa salate koju ste začinili maslinovim uljem i limunom
Za krumpir i pohanje vam, vjerujem, ne trebaju recepti ali samo par savjeta:
Krumpir u vrhnju je najbolje peći u nekoj terakotnoj posudi, to stvarno daje ono nešto… I izmiješajte pola-pola vrhnje za kuhanje i kiselo vrhnje 20%. To je kombinacija nekadašnjeg ‘pekarskog krumpira’ kakvog je pekla moja baka i ovog modernog, kremastog okusa koji daje vrhnje za kuhanje… stvarno je bolje kad se pomiješaju oba.
Kornfleks izblendajte u blenderu, ali samo malo da ga ne pretvorite u prah. Ili ga možete sipati u vrećicu preko koje ćete prijeći oklagijom kako biste ga malo usitnili. Pomiješajte ga s malo prezla.
Pohati stvarno možete i u pećnici, iako je pohano u ulju/masti najbolje. Međutim, da do popodneva ne dobijete začepljenje žila, ispohajte u pećnici nakon što ste svoje pohance ipak malo pošpricali uljem.
*****
Popodnevni međuobrok/desert:
Brownie ilitiga (kako ga mi u lokalu zovemo) Smeđurko
(Količina je za crni/smeđi duboki pleh od pećnice pa ćete imati dovoljno i za obitelj i da odnesete susjedima. Ovdje apostrofiram stara dobra vremena kada smo susjedi/susjedima nosili kolače, jer iako nas korona tjera na osamljivanje, mi smo ljudi bića zajednice i zajednica nas definira. Ako ih još niste upoznali, neka vam Smeđurko bude dobar povod…)
- 150 grama putra
- 600 grama čokolade za kuhanje (uobičajenih 50-ak % kakaa)
- 6 jaja
- 210 grama šećera
- 225 grama oštrog brašna
Priprema: Pjenasto umutiti jaja i šećer, a na štednjaku otopiti maslac i čokoladu i polako dodati smjesi od jaja i šećera. Dobro promiješajte smjesu, ali više nemojte miksati da se ne upjeni previše.
U pleh staviti papir za pečenje, masu izliti i staviti peći u zagrijanu pećnicu na 170-180 stupnjeva maksimalno 12 minuta. Ako vam kolač u sredini nakon pečenja malkice ostane mekan, to je dobro jer će se na kraju stisnuti. Pazite da ga pečenjem ne presušite, osnosno nikako ne pecite preko 12 minuta.
Režite ga kad se potpuno ohladi, oštrim i zagrijanim nožem.
(Ovaj kolač je tipični komfort food kolač. Priprema je jednostavna, a kalorijska je bomba! Vjerujem da vam sad nije do kuhanja vajnšatoa ili pravljenja nekih kompliciranih kolača. Možda bi sad pravljenje kompleksnog kolača bilo jednako neprimjereno kao i zezanje. Da ne kažem razmaženo. Bahato.
*****
Večera: Ništanci s gledancima
Previše ste jeli kroz dan; sada uhvatite ukućane pod ruku i napravite veliki krug oko kvarta. Uživajte u zajedničkim trenucima. Eventualno skuhajte odraslima vino, a klincima kakao.
*****
I čuvajte se! Pazite na sebe i svoje mentalno zdravlje! Ne brinite zbog kila koje biste ovih dana mogli nakupiti, imamo cijelo proljeće pred sobom kada ćemo zdušno miksati smutije, sada nije vrijeme za to!!!
Voli vas Darling
________________________________________________________________________
Dragana Dilparić, vlasnica Kavane Darling&Shegrts priprema neodoljive ‘grandma’ style domaće torte, quichevi i chic kokteli… i oni su razlog zašto sve više Zagrepčana mijenja jutarnje rituale i nakon buđenja dolazi ravno k Darling. Uz fantastične kulinarske performanse, Dragana će vas zaraziti i vedrim duhom, šalama i pošalicama, pa imate osjećaj kao da ste svratili kod dobre prijateljica doma – a ona, naravno, izvrsno kuha i pripremila vam je gin tonic prema nekom cool receptu. S veseljem isčekujemo svaku novu kolumnu u kojoj će nam, na sebi svojstven – vrckav – način, približiti neke od najpoznatijih svjetskih slastica i jela! Bon Appétit!