Prema posljednjim epidemiološkim procjenama u Republici Hrvatskoj 40.000 ljudi ima zdravstveni problem poremećaja prehrane (anoreksiju, bulimiju, kompulzivno prejedanje, a ne pretilost).
I Mateja Klemenčić se borila s poremećajem prehrane koji ju je potaknuo da otvori svoj Instagram profil fitness_i_napolitanke.
Knjigu ‘Fitness i napolitanke’ – o vlastitoj borbi s poremećajem u prehrani
Na profilu je spojila hobije, iskustvo i interese u jedno: crtanje, pisanje, fitness, rad na sebi… – u želji da drugima bude podrška na njihovom putu prema zdravom odnosu s hranom, s vježbanjem i s tijelom te da prikaže ljudskiji pristup zdravoj prehrani i fitnessu. O uspješnosti Matejinog profila govori i činjenica da je izdala knjigu s istim nazivom – “Fitness i napolitanke” govori o njezinom osobnom iskustvu i borbi s poremećajem u prehrani, a njome nastoji pomoći svima koji su se našli u takvoj situaciji.
Izdali ste knjigu ‘Fitness i napolitanke’ koja prikazuje vaša razmišljanja prije, tijekom i nakon poremećaja u prehrani. Kako ste se odlučili podijeliti to iskreno sa svijetom?
Knjiga je proizašla iz mog Instagram profila. Motivacija i za Instagram i za knjigu jest želja da se osvijesti problem poremećaja hranjenja o kojima na našim prostorima i dalje vlada puno krivih tumačenja – zbog čega oboljeli često ne traže pomoć koja im je potrebna. Dugo sam vjerovala kako sam jedina osoba na svijetu koja se kompulzivno prejeda. Želja mi je da ljudi znaju kako nisu sami u tome i da je moguće izaći iz tog kruga.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kome je knjiga namijenjena?
I osobama s poremećajem hranjenja, ali i svima koji su na bilo koji način dotaknuti nezadovoljstvom vlastitim tijelom, iz čega proizlazi borba s hranom i vježbanjem. Svima koji čekaju da smršave kako bi mogli biti ono što žele biti. Zdravlje je puno više od toga kako jedemo i vježbamo. Poruka bi zato najkraće rečeno bila: Možeš ići u teretanu, jesti napolitanke i voljeti sebe i svoje tijelo. I sve to istodobno.
Restrikcijska ponašanja dovela su do kompulzivnog prejedanja
Kada ste shvatili da imate poremećaj u prehrani?
Kad sam se počela kompulzivno prejedati znala sam da postoji neki problem, no dugo sam to pripisivala svojoj slabosti na hranu i nedostatku samokontrole. Kako su prejedanja s vremenom postajala sve češća i veća, a ja nisam više mogla funkcionirati u životu, priznala sam si da je ovo više od slabosti na hranu i da moram potražiti stručnu pomoć. Tek sam tada saznala, iako mi je trebalo puno da to shvatim i prihvatim, da su stvarni problem bila sva moja restrikcijska ponašanja koja sam smatrala svojim zdravim navikama i da ona, između ostalog, uzrokuju kompulzivna prejedanja.
Imala sam ortoreksiju koja se definira kao nezdrava opsesija zdravom hranom. nije službeno poremećaj hranjenja, ali nažalost sve je češća i lako može proći neprimjećeno, kako od same osobe koja ju je razvila, tako i od okoline s obzirom da je danas zdrava prehrana nešto za čime svi sve više težimo
Iako poremećaje u prehrani često vežemo za anoreksiju i mršavost, oni mogu biti povezani i s jedenjem samo određene vrste namirnica i tjelovježbom. Koji ste poremećaj vi imali? Koji sve poremećaji postoje?
Ja sam imala ortoreksiju koja se definira kao nezdrava opsesija zdravom hranom. Ortoreksija nije službeno poremećaj hranjenja, ali nažalost sve je češća i vrlo lako može proći neprimjećeno, kako od same osobe koja ju je razvila, tako i od okoline s obzirom da je danas zdrava prehrana nešto za čime svi sve više težimo. Uz ortoreksiju razvila sam dakle i kompulzivna prejedanja kao i kompenzacijska ponašanja kao što su i pretjerano i kompulzivno vježbanje, post na vodi, gladovanje, izbacivanje cijele grupe hrane…
Sve je teže pronaći balans između pravilne prehrane i treninga. Okruženi smo informacijama o zdravoj ishrani i njezinoj važnosti, ali ipak mora postojati granica. Kako je postići?
Traženje stručne pomoći je u temelju odgovora na pitanje kako sam se izvukla. Ono što je meni trebalo bila je i psihoterapija i rad s nutricionistom specijaliziranim za poremećaje hranjenja. Kasnije sam sama prakticirala intuitivno hranjenje što je potrajalo, ali nema veze, jer isplatilo se. Ovaj rad sastojao se od odvajanja osjećaja vlastite vrijednosti od tijela, prihvaćanja tijela, izgradnje pozitivne slike o tijelu. Odlučila sam u tom radu oglušiti na sve vanjske poruke o hrani, fitnessu i okrenuti se sebi i ispočetka graditi svoj odnos s hranom, vježbanjem i svojim tijelom.
Samo promjenom na individualnoj razini radimo polako promjenu za sve
Inače, kad se educiramo o prehrani i vježbanju, moramo osvijestiti svoju namjeru iza toga zašto vježbamo i zdravo se hranimo. Ako su namjera briga i ljubav prema sebi i poštovanje vlastitog tijela kako bi nam zdravo i snažno tijelo omogućilo veću kvalitetu života, vrlo vjerojatno će i naša ponašanja onda biti dosljedna i zdrava. Ako se krećemo i jedemo iz nezadovoljstva, čak i mržnje prema sebi i svom tijelu ili pak potrebe da tražimo svoju vrijednost u nečem vanjskom, tako ćemo vrlo lako skliznuti u ekstreme i štetna ponašanja i teško da ćemo biti dosljedni i voljeti svoj proces.
Pomaknuti fokus s izgleda tijela na njegovu – funkcionalnost!
Ženama, ali i muškarcima, vrlo je teško prihvatiti svoje tijelo, bilo da se radi o većem nosu ili širim bedrima od ‘standarda ljepote’. Na koje se sve načine može razviti stvaranje pozitivne slike o tijelu? Imate li neke savjete, vježbe?
Moramo prije svega znati da sve to nisu neporecive istine, već naučene priče, kako od našeg bliskog okruženja, tako i od medija, i da, s obzirom da smo te priče već jednom naučili, možemo ih i odučiti i zamijeniti novima s kojima ćemo biti sretniji. U osnovi ovog rada jest osvijestiti si tu priču, kao i to da pomičemo fokus s izgleda tijela i iz nezadovoljstva se pomičemo prema neutralnosti i funkcionalnosti tijela. Svakako bih tu kao vježbu, ali i način života, istaknula zahvalnost jer ona nam uistinu mijenja percepciju. Zahvalnost za sve općenito što nam naše tijelo omogućava, ali i za konkretne stvari koje nam je omogućilo u danu. Za to što naše tijelo radi za nas čak i kad ga mi zanemarujemo ili kažnjavamo. Ja sam prije nekoliko godina krenula tako, iako tada nije bilo lako, no sada mogu reći da i dandanas to radim s užitkom.
Često uz fizički izgled vežemo i vlastitu vrijednost. Kako odvojiti te dvije stvari? Je li društvo na neki način ‘krivo’ za to?
Osobno mi je trebala psihoterapija da bih mogla odvojiti osjećaj vlastite vrijednosti od izgleda. Unutarnji rad je potreban za to, to se ne postiže izvana. Moramo biti svjesni da smo i mi dio tog društva, ali i da se, iako nas društvo tome uči, možemo odvojiti od toga. Nema nam smisla kriviti društvo i ne poduzimati ništa. Nije lako, ali nije ni nemoguće. Samo promjenom na individualnoj razini radimo polako promjenu za sve. Drugačije nećemo dobiti drugačije društvo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Potrebno je što više i češće govoriti o poremećajima u prehrani
Sve češće na društvenim mrežama možemo vidjeti kako žene progovaraju o svojim problemima u prehrani. Smatrate li da je razgovor o tome vrlo važan?
Da, svakako. I dalje vlada stigma nad mentalnim zdravljem a stigmu možemo maknuti samo pričajući o ovim temama. Osim toga puno nam je lakše kad o tome progovara netko iz iskustva, a ne samo netko stručan, jer onda uistinu znamo da nismo sami. Nama je svima bitno da se u svojim borbama osjećamo manje usamljeno i više shvaćeno, a to možemo samo dijeleći jedni s drugima svoje istine i ranjivosti. Nekad je i više nego dovoljno da znamo da postoji tamo netko tko je prošao ono što mi prolazimo i da je to sve moguće i za nas.
Ako se krećemo i jedemo iz nezadovoljstva, čak i mržnje prema sebi i svom tijelu ili potrebe da tražimo svoju vrijednost u nečem vanjskom, tako ćemo lako skliznuti u ekstreme i štetna ponašanja i teško da ćemo biti dosljedni i voljeti svoj proces
Koliko su upravo društvene mreže ‘krivci’ za razvoj raznih poremećaja? One su ipak prepune utegnutih tijela bez celulita i kože koja ne visi…
Društvene mreže su sigurno jedan od faktora koji utječe na razvoj negativne slike o tijelu, a onda time i na preokupaciju hranom kako bismo ispravili to svoje tijelo. No, istaknula bih ovdje radije pozitivne strane društvenih mreža o čemu se premalo priča. Društvene mreže neće nestati i uvijek ćemo na njima viđati nekog tko nam se čini bolji i ljepši od nas. Na kraju se sve svodi na to kako ih mi koristimo za sebe i da je u našem izboru pretvoriti društvene mreže u jedno divno iskustvo. Možda moramo to znati prije svega. U našoj je kontroli sadržaj našeg feeda, a time i percepcija tijela.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sve negativno, ali i pozitivno je začarani krug. Nezadovoljstvo je razlog zbog kojeg dolazi do oboje, bilo do emotivnog prejedanja i debljanja, ili izgladnjivanja i neprestanog treniranja. Kako izaći iz tog kruga?
Prvi korak jest priznati si problem. Prihvatiti ga, a ne kriviti se i sramiti zbog njega. Kontrola hrane i tijela nama služi da kontroliramo nešto drugo u životu. Moramo biti svjesni toga i raditi i na tome kako bismo mogli promijeniti i svoja ponašanja i izgraditi zdrav odnos prema hrani i vježbanju.
Pretilošću se bavimo kao posljedicom, a nedovoljno svim njezinim uzrocima
U posljednje vrijeme je sve više popularan trend ‘body positivity – koje je vaše mišljenje o njemu? Ima li negativne strane i potiče li ponekad i pretilost?
Ova tema je kompleksnija nego što se čini i ne znam usudim li se pričati o tome. Vidjela sam mnoge kritike ‘body positivity’ pokreta, no prije nego što ga krenemo kritizirati, mislim da ga prije toga moramo proučiti i pokušati razumjeti. I pokret i njegove zagovornike.
Body positivity potiče ideju da svi vrijedimo samim svojim postajanjem neovisno o našem tijelu. Potiče radikalno prihvaćanje vlastitog tijela što nije uopće lako. Mnogi krivo tumače pojam prihvaćanja. Mislimo da prihvaćanje znači odustajanje i zanemarivanje zdravlja, dok je u stvarnosti potpuno suprotno. Jedino nas radikalno prihvaćanje i ljubav prema sebi mogu potaknuti na istinsku brigu o sebi i svom tijelu. Ne znam kako onda pokret ima negativne strane? Za neke će mršavljenje biti iz ljubavi prema sebi, za neke možda i ne, no možda da pustimo ljude da idu svojim tempom kad nemamo pojma što prolaze u svom tijelu? Isto tako samo po sebi je loše za zdravlje živjeti u tijelu koje mrzimo, bilo to mršavo ili debelo tijelo, kao i živjeti u društvu koje nas diskriminira na temelju veličine tijela, a to je naša tužna realnost. Trebamo pričati i o tome.
Mislim da nam općenito treba puno edukacije na ovu temu i suradnja različitih stručnjaka – liječnika, psihologa, nutricionista, kineziologa. Čini mi se da se pretilošću bavimo kao posljedicom, a nedovoljno svim uzrocima koji dovode do pretilosti. Da je rješenje samo u tome ‘jedi manje i zdravije i kreći se više’ već bi sve bilo riješeno.
Možda nismo toga svjesni, ali body positivity nam treba svima, u kakvom god tijelu trenutno živjeli. Na svima je pritisak da izgledamo po određenim kriterijima kako bismo bili prihvaćeni i svima nam je potrebno znati da u našim i tuđim tijelima živi osoba, ljudsko biće.
Čini mi se da se pretilošću bavimo kao posljedicom, a nedovoljno svim uzrocima koji dovode do pretilosti. Da je rješenje samo u tome ‘jedi manje i zdravije i kreći se više’ već bi sve bilo riješeno
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
O problemima s hranom je teško pričati, neugodno i zastrašujuće. Mnoge osobe tajno jedu kad ukućani zaspu ili kad su sami. Što bi savjetovali svima koji se bore s poremećajima u prehrani? Kome da se obrate?
Svakako bih svakome tko sumnja ili je svjestan svog problema savjetovala da ne umanjuje njegovu važnost i da potraže stručnu pomoć. Odlazimo liječniku kad nas nešto fizički boli, moramo se jednako ponašati za sebe i kad nas nešto boli iznutra. Poručila bih svima i da nisu sami i da se ne trebaju sramiti svog problema. Ima ljudi koji će ih razumijeti i voditi ih na njihovom putu oporavka. Nitko nije osuđen da se bori s hranom i tijelom vječno, svatko zaslužuje slobodan i sretan život.
Možete li nam predložiti neke vaše recepte za jelovnik za cijeli dan?
Mogla bih, ali neću. Svi smo različiti, imamo različite ukuse, potrebe, želje i moramo se okretati sebi, a ne prema van u zadovoljavanju tih stvari. Jesti kako volim i jesti u skladu s potrebama mog tijela je neka moja temeljna filozofija hranjenja.