Pandemija, potres u ožujku u Zagrebu i okolici, a samo nekoliko dana prije ulaska u željno iščekivanu 2021. godinu i razarujući potres u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim mjestima… Taman kada smo se nadali da će kraj 2020. obilježiti i jednu od najgorih godina ikad, stanovnici Banije pretrpjeli su jedan od najvećih strahova ikad – onaj za vlastiti život.
Svakodnevna podrhtavanja tla i gubitak materijalnih dobara (mnogima ono malo što su imali) izazivaju strah, uznemirenost, tugu, zbunjenost… Kod mnogih se javljaju i osjećaji poput depresije, ankcioznosti, panike, emocije o kojima ne mogu pričati s nikim bližnjim, a neke je možda i sram o tome pričati…
Sve su to situacije koje pokazuju kako rad na mentalnom zdravlju stradalnika i ljudi koji žive na područjima koja su dalje ugrožena svakodnevnim potresima – nikad nije bio važniji!
Neposredna pomoć osobama koje imaju psihičke smetnje
Nakon što su društvene mreže postale glavno mjesto ograniziranja i prikupljanja pomoći, a mnogi se organizirali i krenuli na teren, nudeći kuće, automobile i građevinski materijal, organizirali su se i volonteri za pružanje psihološke pomoći. Jer osim onih koji stradalnicima pomažu na izgradnji kuća, nose i rasvrstavaju namirnice, spašavaju životinje… mobilni timovi za pružanje psihološke pomoći nikad nisu bili potrebniji – direktno na terenu.
“Mobilni psihijatrijski timovi imaju za cilj pružiti psihosocijalnu i psihijatrijsku pomoć na područjima stardalima u nedavnom potresu. Oni ne zamjenjuju psihijatrijske ambulante niti odjele psihijatrije, već su zamišljeni da neposredno pruže pomoć osobama koje imaju psihičke smetnje, a ne mogu se ili im je otežano javljanje na psihijatrijski pregled. Glavna koordinatorica je prim. Marina Kovač, ravnateljica PB ‘Dr. Ivan Barbot’ u Popovači“, objašnjava nam jedna od članica tima dr. Sara Medved.
Dr. Sara Medved specijalizantica je psihijatrije Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC Zagreb od 2017 godine, a prije toga je radila u hitnoj pomoći u Trogiru i Zagrebu.
U mobilnim timovima njezina je uloga koordinirati volontere članove HPD-a za dolazak u Sisačko-moslovačku županiju. Radi se o onima koji nisu zaposlenici Bolnice u Popovači ili SMŽ koji dolaze kao ‘ispomoć’. To iskustvo joj je jako pomoglo u terenskom radu, a poslije potresa u SMŽ se upoznala sa mrežom drugih volontera.
“Psihološko stanje u kojem smo, usudim se reći, skoro svi, očekivano je za ovakve događaje. Normalno je da smo napeti, zabrinuti, da ne možemo zaspati, da nemamo teka, da smo bezvoljni. Čak i ako nemamo materijalne štete, osjećaj manjka kontrole nad tlom na kojem stojimo je svima jako neugodan. Međutim, moramo prihvatiti okolnosti u kojima živimo. Neki od ljudi koji žive na ovom području će se maknuti odavde, jer ne mogu podnositi ove teške okolnosti stalnog podrhtavanja tla. Međutim, značajan broj stanovnika će bez obzira na okolnosti ostati blizu svojih domova. Za takve koji ostaju mi smo tu da im pomognemo da prebrode vjerojatno najteže dane koji su ih zadesili u njihovim životima”, objašnjava dr. Medved.
Djeca su posebno ranjiva
U ovakvim situacijama ne smije se zaboraviti i na one najmlađe. Dr. Medved ističe kako su djeca posebno ranjiva, i sa njima će se još dugo morati raditi:
“Unazad nekoliko godina, u Hrvatskoj je uvedena i nova specijalizacija, specijalizacije dječje i adolescentne psihijatirije, što je prije toga bila subspecijalizacija. Javljaju nam se kolege iz tog područja, a ustanove PB Dr. Ivan Barbot i OB Sisak imaju svoje specijaliste dječje i adolescentne psihijatrije, stoga takav vid skrbi postoji. Tu je jako važna i suradnja sa drugim sektorima, poput vrtića, psihologa, defektologa, socijalne službe i ostalo, i vjerujem da će se na tome segmentnu svakako dodatno raditi.”
Kako znati treba li vama i vašoj djeci psihološka pomoć nakon potresa?
Mobilni timovi su s radom započeli u ponedjeljak, 4. siječnja 2021. Situacija na terenu vrlo je kompleksna i zahtijevna, važno je dobro poznavati potrebe i organizacijske mogućnosti za provedbu takve aktivnosti.
Prilagodba i organizacija ove aktivnosti još uvijek traje, odnosno uspostava fiksnih točki i brojeva.
“Mobilni timovi će imati svoju bazu, do koje se može doći, ali će ići i po terenu, ovisi o danu i potrebi. Svako jutro kreću iz PB ‘Ivan Barbot’, ta bolnica je preuzela veliki dio psihijatrijske skrbi za to područje. Hrvatsko psihijatrijsko društvo (HPD) sa svojim članovima dodatno šalje volontere kao ispomoć na terenu. Radi se o specijalistima i specijalizantima psihijatrije, od kojih većina radi u nekima od ustanova u Zagrebu, ali se javljaju i zainteresirani članovi iz cijele Hrvatske, čak i iz inozemstva. Njihovi zadaci su pružiti psihosocijalnu i psihijatrijsku potporu građanima s psihičkim smetnjama”, priča nam dr. Medved. Posebno napominje kako ne žele u ovo ulaziti stihijski, stoga će im trebati izvjesno vrijeme da točno definiraju svaki korak ove aktivnosti, te će o tome redovno obavještavati javnost.
Psihološka pomoć će biti potrebna još dugo vremena
Dr. Medved je već bila na terenu u potresom pogođenim krajevima i kaže nam kako je potreba za pomoći velika. Mnogi ljudi sami dolaze do njih i traže nešto za ‘smirenje’ ili za spavanje.
Vjeruju kako mnogi ljudi misle kako im psihološka pomoć trenutno nije prioritet, ali savjetuje da u ovim stresnim situacijama potraže pomoć najviše što mogu. Jer, nakon pretrpljenog velikog stresa mogu se javiti i teže posljedice, a to je upravo i i glavni razlog njihove aktivnosti, pravovremeno spriječavanje njihovog nastanka.
“Za očekivati je da će dio populacije razviti određene anksiozno depresivne smetnje i to u većem broju nego u općoj populaciji koja nije bila ovome izložena. Ne znam sa sigurnošću do kad će postojati timovi, ali vjerujem da dokle god će biti potrebe bit će i timova. Općenito je to tip rada kojem se sve više europskih zemalja okreće – preferira se rad u zajednici. U Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu KBC Zagreb, gdje trenutno radim, provodi se europski projekt mobilnih timova koji evaluira učinkovitost timova na mnoge segmente: kvalitetu života, oporavak, ekonomski učinak i slično. Vjerujem i nadam se da će mobilni tim postati jedna nova usluga koju ćemo moći u redovitom radu svi koristiti.”
Psihološka pomoć – svi besplatni telefoni za one kojima treba utjeha nakon potresa
Stigmatizacija teških duševnih smetnji i psihijatrijskog liječenja
U društvu postoji predrasuda prema traženju psihološke pomoći, ali mentalno zdravlje je iznimno važno i na njemu treba raditi. U situacijama poput ove ne čudi što veliki broj ljudi treba razgovor.
“U ovakvom vremenu krize teško se može raditi na sustavnoj destigmatizaciji, i normalno je za očekivati da će neki imati otpor. Međutim, većina tih ljudi ipak nikada nije imala slična traumatska iskustva, a samim time i nošenje sa takvom situacijom i tom razinom stresa je drugačije od onog što su dosad iskusili. Primjerice, neki nikad ranije nisu imali panični napad ili problem sa snom, a javili su se nakon potresa. Takvo što može znatno narušiti cjelokupnu zdravstvenu situaciju i osobe to dosta pogađa, stoga se one većinom i žale na takve teškoće. Kada pričamo o stigmatizaciji psihijatrije općenito, onda nas najviše brine stigmatizacija teških duševnih smetnji i dugoročnog psihijatrijskog liječenja. Smatramo da dolaskom na teren, izravnim radom s ljudima i pružanjem pomoći, približujemo spoznaju o važnosti mentalnog zdravlja, te da će samo naše djelovanje imati destigmatizacijski učinak na neki način. Naravno, mora se voditi računa i o potencijalnoj psihijatrizaciji nekih psiholoških procesa koji su normalni za ovakve situacije, odnosno ne treba se normalne psihološke reakcije na ovakvu ugrozu i nepotrebno psihijatrizirati”, objašnjava dr. Medved.
Anonimni dolasci i priručnici za mentalno zdravlje
Zato liječnici prihijatri i psiholozi na teren dolaze bez kute, ne obavještavaju susjede, prijatelje i slično. Ako, pak, osoba želi isključivo ostati anonimna, dr. Medved savjetuje da se javi na jedan od telefona za pružanje psihološke pomoći ili Centru za krizna stanja, a može i otići i na psihijatrijski pregled ako ima takvu mogućnost.
Zamolili smo doktoricu Medved da nam preporuči i savjete i priručnike koji olakšavaju nošenje s ovakvim situacijama.
“Za djecu je tu knjižica Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba, za odrasle upute i brojevi za pomoć HZJZ-a, Hrvatske psihološke komore za savladavanje stresa epidemije te mnogi drugi. Nemojmo zaboraviti i zdravstene djelatnike koji daju veliki obol ovoj kriznoj situaciji, stoga se i njima preporuča pojačana briga za mentalno zdravlje poput onih iz priloženog videa”, preporučuje dr. Medved.
Iza medicinskih djelatnika je izuzetno teška godina
Ove godine medicinski djelatnici su posao stavljali na prvo mjesto. Radili su do iznemoglosti u uvjetima s kojima se nikada prije nisu susreli. Maske, kute, rukavice, sva dodatna zaštita bila bi na njima i pod 24 sata. Operirali su, borili su se za spašavanje ljudskih života i dokazali kako su istisnki heroji u pandemiju kao i sada, u potresima.
“Mislim da je važno reći kako smo svi mi, bez obzira na specijalizacije, prvenstveno liječnici, pogotovo u ovakvoj situaciji. Naša dodatna znanja i vještine su uvijek dobrodošla, ali taj primarni nagon za pomoć se ovdje kroz brojne volontere liječnike lijepo mogao vidjeti. To je većinom mlada ekipa koja je srce ostaviti na terenu, i o svakom pacijentu maksimalno brinu. Neki od njih su čak došli iz inozemstva da bi pomogli. Mislim da će takvi ljudi jednog dana voditi zdravstvo i moramo ulagati da ih što veći dio ostane i bude i dalje motiviran za rad u našem zdravstvenom sustavu”, s optimizmom nam kaže dr. Medved.