Nedjelja, 3 ožujka, 2024

Roboti budućnosti: Tehnologije koje bi mogle transformirati starenje

Tehnički osposobljena radna snaga, udružena s virtualnim asistentima, prisutnim liječnicima, domovi opremljeni senzorima i pouzdanim robotima za praćenje - budućnost je koja brzo postaje stvarnost. No za svijet koji brzo stari, čini se da takva promjena ipak ne dolazi dovoljno - brzo

Tvrtka sa sjedištem u Velikoj Britaniji ‘Cera Care’ pružatelj je usluga s tehničkom podrškom, koja omogućuje obiteljima da organiziraju i upravljaju kućnom njegom svojih bližnjih pomoću digitalne platforme.
Također, koristi Uber za prevoženje pacijenata do bolnica i natrag radi pregleda i sl., kao i uslugu dostave na zahtjev donošenja lijekova iz ljekarni. Tvrtka je uložila više od 100 milijuna dolara od osnutka 2016. i ima oko pola milijuna kućnih posjeta svakog mjeseca.



Novi poslovni modeli poput ovog postaju sve potrebniji. Naime, gotovo svaki peti građanin EU-e stariji je od 65 godina, a očekuje se kako će ta brojka rasti u narednim desetljećima. Globalno, svjetska populacija starija od 60 udvostručila se od 1980. na oko milijardu, a ponovno će se udvostručiti do 2050. godine.

Pomagala budućnosti

Suočeni s ovim prijetećim izazovom, sve je veća potreba za modelima koji će starijim ljudima omogućiti zdrav, neovisan život. Poput već poznatih pomagala budućnosti: slušnih pomagala vrhunskog dometa koji sadrže sigurnosnu značajku za otkrivanje pada ili potkošulje načičkane senzorima, koja je bila ključna za funkcionalnost Alfreda, virtualnog batlera kojeg je razvila EU za interakciju sa starijim ljudima i vođenje kroz svakodnevne zadatke ravnoteže i vježbanja. Tu su još i Lean Empowering Assistant, tzv. Lea, robotski šetač koji također služi kao virtualni asistent, pa čak i plesni partner…

Empowering Assistant, tzv. Lea, robotski je šetač koji također služi kao virtualni asistent, pa čak i plesni partner

U osnovi potrebe za svim ovim, naravno, stoji činjenica da starimo. “Svaka treća osoba koja se danas rodi doživjet će 100 godina”, tvrdi Ben Maruthappu, izvršni direktor i suosnivač tvrtke Cera Care. “Izazov za industriju jest to da je radna snaga s rastom tržišta ograničena. Potražnja je veća od ponude – nemamo dovoljno domova za skrb o svima”.
I ne samo to, već i većina ljudi radije ostaje kod kuće nego što želi preseliti u domove.
Cera je također razvila Marthu, virtualnu asistenticu koja pomaže njegovateljima u njihovim svakodnevnim rutinama i to preporukama njegovatelju na temelju prethodnih podataka prikupljenih o klijentima. 

Podrška 24/7, no istodobno treba bit na oprezu

Tvrtka se 2019. udružila s IBM-om kako bi probala instalaciju Lidarovih senzora – češće viđenih na samovozećim vozilima – u domovima ljudi. Senzori prikupljaju podatke o tome koliko se stanovnici kreću oko kuće i, što je najvažnije, mogu upozoriti njegovatelje ako stanovnik padne. “To je podrška 24/7, a ne samo kad su njegovatelji tamo”, kaže Maruthappu.

Ukupni Cerin cilj jest predviđanje i sprječavanje boravka u bolnici – element njege koji najviše troši resurse i koji ozbiljno doprinosi morbiditetu. No, postoje i brojna upozorenja na oprez pri uporabi umjetne inteligencije. Godine 2018. vijeće za bioetiku Nuffield, neovisna medicinska savjetodavna skupina, objavilo je kratku bilješku o upotrebi umjetne inteligencije u istraživanjima i medicini, napominjući potencijal smanjene transparentnosti kliničkih odluka, zabrinutost zbog privatnosti pacijenata i povećanu mogućnost za socijalnu isključenje.

Iako živimo duže, nažalost to ne znači i da živimo starije

Iako je općeprihvaćeno da živimo duže, to je samo jedna strana medalje. Iako se broj ljudi koji su navršili 80 godina uvelike povećao u prošlom stoljeću, broj onih koji su doživjeli 90 ili 100 godina nije se povećao u istom omjeru. Stvarnost je takva da iako živimo duže, te dodatne godine nisu nužno provedene u dobrom zdravlju.

Kako prosječna dob stanovništva raste, sve će nas više mučiti kronični učinci osteoartritisa, dijabetesa, pretilosti, moždanog udara, bolesti srca, respiratornih bolesti i neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti i glaukoma.

Maznog šteneta robotskog tuljana zvanog Paro koji se nalazi u centrima za njegu po cijelom svijetu, zavoljeli su mnogi

Google je putem Calica (ugovor s tvrtkom ‘California Life Company’) proveo posljednjih sedam godina i potrošio 2 milijarde dolara istražujući tretmane koji ljudima omogućuju dulji i zdraviji život.

Mnogo pozornosti posvećeno je medicinskim rješenjima za to, primjerice, lijekovima poput rapamicina i metformina, poznatim kao senolitici, koji mogu očistiti morbidne stanice i podmladiti tijelo – barem kod miševa. Iako, kako ističe Judy Campisi, profesorica biogerontologije na Institutu Buck za istraživanje starenja u Kaliforniji, SAD, i suosnivačica senolitičke tvrtke za lijekove Unity, postoje daleko prozaičnije mogućnosti.
“Optimizacija prehrane, vježbanja i socijalnih interakcija puno pomaže”, kaže ona. “Pružanje intelektualnih izazova, angažmana ili drugih mentalnih aktivnosti također pomaže.”

Broj potrebitih raste a resursi i zdravstveni proračun padaju

Ostaje pitanje tko će osigurati taj angažman i socijalnu interakciju. Kako se ukupna radno sposobna populacija smanjuje u usporedbi s umirovljenicima, bit će manje liječnika, medicinskih sestara, terapeuta i djelatnika u njezi koji izravno pružaju te usluge. Broj potrebitih će rasti čak i dok se resursi i zdravstveni proračun sužavaju. Omogućavanje dostojanstvenog života u starijoj životnoj dobi, dakle, znači pronalaženje načina da se učini više s manje resursa.

Nagrada za pametno starenje za 2018. godinu iz britanskog think tanka Nesta dodijeljena je norveškom Kompu, tabletu s jednim gumbom namijenjenom starijim korisnicima. Ogoljeni tablet napravljen je po uzoru na analogne televizore i nudi pojednostavljeni način dijeljenja fotografija i upućivanja video poziva obitelji i prijateljima. Za one kojima je potreban redovitiji kontakt od povremenog FaceTimea, ne nedostaje ni robota koji će postati vaš najbolji prijatelj u sumračnim godinama. Tu je Pepper, minijaturni android koji je izradila japanska SoftBank Group, a viđen je kako zabavlja goste u društvenom klubu Life 90 u Pragu – “vrlo glupo, ali jako zabavno”, prema riječima jednog od prisutnih.

Nagrada za pametno starenje za 2018. godinu iz britanskog think tanka Nesta dodijeljena je norveškom Kompu, tabletu s jednim gumbom namijenjenom starijim korisnicima

Maznog šteneta robotskog tuljana zvanog Paro koji se nalazi u centrima za njegu po cijelom svijetu, zavoljeli su mnogi. Nevjerojatno slatki japanski “carebot” (za punjenje baterija sisa privezanu dudu) osmišljen je kao terapeutsko iskustvo za pacijente s demencijom, od kojih mnogi nisu svjesni da drže robota, a ne živog tuljana, povezujući se s njim kao s pravom životinjom.

Mogu li roboti bolje odgovoriti potrebama starijih osoba?

Projekt Enrichme koji financira EU poslao je robote Tiago, koje je sagradio španjolski Pal Robotics, u domove starijih ljudi. Veliki droidi podsjećali su ih na sastanke i raspored lijekova, trčali kroz fitnes rutine i tražili zalutale predmete. Kad je eksperiment završio, stanovnici su oplakivali gubitak novih prijatelja.

Antonio Kung izvršni je direktor tvrtke Trialogue, tvrtke za inovacijske tehnologije sa sjedištem u Francuskoj. Godine 2016. vodio je trogodišnji projekt razvoja robota u suradnji sa starijim ljudima. Dva su modela bila Buddy, simpatični “emotivni pratitelj” veličine psa i Astro, čvrsti pomoćnik u hodanju, velik gotovo kao arkadni ormarić. Tijekom projekta posjetili su domove za njegu i razgovarali sa stanovnicima o tome kako da roboti bolje odgovaraju njihovim potrebama. “Željeli smo znati, možemo li prikupiti povratne informacije od korisnika i pružiti sustav koji je bliži onome što očekuju?”, kaže Kung. “Iznenađujuće, trenutno se na tome nije puno učinilo.”

Kungova istraživanja također su nagovijestila granice onoga što se tehnologijom može postići. Iako su povratne informacije o Astru bile prozaične – robot je bio prevelik. “Željeli su osobine koje čovjek ima – da ih bolje razumije, bude uglađeniji i vodi glasovni razgovor koji tečno funkcionira”, kaže Kung. To ukazuje na činjenicu kako postoji samo određeni dio socijalne izolacije koju robot može ublažiti. No, u svojoj su srži i dalje igračke, iako korisne. 

Potreba za njegovateljima nikad nije bila aktualnija

Dakle, u središtu svih naših odnosa ipak stoji ljudski kontakt. “Mogu reći da apsolutno volim svoj posao i on je nevjerojatno korisan”, navodi Paula Tinkler, zaposlenica tvrtke Cera Care. “Meni i ostalim skrbnicima Cera Carea na ovom području susjedi su pljeskali ispred kuća, a ljudi nas stalno zaustavljaju u posjetima i nude nam šalicu čaja ili zahvaljuju na ukazanoj brizi. Nadam se da ćemo nadahnuti i odgovorne u zdravstvu da se brinu o karijeri njegovatelja.”

Potreba za ljudima poput Paule nikada nije bila toliko akutna. Samo SAD će do 2025. trebati oko 2,3 milijuna djelatnika za njegu kako bi zadovoljili potražnju, dok će, primjerice, Australiji trebati njih 100.000. I druge razvijene zemlje suočavaju se sa sličnim nedostacima medicinskog osoblja i njegovatelja starijih osoba.

Tehnički osposobljena radna snaga, udružena s virtualnim asistentima, prisutnim liječnicima, domovi opremljeni senzorima i pouzdanim robotima za praćenje – budućnost je koja brzo postaje stvarnost. No za svijet koji brzo stari, čini se da takva promjena ipak ne dolazi dovoljno – brzo.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime