Jedna od prvih stvari koje primijetimo kod ljudi jest način na koji govore o sebi. Nažalost, većinom nisu svjesni svojih kvaliteta, koje njima bliske osobe vide. Ali ono kako sami sebe vidimo i što mislimo sami od sebi je veoma važno. Zašto? Jer je to povezano s našim samopouzdanjem i načinom života.
Za omalovažavanje i smanjenje samopouzdanja kriv je naš “unutarnji kritičar”. To je onaj dosadni glas u našoj glavi koji kritizira, krivi, omalovažava, propitkuje, stvara sumnje i umanjuje naša postignuća. Taj glas nam kaže da smo neprivlačni, lijeni, nepoželjni, bezvrijedni ili drugačiji – i to ne na dobar način.
Uobičajeni razlozi zbog kojih sami sebe omalovažavamo su:
- Tako su s nama razgovarali kad smo bili s djeca
- Tako su naši roditelji govorili o sebi (modelirano ponašanje)
- To nam je postala navika (poput psovki)
- Podlegli smo nerealnim očekivanjima (što rezultira našim stalnim razočaranjem)
- Vjerujemo da grubo ponašanje donosi bolje ishode (pristup tvrde ljubavi)
- Činimo to da bismo se zaštitili (“Ako kažem, manje će boljeti kad drugi to učine.”)
Kako ušutkati svog najgoreg kritičara?
Dobra vijest je da je ovo ponašanje sigurno moguće promijeniti. Potrebna je samo-refleksija i praćenje nekoliko koraka:
1/ Promatrajte unutarnjeg kritičara
Važno je biti svjestan kada vaš unutarnji kritičar govori i što govori. Za mnoge od nas, riječi koje nas povrijeđuju su, nažalost, postale poznate, normalne i uobičajene. Više ih ne smatramo alarmantnima. Osvještavanje svog unutarnjeg kritičara prvi je korak da ga ušutkate.
2/ Prepoznajte poruku
Koju poruku vaš unutarnji kritičar pokušava prenijeti? Unutarnji kritičar obično pokušava prenijeti strahove, nesigurnost ili prošle rane. Znanje o poruci unutarnjeg kritičara može biti moćan alat u preoblikovanju vašeg unutarnjeg dijaloga. Ako čujemo “nitko me ne voli”, možemo istražiti ono što unutarnji kritičar doista pokušava reći, a to može biti jednostavno poput “usamljen sam”.
3/ Razmislite otkud dolazi unutarnji glas
Naš unutarnji kritičar često proizlazi iz negativnog ranog iskustva u našim životima koje smo internalizirali. Stoga biste trebali razmišljati o glasu svog unutarnjeg kritičara. Zvuči li kao roditelj – ili čak kao prijatelj? I kada ste počeli razgovarati sa sobom na takav osuđujući i ponižavajući način? Može biti korisno razmotriti socijalne, kulturne ili obiteljske utjecaje.
4/ Pronađite svog unutarnjeg saveznika
Korisno je imati prijatelja uz sebe kad vas netko gnjavi. Zamislite koje biste pozitivne osobine dali svojim bliskim osobama i vježbajte te stvari na sebi. U tom procesu ponašajte se kao vlastiti saveznik.
5/ Prilagodite svoja očekivanja
Najveći dio prihvaćanja samog sebe jest prilagođavanje naših očekivanja. Često postavljamo nerealne zahtjeve koji vode do razočaranja i potiču našeg unutarnjeg kritičara. Možda bi bila dobra ideja za početak prestati pratiti profile na društvenim mrežama koji promiču nerealne standarde. Također, možemo pokušati svoje “neuspjehe” preoblikovati u lekcije.
6/ Analizirajte svoje misli
Vaš unutarnji kritičar voli pretjerivati i analizirati tuđe komentare ili projekcije. Važno je zauzeti analitički stav i zapitati se ima li vaš unutarnji kritičar dokaze za svoje tvrdnje. Utvrđivanje kontraargumenta pomaže nam da se približimo stvarnosti.
7/ Zatražite ispriku
Zastanite kad vaš unutarnji kritičar završi s govorom i zamolite ga za ispriku. Nitko vam se ne bi trebao obraćati s nepoštovanjem ili ponižavanjem – čak ni vaše unutarnje ja. Traženje od našeg kritičara da se ispriča tjera nas da preuzmemo odgovornost za način na koji se ponašamo prema sebi.
8/ Razgovarajte
Što biste željeli reći svom unutarnjem kritičaru? Iskoristite ovu priliku da se zauzmete za sebe i postavite neke granice. Porazgovarajte sami sa sobom o svim problemima i objasnite unutarnjem kritičaru da nisu toliko veliki koliko djeluju.