Ponedjeljak, 27 rujna, 2021

Što se s nama događa ako si nikad ne dopustimo da nam ‘pukne živac’?

Trebamo li se do u beskraj osuđivati jer smo povisili ton kada smo umorni od posla ušli u stan i vidjeli neoprano suđe, a dečka kako leži na krevetu? Ili ako ste u ljutnji jako zalupili vratima? Izvrijeđali partnera u naletu bijesa, pa se kasnije ohladili i shvatili da ste pretjerali?

Sjećate li se filma’Tko se boji Virginije Woolf’ – koji je nastao prema istoimenoj kazališnoj predstavi, a snimljen je još davne 1966. godine? U njemu Elizabeth Taylor i Richard Burton glume sredovječni bračni par, profesore Marthu i Georgea, koji nakon fakultetske zabave u svoj stan pozivaju jedan mladi, netom vjenčani par u svojim kasnim dvadesetim godinama.
Večer započinje uobičajeno: parovi se uključuju u površno i dosadno ćaskanje, držeći se svih normi socijalnog ponašanja koje vrijede u takvim prigodama.

Živimo li svi u principu sterilne odnose

Međutim, labava konstrukcija brzo se ruši. Martha i George počinju dobacivati jedno drugome cinične i otrovne opaske, što se kroz nastavak večeri pretvara u pravu kalvariju uvreda, prijetnji, ismijavanja, ponižavanja, uništavanja stvari i vrištanja. Nick i Honey, mladi bračni par, u početku su šokirani takvim ponašanjem, no kako večer odmiče, pokazuje se da niti oni ispod maske uglađenog para nisu nimalo savršeni, a još manje autentični – ispostavlja se da je Nicka u početku privukao Honeyin obiteljski novac, a da ju je oženio zbog lažne trudnoće.

Film sam gledala davno, ali imala sam priliku i pogledati predstavu ‘Tko se boji Virginije Woolf’. Dok se unutrašnja i vanjska emotivna borba Georgea i Marthe odvijala ponovno pred mojim očima, samo u življem i neposrednijem obliku nego na filmu, pomislila sam koliko danas živimo, u principu, sterilne odnose.

Strahujemo i od najmanjih konflikata i podizanja glasa jedni na druge

Martha i George se na kraju predstave pokazuju kao ljudi koji su duboko nesretni, zauvijek obilježeni činjenicom da unatoč silnoj želji nikada nisu mogli imati dijete. I usprkos svom tom vrištanju i otvorenom vrijeđanju, njihov je odnos punokrvniji, življi i iskreniji od pukog glumatanja Nicka i Honey, koji za početak ne znaju niti tko su oni sami pa ne mogu istinski niti voljeti, a onda niti mrziti drugo ljudsko biće.

Gledajući predstavu, razmišljala sam o tome koliko je i sama psihologija svojim savjetima o važnosti postizanja dobre komunikacije, poštovanja, mira i međusobne harmonije pridonijela tome da danas strahujemo i od najmanjih konflikata i podizanja glasa jedni na druge.

Prije nekoliko dana klijentica mi je ispričala kako je, vidjevši da njezin partner po stoti put nije počistio kuhinjski stol iza sebe, izgubila živce i lupila šakom o stol, viknuvši: “Dosta je!” On se okrenuo, pogledavši je ozbiljno, i zaprijetio: “Ako mi se još jednom obratiš na taj način, ja prekidam s tobom.”

Svatko ima svoju mračnu i iracionalnu stranu

Koliko je vjerojatno da nam u suživotu s drugima baš nikada ne ‘pukne živac’? Koliko je vjerojatno da baš uvijek možemo biti autentično mirni, suradljivi, puni razumijevanja, topli i srdačni? I što se događa ako si baš nikad ne dopustimo da budemo i pomalo iracionalni, ludi, ‘kratkog fitilja’? 

Različiti oblici nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja nikada nisu prihvatljivi. No trebamo li se do u beskraj osuđivati jer smo povisili ton kada smo umorni od posla ušli u stan i vidjeli neoprano suđe, a dečka kako leži na krevetu? Ili ako ste u ljutnji jako zalupili vratima? Izvrijeđali partnera u naletu bijesa, pa se kasnije ohladili i shvatili da ste pretjerali?

Svatko od nas ima mračnu i iracionalnu stranu, ali ona je opasna i izvan ikakve kontrole samo kod onih ljudi koji je kod samih sebe ne mogu vidjeti i prihvatiti.


Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.

Pročitajte još...

‘Body neutrality’ – pokret koji se zalaže da prestanemo osuđivati sebe

Čini se kako smo se umorili od toga da pod svaku cijenu moramo voljeti svoje tijelo. Umjesto pozitivnog, stigao je neutralan stav ? 'volim svoje tijelo takvo kakvo jest', a prigrlili su ga i celebrityji poput Taylor Swift i Jameele Jamil.

5 stvari koje će vam pomoći da lakše prebrodite pandemijsku zimu

Strah, neizvjesnost, ekonomska kriza, bolest... toliko je strahova povezanih sa zimom i koronavirusom. A zima je i bez pandemije za mnoge teško razdoblje, pogotovo ako pate od sezonske depresije. Ovi savjeti stručnjaka neka vam pomognu da što bezbolnije prebrodite ovo teško razdoblje

Događaju li se i vama mnoge stvari pred nosom, ali ih ne primjećujete?

Jeste li opterećenim opsesivnim razmišljanjima o nečemu što se dogodilo u prošlosti ili stalno brinete o budućnosti, a zapravo ste vrlo malo prisutni u sadašnjosti

Je li ovo jedna od najvećih laži koju nam plasiraju društvene mreže?

Jeste li ikada skrolajući kroz feed Instagrama ili zid svog Facebooka pomislili kako postoji određeni obrazac koji svi slijede? Kako moraš izgledati na određeni način, ponašati se po nekim pravilima i ljetovati na poznatim mjestima kako bi ti se ljudi divili?

Povezano

Zašto nam nostalgične misli koriste i zašto je dobro sjetiti se starih dana?

Pandemija nas je definitivno učinila nostalgičnijima nego inače. Prisjećanjem na dobre stare dane mnogim ljudima pomaže u podizanju raspoloženja. Donosimo nekoliko razloga zašto je nostalgija dobra, i kako nam nostalgične misli zapravo koriste

Kako se manjak vremena reflektira na naše mentalno zdravlje?

Ponekad je za više slobodnog vremena potrebno odrediti priorite, možda se odreći u nekom trenu nečega i biti dosljedan raspoređivanju vremena. Za postizanje cilja, naime, potrebno je promijeniti način razmišljanja, a ne besmisleno trošiti svoje vrijeme

Svatko ima svoj kotačić života – a što je ono što tebe uistinu pokreće?

S ciljem promocije kvalitetnog života i širenja poruke o tome kako moramo pronaći i probuditi #onostomepokrece, Mixer.hr i organizatori kostimirane humanitarne utrke Zagreb Advent Run pokrenuli su kampanju istoimenog naziva koja će se predstaviti na 14. Weekend Media Festivalu, koji počinje danas u Rovinju

Nismo sitničavi: Postoje razlozi zašto trebamo žaliti i zbog sitnica u životu

Iako je tugovanje okarakterizirano kao nešto negativno, ipak ima svrhu i može utjecati za nešto bolje. U nekim slučajevima, tugovanje može biti put prema rastu, osobnoj promjeni i dubljem razumijevanju koliko vrijedimo i što je važno za nas

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime