Jeste li ponekad poželjeli učiniti nešto drugačije, odvažnije i zabavnije od svakodnevnog života? Možda se popeti na Mount Everst ili posjetiti gotovo neotkrivena mjesta u svijetu? Mi priznajemo da nam te misli nisu strane, ali nam ipak nedostaje malo hrabrosti.
Možda nemamo dovoljno razvijen avanturistički duh, a dok naši snovi ostaju samo naši, nekim ljudima polazi za rukom njihovo ostvarivanje. Možete li zamisliti da imate samo 22 godine i popeli ste se na Mount Everest? Upravo to je napravila Bonita Norris. Ona nije samo najmlađa Britanka koja se popela na vrh Muont Everesta, ona ga je osvojila bez prethodnog penjačkog iskustva. Ali, tu nije stala.
Od tada je ova strastvena zaljubljenica u avanturu skijala do Sjevernog pola, predvodila humanitarne timove i popela se na ukupno pet himalajskih vrhova – od kojih su tri visoka preko 8000 metara. Ikona britanskih avantura, ambasadorica brojnih obrazovnih institucija i prethodno nominirana za Cosmopolitanovu nagradu “Woman of the Year”, Bonita je dokaz da je sve moguće postići kada postoji volja.
Norris će svoje životne avanture ispričati na Greencajt festivalu koji se održava od 3. do 5. lipnja 2022., a za Mixer.hr je ekskluzivno otkrila kakva je osjećaj popeti se na vrh svijeta, koliko ju je to iskustvo promijenilo, ali i kako se mijenjala priroda i koje je klimatske promjene uočila tijekom svoje karijere.
Ponosna na svoj uspjeh
Najmlađa ste Britanka koja se ikad popela na Mount Everest. Je li to postignuće oduvijek bilo Vaš san?
Moram priznati da nije. S 20 godina sam pohađala predavanja o planinarenju i tada sam prvi put dobila inspiraciju za osvajanje vrha Mount Everesta. Cilj sam ostvarila gotovo dvije godine kasnije, na što sam iznimno ponosna.
Koja je bila Vaša prva misao u trenutku kada ste dosegnuli vrh?
Olakšanje! Bila sam jako ponosna na svoj tim. Razmišljala sam o svojoj obitelji… Znala sam da će u trenutku mojeg osvajanja vrha biti na drugom kraju svijeta, ali imala sam veliku želju da ih mogu nazvati i razgovarati s njima.
Kada se zaista nađeš u opasnoj situaciji, toliko si usredotočen na preživljavanje da nemaš vremena za strah.
Koliko je uspon bio strašan? Osim fizičkih izazova, koliko je to psihički bilo naporno?
Teže je bilo psihički nego fizički. Tijelo se vrlo brzo umara, a u tom trenutku moraš nastaviti dalje i tražiti energiju duboko u sebi. Nemaš izbora, moraš nastaviti tražiti rezerve čak i u trenutku kada misliš da ti ništa nije ostalo. To je ono što najviše volim – izdržljivost i poticaj da pobijedim svoje granice. Naravno, bilo je i opasno – ali naučila sam da u trenutku kada imaš vremena za strah, zapravo i ne postoji tolika opasnost. Kada se zaista nađeš u opasnoj situaciji, toliko si usredotočen na preživljavanje da nemaš vremena za strah. Tek kad opasnost prođe, postaneš svjestan kroz što si prošao.
Shvatila sam da mogu postići više nego što mislim
Što ste naučili o sebi nakon osvajanja Mount Everesta?
Jako puno toga, ali uglavnom da mogu postići puno više no što mislim da je moguće – u trenutku kada mislim da trebam odustati, zapravo imam još puno toga za dati.
Što najviše volite vezano uz planinarenje?
Povezanost s prirodom, sa svojim tijelom i umom te drugima oko sebe.
tijekom godina, uvjeti za penjanje su se pogoršali – temperature brzo rastu, a to znači puno više lavina i odrona stijena. Priroda se mijenja pred našim očima.
Samo jedna pogreška može okončati život
Također ste najmlađa osoba koja je osvojila Sjeverni pol. Koliko je to iskustvo drukčije od Mount Everesta?
Bilo je vrlo slično u smislu preživljavanja na vrlo ekstremnoj hladnoći – uzimajući u obzir da je bilo nužno osobne stvari održavati toplima, suhima i hidratiziranima – koje su mogle utjecati na uspjeh ili neuspjeh, ali to nije bilo ništa u odnosu na penjanje na Himalaju, u zoni smrti gdje samo jedna pogreška može okončati vaš život. Rizik je bio mnogo manjeg razmjera, i dalje visok, ali puno više toga može poći po zlu u planinama.
Tijekom svojih ekspedicija vidjeli ste mnoge prekrasne horizonte i iskusili prirodu u njenoj stvarnoj ljepoti. Žalosti li Vas vidjeti što učinci klimatskih promjena čine ovim prirodnim čudima?
Od mog prvog putovanja 2009. godine, bilo je srceparajuće vidjeti kako se ledenjaci povlače oko Manaslua, prvog vrha od 8000 metara na koji sam se popela. Tijekom godina, uvjeti za penjanje su se pogoršali – temperature brzo rastu, a to znači puno više lavina i odrona stijena. Priroda se mijenja pred našim očima.
Fotografije: privatni album