Nekad smo imali Sergeja Bubku. Prvo Rus, pa Ukrajinac poslije demokratskih promjena, lik je ubijao skok s motkom postavljajući nikad dotad zamislive visine. Preko 6 metara, točnije 6 i 10, hej. Od ranih 90-ih je preskakao 6,15 metara. Svjetski rekord i danas netaknut.
Čime su ih hranili?
Pa smo pratili trag komete “Sina vjetra” Carla Lewisa dok mu Ben Johnson s dopingom nije počeo dahtati za petama. Taj nije imao ravnih na 100 i 200 metara, skoku u dalj. Konkurencija se klela i klečala da ne počne trčati na 400 i 800 jer su po izračunima njegovih pluća i nogu svi mogli pasti i na toj distanci. Desetljeće je trajao njegov miting. Nakon njega je štafetu preuzeo neuhvatljivi i veličanstveni Usain Bolt, višestruki zlatni i svjetski rekorder u Lewisovim trkačkim disciplinama bez skoka u dalj.
Čime su hranili Michaela Phelpsa nikad nije razjašnjeno i kako je toliko dugo dominirao u svojim disciplinama da nije ostavljao dvojbe na 100, 200, 400, mješovito, slobodno, delfin, you name it he got it, bilo koja plivačka disciplina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Danas je ljudskost istisnuta s tribina
Svake Olimpijske igre imale su pečate svojih heroja. Imale su onog nekog nedodirljivog o kome se priča. Koji podiže granice moguće i relativnog. Imale su timski all star basket Amere kojima je Arapović zakucao za vodstvo u finalu. I Petrovića koji im nije htio dati zlato. I Kukoča kojem će kasnije čarobna trojka Jordan Pippen Rodman klanjati. I razna iznenađenja.
Aktualna tokijska Olimpijada je sve osim sjećanja na one stare dobre Olimpijade kad smo navijali i grizli nokte zbog ljudskog momenta. Danas je ljudskost istisnuta s tribina pod izgovorom čuvanja zdravlja i zaštite od pandemije koronavirusom. Istisnuta je i internet intervencijama novih heroja. Što se Hrvata tiče ove godine smo brojili medalja mahom u disciplinama o kojima se govori tek na svjetskim i europskim prvenstvima i olimpijadama, da se ne lažemo.
Ne umanjuje to uspjeh, dapače povećava ga i slavi podvige naših predstavnika, ali samo govori o generalnoj preslici okoline i raspoloženja. Zlato na Igrama za Hrvatsku su u Tokiju osvojili Matea Jelić (taekwondo), braća Valent i Martin Sinković (veslanje, dvojac bez kormilara) Mate Pavić i Nikola Mektić (tenis, parovi). Srebrne medalje dodijeljene su Tinu Srbiću (gimnastika), Tončiju Stipanoviću (jedrenje, klasa Laser) te Marinu Čiliću i Ivanu Dodigu (tenis, parovi). Broncu su iz Japana vratili Damir Martin (veslanje, samac) i Toni Kanaet (taekwondo). Zasad.
Čudesni 25-godišnji Norvežanin
I dok se bilance medalja privode kraju, ovogodišnje Olimpijske igre u svoje pretvara čudesni dvadesetpetogodišnji Norvežanin Karsten Warholm, koji na 400 metara s preponama postavlja novi svjetski rekord s 45,94 sekundi. To je za 76 stotinki razvaljivanje svojeg dosadašnjeg rekorda od 2. srpnja kad je u Oslu na „tekmi“ Dijamantne lige istrčao 46,70 sekundi, kojim je tada za 8 stotinki nadmašio 29 godina star rekord Amerikanca Kevina Younga, najduljeg svjetskog rekordera u trkačkim disciplinama, postavljenog 4 godine prije nego što je Warholm rođen.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Radi se o mulcu koji je 2013. bljesnuo na nacionalnom natjecanju Norwegian Youth Indoors Championships s kojih mažnjava osam zlatnih medalja, a samo godinu dana poslije ruši norveški rekord na 400 metara pretrčavši istu za 46,31 sekundi. Sliedeće dvije godine skretao je pažnju na sebe europskog atletskog svijeta, pripremajući ih na klinca koji bi potencijalno mogao biti stvoren za velike rezultate. Još tada nisu ni slutili koliko velike. A to će saznati od 2017. kada najavljuje preuzimanje europskog trona.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ovo je najbliže što sam ikad stigao savršenoj utrci
“Često me pitaju o savršenoj utrci. Rekao sam da ona ne postoji, ali ovo je najbliže što sam ikada stigao”, izgovorio je Karsten nakon saznanja rezultata suludo brze utrke koja bi u nekim drugim prilikama ostavila stadion u dahu i podigla ljude na noge s pljeskom i ovacijama koje bi trajale nekoliko minuta, ovaj puta će sve prenijeti led ekrani.
Sportski svijet je još uvijek u čudu jer mu je za petama bio drugoplasirani Amerikanac Rai Benjamin koji je s rezultatom 46,17 sekundi također bio brži od prethodnog svjetskog rekorda. Ono što daje dodatno uzbuđenje jest činjenica da je blizu Warholmovog rezultata iz Osla bio je i trećeplasirani Brazilac Alison dos Santos 46,72 sekundi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zazivaju se rekordi Boba Beamona, Usaina Bolta i Florence Griffith Joyner, a Karstena se slavi kao Supermana tokijskih Olimpijskih igara u nedostatku kompetitivnih čudesa slične vrste. Rekord na 400 metara s preponama od 1977. do Tokija je u četrdesetak godina napredovao za samo 75 stotinki dočim je pojavom mladog Norvežanina popravljen za 76 stotinki.
Karsten je daleko od spomenutih, višegodišnjih genija s početka teksta, ali godine mu idu u prilog i daju puno razloga vjerovati da mu 400 metara s preponama i bez prepona može biti disciplina u kojoj će gonjen spomenutom konkurencijom ostvarivati daljnje sjajne rezultate u godinama koje dolaze i svjedoče njegov prime. Njegov the best is yet to come.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Naslovna fotografija @kwarholm