CHRISSIE HYNDE
Standing In The Doorway: Chrissie Hynde Sings Bob Dylan
BMG
****
Kad je već toliko njih snimilo cijele albume s Dylanovim skladbama ili pak na njegovim coverima gradilo karijeru (poput Manfred Manna s ‘Mighty Quinn’, The Byrdsa ili Hendrixa s ‘All Along The Watchtower’) zašto to ne bio uradila i Chrisie Hynde.
Tim prije što je odavno s Dylanom ‘na ti’ nastupajući s Bobom u duetu na prigodnim koncertima te uvrstivši ‘Property Of Jesus’ i ‘Forever Young’ na svoju koncertnu set listu. Ovog puta je prisilnu pauzu zbog pandemije iskoristila da – zajedno s kolegom iz Pretendersa Jamesom Walbourneom – snimi album s devet Dylanovih posvojenica naslovljen ‘Standing In The Doorway: Chrissie Hynde Sings Bob Dylan’.
Sugestivan vokal uz minimalističku glazbenu pratnju
Album u kojem je njen sugestivan (ali i dylanovski pričljiv) vokal sjajno legao uz minimalističku glazbenu pratnju gitare, orgulja, mandoline, harmonija i perkusija. Da nije željela samo snimiti još jedan ‘dylanesque’ album s tko zna po koji put pročitanim općim mjestima, Chrissie je pokazala izborom skladbi mahom iz osamdesetih. Uostalom čak je pet brojeva pozajmila sa ‘Shot Of Love’ i ‘Infidels’, dvaju albuma koji sigurno nisu među Top 10 Bobove diskografije.
Album tako otvara ‘In The Summertime’, biser sa ‘Shot Of Love – svojevrsnog povratničkog albuma nakon Bobove born-again faze; albuma koji je dao i remek djelo ‘Every Grain Of Sand’ ali prošao prilično loše kod kritike. Novo čitanje obje skladbe odaje i duboko poštovanje prema izvorniku ali i dubinsko razumijevanje Dylanove poetike uz opuštenu ničim opterećenu minimalističku glazbenu pratnju koja u prvi plan smješta sjajan vokal.
Riječ je u pravom smislu riječ o uspješnom posvajanju tuđe skladbe kao da je vlastita.
Dva su razloga tome: Chrisie je još sa davnašnjim ‘Stop Your Sobbing’ Kinksa pokazala da zna u tuđim skladbama pronaći i svoje emocije a drugi, naravno, da odabir skladbi nije kalkulantski već izbor vlastitih favorita bez obzira na njihov izvorni doseg do široke publike.
‘You’re A Big Girl Now’ sa sjajnog ‘Blood On The Trucks’ iz 1975. besprijekorni je cover blizak Dylanu (umjesto usne harmonike Wilbourne svira crkvene orgulje što daje dodatni začin) u kojem Chrissie savršeno locira sebe (s dozom sarkazma) u dijelom ispovjednoj a dijelom ‘alegoričnoj’ temi tako tipičnoj za cijeli album.
ybcnyxbvnbyxnyxn
‘Standing In The Doorway’ sa čudesnog Dylanovog povratničkog ‘Time Out Of Mind’ je možda i najbolji broj albuma, pretvorena u emocijama natopljenu dramatičnu klavirsku baladu. Ona je kao i ‘Blind Willie McTell’ (u kojoj Walbourne svira gitaru, mandolinu i harmonij) bliska originalu sa Dylanovog sessiona koji je dao ‘Infidels’.
Na istom je dylanovskom aranžerskom tragu i ‘Sweetheart Like You’ koja je – u ženskoj izvedbi – i svojevrsni odgovor izvornim kritikama upućenim Dylanu zbog ‘seksističkog’ teksta. No, u ‘Don’t Fall Apart On Me’ Chrissie i Walbourne skladbu dižu u nebesa sjajnom countryjem okađenom gitarom i tekstom koji u ovoj ženskoj izvedbi ima neko novo značenje ispovijedajući i žensku samosvijest i ponos.
‘Love Minus Zero/ No Limit’ – s Wilbourneovom akustičnom gitarom i harmonijem – sa ‘Bringing It All Back Home’ svakako je najpoznatija Dylanova skladba s popisa odabranih. Zaključuje ga ‘Tommorow Is A Long Time’ akustičarski folky broj znan sa ‘Bob Dylan’s Greatest Hits Vol. II’. I on s upečatljivim harmonijem i akustičnom gitarom.
Na podužem popisu albuma koji su se hrvali s Dylanovim opusom, Chrissie i Wilbourne su vrijedni svake pažnje izašavši iz izazovne situacije uzdignutog čela i čista obraza.