Završnica Mare iz Easttowana bila je sjajna televizijska kulminacija odlične serije. No, svejedno je mnoge od nas ostavila da se pitamo – jesmo li samo gledali detektivsku dramu o istrazi ubojstva ili emisiju o ženskim vezama i emocionalnim porazima ili seriju o obje teme?
I, ako je tako, zašto je ova kombinacija – koja koristi misterij ubojstva kao sredstvo za istraživanje priča o ženama i majkama – postala toliko sveprisutna? Je li samo čista matematika da složene, slojevite priče o ženama trebaju ubojstvo da bi prodale zaplet, svojevrsni pristup ‘dođi zbog zločina i ostani zbog drame’? Ili konvencije klasične detektivske emisije dopuštaju drugačiju vrstu slobode, subverzivni objektiv za pričanje priča usredotočenih na žene?
Elitne glumice u ‘borbi’ za ovakve uloge
HBO je od ove teme posljednjih godina napravio svojevrsni brand – počevši od ‘Sharp Objectsa’ (oštri predmeti), nakon mega-hita ‘Big Little Lies’ (Male laži), pa do prošlogodišnjeg ‘The Undoinga’ (Slom) i sada Mare. Glumice koje još uvijek legitimno možemo nazvati velikim filmskim zvijezdama, prigrlile su objeručke glavne uloge – Amy Adams, Reese Witherspoon, Nicole Kidman (dvaput), Kate Winslet. A koliko su dobro ove emisije zapinjale pri samom kraju, često je imalo veze s načinom na koji su ispunili očekivanja postavljena misterijom ubojstva, čak iako su interesi serije ležali negdje drugdje.
Mareina atmosfera i tempo u ranim epizodama čvrsto su pali u folder detektivskih emisija poput ITV-evog ‘Broadchurcha’ – drama koje su koristile istragu ubojstva kao način da istraže konzervativne sredine u malom gradu. Mare Sheehan marljivo prati tragove u istrazi ubojstva mame jedne tinejdžerice, Erin McMenamin, ali nema ploče s dokazima i osumnjičenima, niti kasnonoćnih montaža kako proučava papirologiju u uredu. Istraga se više doima kao pokretač kako bi se ispitali svi načini na koje se međuljudski odnosi u Mareinom gradu u Pennsylvaniji presijecaju i preklapaju. Doznajemo da je Marein sin počinio samoubojstvo prije dvije godine, a pitanje koje serija postavlja glasi: Možete li ‘obraditi’ tugu okruženi ljudima koje poznajete cijeli život? Smijete li se mijenjati kada prošlost dijelite sa svima koje poznajete?
Popularnost ovisi o tome mogu li gledatelji prihvatiti ono što vide na ekranu
U svim tim emisijama zavjera o ubojstvu djeluje i kao pokriće – pružajući piscima prostor da pričaju komplicirane priče o ženama, a da se i dalje drže prepoznatljivog formata, i kao važan sastojak.
Ovo je teritorij koji Mare istražuje sve dok epizode ne krenu oštrim lijevim putem na teritorij filmskog klasika ‘Silence Of The Lambs’, a odatle stvari zapravo postaju luđe, sa prepuno obrata. Serije rastu i padaju ovisno o tome mogu li gledatelji prihvatiti ono što vide na ekranu, čak i ako im se to ne sviđa. Izazov za emisije poput ‘Sloma’, koja pametno koristi voajerizam, koji prati slučajeve ubojstava kao način za poigravanje životima i dnevnim boravcima vrlo bogatih Njujorčana, jest taj što sebi zamišlja ‘potragu za ubojicom’ i kad nije.
‘Slom’ je više zainteresiran za istraživanje onoga što se događa kad ne možete vjerovati ljudima oko kojih ste izgradili svoj život. Ono što ovu emisiju čini fascinantnom jest da brutalno ubojstvo majke u elitnoj privatnoj školi na Manhattanu nije najstrašnije u tome, čak ni blizu. Najstrašnije je to što glavna junakinja, Grace Fraser, koju glumi Nicole Kidman, nije udana za muškarca za kojeg je mislila da jest.
Dobar dio serije pokušavate otkriti tko je ubijen, a ne tko je počinio zločin
Ono što ‘Slom’ razumije jest da vam, ako oduzmete zavjeru o ubojstvu, ostaje priča o bogatoj ženi čiji je suprug imao aferu i lagao je. I što onda? Čineći je kriminalističkom dramom, serija gradi dramske uloge, iako je pitanje koliko dobro poznajemo ljude koje volimo više povezano sa publikom, nego što su zabrinuti u istrazi o ubojstvima
Shvaćaju to i ‘Male laži’. Serija koja se fokusira na grupu majki koje prakticiraju jogu, a žive u prekrasnim domovima u Montereyu u Kaliforniji, ne bi se činila očitim izborom za gledanje. Slično načinu na koji ‘Sharp objects’ – gdje Amy Adams glumi reporterku koja je poslana u njezin rodni grad kako bi pokrila priču o ubijenoj djevojci – uzdrmavaju naše predodžbe o tome kakve žene čine zločine, ‘Big Little Lies’ uklanja zablude o obiteljskom zlostavljanju. Nicole Kidman izvanredna je kao Celeste Wright, bivša odvjetnica ‘Prvog amandmana’ koja se ne snalazi i koja nije u mogućnosti napustiti destruktivan, nasilni brak. I budući da dobar dio prve sezone provodite pokušavajući otkriti tko je ubijen, a ne tko je počinio zločin, ‘Male laži’ zaobilazi zamku u koju ‘Slom’ upada.
Kada zavjera o ubojstvu djeluje i kao pokriće…
U svim tim emisijama zavjera o ubojstvu djeluje i kao pokriće – pružajući piscima prostor da pričaju komplicirane priče o ženama, a da se i dalje drže prepoznatljivog formata, i kao važan sastojak. Da, finale se razvilo kroz više promašenih optužbi prije nego što je stiglo do pravog ubojice, cijelo to vrijeme nismo imali vremena pogledati na sat. Gledali smo priču o obitelji koja se raspada i Mareinoj nevoljnoj ulozi u njoj. I sve se slučajno zamotalo u prilično dobru jedinicu. Tu je svakako Marein identitet kao detektivke presudan za njezin lik, a možda i serija bez toga ne bi uspjela.
Iako želim više priča o ženama koje se same po sebi smatraju važnima, moram priznati da me više privlače serije poput ‘Sloma’ nego najobičnije drame. Što znači da si moramo postaviti pitanje: Što nas to sprečava da gledamo tuđe živote takvi kakvi jesu, već nam treba dodatni motiv poput ubojstva?
