Vremena jesu olovna, ali blagdani ipak dolaze. A kad su blagdani i posebne prilike, tu je i – šampanjac. Kad se kaže šampanjac, prvo na što ćete pomisliti, naravno, veličanstvene su proslave i odlično raspoloženje, a mnogi će se prvo prisjetiti imena Dom Pérignon.
Taj šampanjac nosi ime po svom “izumitelju”, slijepom redovniku Domu Pérignonu koji je krajem XVII stoljeća preuzeo brigu o benediktinskoj opatiji Saint Pierre d’Hautvillers na zapadnim obroncima rijeke Marne a zanimljivo je da se rodio samo nekoliko mjeseci nakon što je rođen Louis XIV, Kralj Sunce, koji je kasnije postao jedan od najvećih obožavatelja šampanjca. Pérignonov je cilj bio prosperitet njegove opatije, s osobitim naglaskom na vinograde i podrume, a san mu je bio da napravi “najbolje vino na svijetu”.
‘Pijem zvijezde’
Do svoje smrti, 47 godina kasnije, predano se i strastveno bavio pjenušavim vinom, inovacijama, usavršavanjem tehnika i – na kraju je u potrazi za vinom “sjajnijim od clareta – bijelim i svjetlucavim poput kristala”, doista pronašao način kako da šampanjac učini uistinu vrhunskim pićem. Do tada je nevolja bila što su mrtvi kvasci ostajali u boci, a njihov talog zamućivao vino i davao mu neugodan okus. Šampanjci se, razliku od ostalih pjenušavih vina proizvode tzv. klasičnom ili šampanjskom metodom (methode champenoise), drugog vrenja u boci, izazvanog posebnim sojevima kvasaca koji pomažu da se razvije ugljični dioksid koji šampanjcu daje lijepu pjenu i peckav okus.
Metoda je skupa i zahtijeva puno prostora i ljudskog rada jer se svaki dan svaka boca mora protresti, zaokrenuti za koji stupanj i lagano naginjati kako bi se nakraju talog od kvasca skupio na grliću boce (remouage). Gubici od pucanja boca u kojima nastaje sve jači unutarnji pritisak ugljičnog dioksida, katkad su veliki, a također se dosta vina gubi pri degoržaciji (postupku otčepljivanja boca i izlijevanja taloga), te dosipanja tzv. ekspedicijskog likera (dosage), koji finalno oblikuje okus pjenušca. Trud se isplati, jer osjećaj ispijanja šampanjca ipak je neusporediv s onim kad se pije mirno vino. I sam je Peirre Pérignon, kad je prvi puta kušao svoj pjenišac, oduševljeno izgovorio sad već slavnu rečenicu: – Pijem zvijezde!
Dolce vita: Vrhunsko vino i ekstra djevičansko ulje složnog istarskog četverca
Premda Dom Pérignon spada u prvu ligu francuskih šampanjaca, ovom zvučnom imenu danas valja pridodati još neka, podjednako fantastična imena kao što su Krug, Veuve Clicquot, Mercier, Pommery, Billecart-Salmon, Ruinart, Louis Barthelemy, Henri Mandois, Laurent Perrier, Bollinger, Perrier-Jouët, Mumm, Tarlant, Deutz, Roederer, Jacquesson, Delamotte, Charles Heidseck, a postoji i čitav niz vrlo cijenjenih malih i posebnih šampanjskih kuća…
Izvrsnost pića i ljepota rezidencije
Osim tzv. garažista, Francuzi osobito cijene Taittigner jer je ta tvrtka “preživjela” u obiteljskom vlasništvu i odoljela multinacionalnim kompanijama i holdinzma, korporacijama i velikom, često depersonaliziranom biznisu. Originalno ime šampanjca zapravo je vin de Champagne, a riječ je o kupaži triju sorti: crni pinot, Pinot Meunier (mlinarski pinot) i chardonnay, te, kad je riječ o ružičastom šampanjcu, sivi pinot (Pinot Gris). Ime je, naravno, dobio po pokrajini Champagni, a ono je zaštićeno i rezervirano isključivo za pjenušce iz te regije u kojoj se proizvede tristotinjak milijuna boca na godinu, od čega čak 20 posto u okviru grupacije LVMH.
Regija se proteže na 34 tisuća hektara a šampanjci se proizvode u čak 350 sela, dok se sva ostala pjenušava vina proizvedena u drugim državama i drugim francuskim regijama, mogu označavati samo kao – pjenušci. Kad stignete u kraljevski grad Reims u Champagni, slavan po katedrali u kojoj su se krunili francuski kraljevi ali i po rođenju Ivane Orleanske, ostat ćete zadivljeni i ovim povijesnim gradom ali i sveprisutnim šampanjcem.
Možda najimpresivnije što možete doživjeti u Champagni, osim, naravno, samog kušanja vrhunskih pjenušaca, šetnja je Éperneyem, ili točnije njegovom glavnom ulicom, Avenijom šampanjaca (Avenue de Champagne), gdje se u raskošnim zdanjima jedna do druge nižu velike šampanjske kuće. Osim što se međusobno natječu izvrsnošću pića, natječu se i ljepotom dvorca/zdanja/rezidencija u kojima se nalaze njihova sjedišta.
Luksuzna grupa
Jedna od ljepših je rezidencija kuće Moët & Chandon. 1743. Claude Moët, trgovac vinima iz Épernaya osnovao je Maison Moët i ubrzo postao glavni dobavljač šampanjcem mnogih europskih dvorova, a gotovo stoljeće kasnije 1833., Pierre-Gabriel Chandon, suprug Adélaïde Moët, preuzeo je kontrolu nad kompanijom s Victorom Moëtom i nastala je kuća današnjeg imena, Moët & Chandon.
Polako, ali sigurno, preuzeli su i neke druge izvrsne šampanjske kuće poput Ruinarta i Merciera kao i luksuzne brandove (Parfums Christian Dior) i uspješno izgradili “luksuznu grupu”. 1971., Moët & Chandon se spojio s konjakom Hennessy i nastao je holding Moët-Hennessy koji je baza strukture grupacije LVMH koja je rođena nekoliko godina kasnije, 1987., a danas je brand prisutan u 140 zemalja svijeta. Francuskoj kruži šala da zbog mnogobrojnosti podruma raznih šampanjskih kuća, tlo ispod Éperneya izgleda poput sira prepunog rupa. Iskop novih podruma upravo je zbog toga zabranjen još u 19.stoljeću.
Zidovi podruma su od krede koja poput spužve skuplja vlagu i osigurava željenu temperaturu od desetak stupnjeva što je idealna temperatura za čuvanje šampanjca, pića koje “udara ravno u glavu mladim markizama”, kako je to jednom opisao Denis Diderot, tumačeći usput da je XVII stoljeće zlatno doba šampanjca, vrijeme u kojem se slavi senzualnost i intoksikacija. Čini se da je donekle bio u krivu, jer zlatno doba šampanjca i dalje traje, a on na predivan način ne “udara u glavu” samo markizama.
Piće koje piju zvijezde
Dok je dobri, stari Dom nekad uzvikivao kako “pije zvijezde”, danas šampanjce doista piju (i) zvijezde. Pili su ih proslavljeni kreator Karl Lagerfeld i legendarna glumica Audrey Hepburn i Orson Welles; princeza Grace Kelly, Andy Warhol, Marc Newson, Marilyn Monroe i Ronald Reagan, pa čak i književni i filmski junak James Bond. U filmovima poput Romanse za pamćenje Cary Grant i Deborah Kerr su pili Dom Pérignon, a u serijalu o Jamesu Bondu najčešće se pojavljivao Bollinger.
Marlene Dietrich je jednom izjavila da kad pijete šampanjac uvijek imate dojam da je – nedjelja, a Christian Dior, koji je bio odličan kuhar, redovito je kuhao elaborirane recepte s jeguljom, lososom i goluba sa šampanjcem. Zlatna američka nasljednica Doris Duke koja je u mnogočemu bila mnogo ispred svoga vremena, obožavala je šampanjac još 1920.-tih, a Elizabeth Taylor je priznala Trumanu Capoteu da je jedino piće koje doista voli – šampanjac. Premda su prvotno mjehurići u vinu bili nepoželjni, pa se pjenušavo vino nazivalo vin du diable (vražje vino), danas su šampanjci sveprisutni i sve popularniji, a više se ne piju samo kao aperitiv, nego uz sva jela.
Dolce vita: Ženska strana vina u mjesecu koji svetkuje vrhunsko vino
Svake sekunde u svijetu otvori se po jedna boca
S obzirom na sve veću popularnost ovog predivnog pića kojeg se prema statističkim podacima svake sekunde u svijetu otvori po jedna boca, ta naizgled impresivna brojka možda uskoro neće biti dostatna, najviše zbog sve veće žeđi za šampanjcem koja se pojavljuje na golemom kineskom tržištu. Izreka o ovom, očigledno inspirativnom piću, uistinu ne manjka.
Američka književnica Dorothy Parker je izjavila: – Pijem šampanjac kad sam sretna, ali i kad sam tužna. Ponekad ga pijem kad sam sama, a u društvu – uvijek. Pijem ga kad sam gladna i kad nisam. Inače ga nikad ne pijem – osim – kad sam žedna. Ova se izjava pripisuje i gospođi Elizabeth Lilly Bollinger i udovici Clicquot Barbari Nicole Ponsardin, koja je uistinu uvelike zaslužna za usavršavanje tehnologije proizvodnje ovog čarobnog napitka. Najbolja je možda ipak izjava velikog vojskovođe Napoleona Bonapartea o tome da u pobjedi zaslužujete šampanjac, a u gubitku ga istinski trebate, iako se ova izreka pripisuje i Sir Winstonu Churchillu.
Slično u filmu Old Aquaintance (Stari znanac) kaže Bette Davis: – U životu svake žene dođe vrijeme kad jedino što pomaže je – čaša šampanjca! A Lord Maynard Keynes išao je tako daleko da je na samrtnoj postelji rekao: – Jedino mi je krivo što za života nisam pio više šampanjca!
Sommelieri šampanjce opisuju pridjevima kakvi se obično ne vezuju uz ostala pića, a kreću se u rasponu od “vibrantan”, “senzualan”, “zavodljiv”; preko “elegantan”, “inspirativan”, “živahan” i “zabavan”; sve do “slobodouman”, “flamboajantan” i – naravno – glamurozan. Svakako – šampanjac je istoznačnica za slavlje, glamur, veselje i luksuz, ekstravaganciju, zvijezde… Dom Pérignon već godinama surađuje s umjetnicima pa su nakon suradnje s Lennyjem Kravitzom i zakladom “Let Love Rule”, a nedavno su krenuli u umjetnički projekt s Lady Gagom i njezinom zakladom “Born This Way”.
Upravo u vrijeme kad je Lady Gaga u fokusu interesa javnosti zbog svoje uloge u filmu House of Gucci, na tržištu je limitirana edicija šampanjaca Dom Pérignon s njenim potpisom, a kreativni dio projekta potpisuju Nicolo Formichetti, konzultant u njenoj kući, House of Gaga, i modni direktor koji je radio za velikane mode Mugler, Diesel, Dolce & Gabbana, Alexander McQueen. Upravo je on zajedno s njom kreirao ograničenu seriju skulptura za luksuzni šampanjac, a ukupan prihod od prodaje ide njenoj zakladi… I dobrota i kreativnost i – Dolce vita!