Neke priče nikada neće biti ispričane do kraja. Razlog toj možda demotivirajućoj činjenici za storytellere oslikava se u tome da minuta nečijeg života može biti briljantnija od desetljeća života nekoga drugog. Život Ćire Blaževića jedan je od tih.
I dok svi mislimo da sve o njemu znamo, da nas ničim ne može iznenaditi, da će nam još jednim verbalnim driblingom u maniri najvećeg šarmera u glavi prouzročiti lagani kratki spoj, jer dok mozak procesuira što je uho čulo, srce je već u njegovim rukama i on s njim radi što god hoće, pojavi se film.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nepretenciozna i iskrena oda najvećem frajeru Balkana
Legendarni Sabahudin Topalbećirević, sportski novinar i komentator briljantnog kova, uspio je ono najteže – o najpopularnijem i omiljenom snimiti film koji je u svakoj milisekundi ono što od takvog filma trebamo – nepretenciozna i iskrena oda najvećem frajeru Balkana. Od djetinjeg osmijeha pri ulasku na maksimirski stadion i prisjećanja na težak život u djetinjstvu Ćiro priča iskreno i otvoreno kao nikad. Bez kalkulacija jer mora stvoriti atmosferu, galvanizirati ekipu ili izbjeći neku minu na putu.
Ekipa pred televizorom galvanizirana je od prve sekunde jer vas kupi emocija i spoznaja da pratite slike života čovjeka koji je donio najviše radosti kad je bilo najnužnije. Divno je bilo prisjetiti se svakog detalja Francuske, svega što nam je donijela 1998. godina. Dogodila se i sjajnija Rusija dvadeset godina kasnije, ali, nemojte zamjeriti, bronca je sjajnija u mom srcu. Valjda zbog tada aktualnog životnog tinejdžerskog trenutka, zbog generacije i zbog Ćire.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Karizma i poštovanje
Koloplet sjajno odabranih sugovornika u 85 minuta filma pokazuje čitavu lepezu osjećaja koje protagonist izaziva u ljudima. Ta lepeza ovisi o temperamentu i karakteru svakog od nas osobno, ali jedno je sigurno – kad se pod sve asocijacije na Ćiru podvuče crta – ostaju dva ključna pojma: karizma i poštovanje. To se nikada naće promijeniti. Svjesni činjenice da je Sportklub i Baho ovaj film darovao Ćiri za 87. rođendan, ali i toga da se mangup i džentlmen nalazi u izazovnoj borbi za zdravlje, posebno se urezala rečenica jednog sugovornika dok prepričava scenu s Brijuna kad ga je Ćiro odveo do masline i rekao: Vidiš, ona je stara petsto godina. Zašto ja nisam maslina, da živim toliko.
Koliko god i kako god bilo, treneru svih trenera, naučili ste nas da je život najljepša bajka na svijetu i nitko vas ni za pola tisućljeća neće sustići. Nakon ove savršeno ispričane priče valja živjeti kao da ćemo sutra susresti maga i predati mu srce, ali i tako da Baho poželi o nama raditi film. Jer to znači cijediti život do kraja.