Subota, 2 srpnja, 2022

Pogled kroz ekran: Od Ambasadorove kćeri do pada Slobodana Miloševića

Primat je preuzelo obiteljsko gledanje članova obitelji jednih u druge, pa se u televizor gleda kao u spas i oazu osame da se možete malo izdvojiti i biti sami sa sobom

Obiteljsko gledanje televizije, barem u slučaju kojem svjedočim, izgubilo je malo na značaju u pandemijskom vremenu. Primat je preuzelo obiteljsko gledanje članova obitelji jednih u druge, pa se u televizor gleda kao u spas i oazu osame da se možete malo izdvojiti i biti sami sa sobom.



Dok na jednom televizoru ”jaše’ Ambasadorova kći – turska vedeta sapunice, na drugom smo uzjahali na valu Porodice – serije koja prati konačni pad Slobodana Miloševića i njegove obitelji.

Psihološka triler serija o zadnjim satima Slobodana Miloševića

Srbijanska produkcija serija već je dugi niz godina na jako visokoj razini, a ovaj uradak Bojana Vuletića pri samom je vrhu ljestvice kvalitete. To nije retrospektiva pada srbijanskog krvnika nego psihološka triler serija o zadnjim satima njegove slobode.  Premda znamo kako će sve završiti, jer se mnogi od nas i sjećaju gdje su bili kad je akcija počela, napetost traje do zadnje minute jer očekujete i promatrate svaku reakciju svih aktera priče. U svega nekoliko minuta napeti pregovori o predaji čas su bliže, čas dalje od uspjeha.

Psihološki segment zaslužuje poseban naklon. Način na koji su autori serije ušli u psihološke profile Miloševića i supruge mu Mire Marković dosad je viđen samo u svjetskim produkcijama.
Nezahvalna uloga Miloševića povjerena je Borisu Isakoviću koji ga je utjelovio vjerojatno i uvjerljivije od onoga što je Milošević živio. S toliko jednostavnosti i životnosti udahnuti lik mogu samo velikani glumačkog zanata. Nakon što je odigrao zločinca Ratka Mladića u srebreničkoj priči Quo vadis, Aida i s ekipom s punim pravom čeka Oscara, Isaković je ponovno zablistao u još jednom zahtjevnom pothvatu. Nakon ovoga s punom odgovornošću tvrdim da je Isaković regionalni Hopkins, Gandolfini ili Brando. Jedini kojeg mogu zamisliti kao Lectera, Soprana ili Corleonea. Hrabar je potez utjeloviti lik koji je svima poznat i o kojem tajni nema, a prezentirati ga bez sekunde karikaturalnosti.

Niska sjajnih glumaca

U karikaturu nije otišla ni Mirjana Karanović koja nam stiže u ulozi Mire Marković koja sama po sebi ima karikaturalnih i psihološki graničnih elemenata. Oproštaj bračnog para prije samog odlaska u zatvor vrlo je emotivan, a njen poziv da počine zajedničko samoubojstvo kako bi izbjegli neumitnu zatvorsku sudbinu govori o strahu od budućnosti koji ju proždire.

U toj niski sjajnih glumaca treba izdvojiti Milana Marića koji igra Čedomira Jovanovića, glavnog pregovarača s Miloševićem i Uliksa Fehmijua koji je odigrao tadašnjeg srbijanskog  premijera Zorana Đindića. Serija vrvi i bizarnim scenama u koje je uključena kći Marija Milošević, a fikcijska scena u kojoj tata kćeri pere kosu kao zadnji susret na slobodi sjajno se uklapa u mozaik u bizarne odnose moćne obitelji.

Paralelno s radnjom u Miloševićevu domu pratimo i zbivanja u televizijskoj redakciji u kojoj traje svađa oko toga kako pratiti ovaj slučaj. Glavni urednik televizije je sljedbenik velikog vođe, a na teren šalje mladu novinarku koju može kontrolirati u svakom trenutku. Sličnost sa stvarnošću, vjerujemo, nije slučajna. Kako je priča završila znamo, ali je toliko uvjerljiva da kad u kadru vidimo prvi zatvorski obrok uznika Miloševića – dva jaja, dvije šnite kruha, šalica čaja i marmelada na salveti – dođe vam žao, ne pojedinca, nego koncepta života koji je odabrao.

U očekivanju domaće serije Šutnja

Oduševljeni ovom serijom još nestrpljivije čekamo seriju Šutnja koja se počela snimati u Zagrebu i Osijeku. Snima se po krimi romanima novinara Drage Hedla, u režiji Dalibora Matanića.
Produkcijski sve potpisuje Drugi plan s partnerima, a znamo da je njima u prvom planu uvijek kvaliteta. Prvu sezonu, od ukupno tri, gledat ćemo na HRT-u od studenog ove godine. Priča oplitičaru ogrezlom u pedofiliju svojom napetošću i kvalitetom sigurno će nas sve skupa prikovati uz ekrane.  

________________________________________________________________________
Saša Drinić je televizijski i radijski novinar koji kad ne radi sluša, gleda, zapaža, kritizira i hvali. Mixer će dio njegovih zapažanja oteti zaboravu kroz tjednu kolumnu posvećenu medijima.

Pročitajte još...

Pogled kroz ekran: Zašto ne mogu zamisliti dan bez N1 televizije?

N1 televizija zbog cjelodnevnog informiranja i analiziranja zbivanja u Hrvatskoj i svijetu postala je najgledaniji kablovski program u zemlji. Tim više odluka A1 da ne želi taj i takav program u svojoj ponudi čudi, pa i iz čisto poslovnih razloga

Pogled kroz ekran: Mali krug velikih medijskih dostignuća

Svečanost Večernjakove ruže, održane u zagrebačkom HNK –u, pokazala je da se i u teškim vremenima tradicija može održati. Izazov više u koroni bilo je ne snimiti emisiju iz dnevnog boravka

Pogled kroz ekran: Dokumentarne minute kao (jedine) oaze mira

Jedan od bezukusnijih TV kolačića je pratiti emisije koje predstavljaju kandidate za gradonačelnika četiriju najvećih gradova u Hrvatskoj

Pogled kroz ekran: Dnevnik Nove TV ima najistančaniji osjećaj za gubitke

Zašto je daljinski upravljač najokrutnija sprava za medijske djelatnike te kako je prošao televizijski tjedan iza nas analizira Saša Drinić

Povezano

Pogled kroz ekran: Imaju li Hrvati povjerenja u medije?

Tako 26,5 posto od 1050ak ispitanih najviše vjeruje televiziji, a zanimljiv je bazen onih koji su na klackalici povjerenja. Njih je 43 posto i ne znaju gdje bi i što bi

Pogled kroz ekran: Umijeće stvaranja kultnog termina

Kad si u kultnom terminu koji si pretvorio kliše, tu zbog toga jer dvadeset godina života nedjeljom u dva nisi nigdje drugdje, i kad nakon tri minute ne znaš što bi ostalih 52 s resursima koje imaš, onda i emisiju s potentnim gostom lako pretvoriš u horror bez krvi, ali s predumišljajem

Pogled kroz ekran: Splitska afera se mogla okrenuti u najuvjerljiviju pobjedu ikad na skorašnjim izborima

Ono što se ne mora dokazivati jer je čula cijela javnost je da Puljak diskriminira osobe s invaliditetom nazivajući ih "posebno ranjivom skupinom", apostrofirajući tako za kontekst potpuno nebitnu priču da je njegov najodaniji suradnik osoba s invaliditetom

Pogled kroz ekran: Vatreni koji sve više podsjećaju na Pregorene

Prisavski Treći svake nedjelje navečer nudi putovanje po Europi iz kuta književnika koji nam pričaju o svojoj zemlji, njenim inspirativnim i deprimantnim elementima, zašto su tu ili zašto bježe, kako su nastala neka od njihovih dijela

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime