MADONNA
Finally Enough Love – # 1 Remixed
WB – Dancing Bear
****
Madonnu se može cijeniti ili ne, voljeti ili osporavati, no njena pozicija fenomena popa, simboličnog ušća svih općih mjesta show bizza kao složenca probranih djelića ikonografije američke masovne kulture uz nepogrešivo prepoznate up-to-date sastojke, nepobitna je. Cement koji je pobrane krhotine povezao u cjelinu bio je vraški dobar njuh za događanja na sceni, ali i savršena medijska manipulacija. Preciznije:medijski posredovan šok, dvosmislenost i erotska provokacija. Iza koje se, međutim, uvijek krilo i “nešto više”.
Ovo ljeta to “nešto više” bila je najprije trodijelna kompilacija “Finally Enough Love: 50 Number Ones” (koja je dobila i vinilno izdanje na šest ploča), a potom i CD sa 16 probranih hitova u klupskim remiksima namijenjenim kao i nekad plesnim podijima. Ništa čudno zna li se da je od osamdesetih naovamo Madonnina niska globalnih hitova bila prigrljena kao prvorazredni “plesni materijal”. Kompilacija s remiksima u rasponu od vremešnih “Into The Groove” i “Like A Prayer” do recentnijih zgoditaka to zorno dokazuje. Jer, Madonna je bila ne samo kraljica popa (u najširem smislu ovog pojma) već i velika vladarica plesnih podija s pedeset no.1 hitova na Billboardovoj rang listi Dance Club brojeva. Za razliku od mnogih drugih zvijezda iz osamdesetih nije ostala zarobljenik starih klišeja. Štoviše evoluirala je kao i sama plesna glazba a u posljednjih desetak godina, surađujući sa velikim remikserskim gubicama minulih dekada i zvijezdama u usponu, cementirala svoju ulogu ne samo stare ikone već i trajno žareće vladarice žanra.
Madonna – hodajuća provokacija
Osim glazbe same Madonna je tijekom najvećeg dijela karijere bila prihvaćena kao “hodajuća provokacija”. Otvoreno se rugala klišejima popularne kulture te industrije masovne zabave koja je mnogo prije nje, ali bez njene izravnosti i, samosvijesti pa čak i ironičnog odmaka – posezala i za “lolitama”, “platinastim plavušama”, “kaubojkama” čak i divama opskurnih underground klubova sklonih sado-mazo fetišima zapakiranim u proizvod koliko-toliko prihvatljiv i moralnoj “tihoj većini”. Madonna je to promijenila, ali – usput – naprosto obrnula naglavačke gotovo sve stereotipne predodžbe o ženi u show bizzu. I to ne samo one katoličke i tradicijske koje su ženu vidjeli unutar trokuta omeđenog djecom, kuhinjom i crkvom, već i stereotipne predodžbe o ženi seksualnom objektu, predmetu eksploatacije unutar industrije zabave. O ženi čija je karijera biološki ucijenjena rađanjem i brakom … A Madonna nije bila tek poziv na žensku pobunu: ona je bila sama pobuna!
Ponekad je image značajniji od glazbe
Image i glazbe, forma i sadržaj – tijekom cijele su njene karijere išli zajedno u čvrstoj simbiozi. Čak je i traljavi Rock Handbook zapis o Madonni započeo tvrdnjom: “ponekad je image značajniji od glazbe” nastavljajući kako je njen uzlet 1982. bio jednako određen uspjehom 12-inčnih singlova namijenjenih eksploataciji u njujorškim diskotekama kao i skandaloznom ponašanju i provokativnom imageu. U jednom od prvih većih napisa o Madonni u europskom glazbenom tisku (New Musical Express iz ožujka 1983.) doista se više pažnje davalo njenom guranju u klišeje tada kurentne scratch’n’rap’n’break scene negoli isticanju osobnih izvođačkih kvaliteta. Album prvijenac Madonna te niska uspješnih singl ploča, poput “Everybody” i “Lucky Star”, doista su prije odgovarali stereotipima njujorškog nightclubinga nego li nagovještajima budućeg stardoma.
No, Madonna je ipak od samog početka čvrsto prigrabila staro-novi kliše seksipilne chanteusse te zgodno iskoristivši pauzu nastalu kao posljedicu novovalnog pospremanja i oporbe imanentnom seksizmu scene. Istina, pet-šest godina nakon što su The Slits, Poly Styrene ili Raincoats uputili izazov seksualnim stereotipima, na sceni je i dalje išlo po starome, ali ipak uz bitne pomake. Podsjetimo, Cyndi Lauper je po uzoru na Madonnu patentirala formulu nekonvencionalne, no simpatične djevojke iz susjedstva dok je Annie Lennox cijedila uspješno androgini image.
Femme fatale i anđeo u jednom
Madonna je, učinivši korak natrag pa zakoračila naprijed. Bezrezervni pristanak na stereotip estradnog seksualnog objekta postao je platforma s koje će doseći zvijezde. Znani obrazac femme fatale i anđela u jednoj osobi podcrtan spotom i samim dvosmislenim tekstom “Like A Virgin” te izuzetno pametno sročen istoimeni album (1984.) od nje je preko noći stvorio globalnu ikonu popa. Uvijek spremnu na nove provokacije ili pak drastične žanrovske zaokrete (popraćene promjenama imagea) u čijoj je podlozi ipak bila trajna sklonost plesnoj glazbi i zaraznom grooveu.
Očito – kad su plesni podiji u pitanju – unatoč svim pridošlicama u dvijetisućitima, vraški aktualnu i danas.