90 – 60 – 90 odavno nije modni standard, sve je više tolerancije prema plus size opcijama na horizontu, pa i političkom. Najdugovječniji premijer otkad smo u demokraciji je Andrej Plenković. Prije koji dan puhao je šestu svjećicu u Banskim dvorima, a u tom se vremenu dogodilo toliko toga da imamo osjećaj da traje puno dulje. A s obzirom na inertnost i strah onih koji su u poziciji oporbe, trajat će još dulje.
Prosječni glasač sve zaboravi
Plenkovićevo saborsko “dozvolite da se obratimo” bio je trenutak samohvale pred polupraznom glavnom dvoranom. Logično je da na rođendanu “pamtimo samo sretne dane”, no Gabi Novak ne bi zamjerila da se u cijelu priču uplelo i ono što peče sve u zemlji – činjenica spore i zasad neučinkovite obnove potresima razorenih područja. Sporo je, loše je i čekamo desetke bagera na desecima terena istodobno. Možda i postoji opravdan razlog za aktualno stanje koji mi koji nismo u sustavu ne razumijemo, ali bismo ga percipirali kad bismo od premijera čuli da je svjestan koliko je loš trenutak oko obnove i da mu je zbog toga žao. Barem to. I da će jednom krenuti. A hoće. Mora.
A kad krene onda će prosječni birač sve zaboraviti i nagraditi 2024. one koji su mu omogućili dom. Čitava filozofija oko poimanja politike onih koji te najvažnije nedjelje u četiri godine neće ostati doma stane u rečenicu koju smo čuli u jednoj od anketa na televiziji – “Ništa posebno, ali ja sam zadovoljna”, kaže gospođa opisujući svoj stav prema radu premijera. Tako nekako i oporba radi i zadovoljni su sami sobom. Glasni su, napadaju, ali u didaskaliji tih plamićaka koje upućuju prema HDZ-u stalno piše – samo da ne dođemo u njegovu poziciju. I tako premijer – rekorder može mirno spavati i brinuti o tome da se sam ne posklizne i ugrozi si poziciju.
Liz Truss je bila premijerka samo 45 dana
Službeni Zagreb, dakle, slavi, a službeni London boli glava. Nakon svega 45 dana Liz Truss više nije na najpoznatijoj “desetki” u svijetu. Loše ekonomske procjene i pritisci nagnali su ju da podnese ostavku i postane najkraća premijerka u povijesti Velike Britanije. Nadamo se ipak da je bila na poziciji dovoljno dugo da Boris Johnson posjeti dovoljno hrabrog frizera koji će se pozabaviti stanjem na njegovoj glavi. I da se nećemo kao svijet ponovno suočiti sa stanjem u glavi tog čovjeka za kojeg kažu da bi se mogao vratiti.
O aktivističkim pokretima najradije ne bismo nikad, ali zabilježiti moramo da je jedna “crvena juha” završila na staklu žutih Vanghogovih Suncokreta.
Nepristojno, bahato, suludo, a tako aktivistički neosjetljivo i uskogrudno. Zato imamo vlastite heroine tjedna. Četiri dame – Olja Družić Ljubotina, Ivana Dobrotić, Marijana Kletečki Radović i Antonija Petričušić ustrajno su godinama radile na tome da inicijativa “Pravo svakog djeteta na školski obrok”, zaživi u praksi. I hoće – od drugog polugodišta ove školske godine. Čestitamo. Vlada će izdvojiti deset kuna za svakog učenika i omogućiti da nitko u školi ne bude gladan. Drugi je korak da se u svakoj školi jede toplo, što je sada neizvedivo, ali i prvi korak je pažnje i pljeska vrijedan.