Ameri su majstori posla u izdvajanju people next door priča kao dramskih elemenata vrijednih pratnje. Po zakonu logike i konceptu kako ne postoji dosadna priča već samo način kako ćeš je ispričati svi mogu dočekati warholovskih pet minuta slave.
Na tu formu računa portretni dokumentarni film “Chop & Steele” o dvojici prankstera, zajebanata ili zgubidana, već kako ih želite gledati, koji su svoja medijska imena i pojave u američkom “mornign show” krugu izgradila na bazi internih caka i fora, unutar kojih su smišljali razne bedaste načine kako gostovati na jutarnjim TV programima američkih lokalnih kabelskih TV postaja. Sve do trena dok ih jedna od vodećih TV kompanija, vlasnici TV postaje na kojoj su gostovali ne odluči utužiti po nekoliko osnova. Tada se zarola klasična obiteljska priča pojedinaca protiv jakih sistemskih igrača.
Nick Prueher i Joe Pickett su prijatelji od malih nogu i osnivači Found Footage Festivala, putujućeg projekcijskog stand up showa na bazi skrivenog neemitiranog blaga neotkrivene TV Amerike. Tamo se, zamislit ćete, nalazi hrpetina bizarnog, low fi, trash, ali zabavnog materijala na temelju kojeg su bazirali dio svojih nepodopština.
Klasične metode storytellinga
Momci su doista zabavni i neozbiljni na sličan način kako su prijateljstvo i nasmijavanje drugih već učinili dijelom šite TV ponude “Impractical Jokers” ili Eric Andre, Jackass momci i slična bratija. U smirenijoj varijanti i ovi dvojica suburbs likova izaći će na audiciju pred Simona Cowella i žiri ekipu iz America Got Talent i zapišat će se nakon jedne od besmislenih točki. I taj će trenutak držati kao jedan od peekova dramske baze njihove TV karijere. Ili podatka da jedan od njih nije prihvatio ponudu pisati skriptove za američku verziju “The Officea”.
Autori dokumentarca vrlo razložno serviraju priču dvojice prijatelja i karaktera klasičnim metodama storytellinga, notirajući njihove dramske punktove, egzistencijalne sumnje, prijateljstvo na kušnji i živote koje žive uslijed izazova (tužba, neriješen ekonomski plan, privatne dvojbe), razlažući priču na toplim ljudskim osnovama.
Iako cijelo vrijeme gledanja nemate osjećaj niti odgovor na pitanje po čemu je ovaj dvojac karaktera dobio zeleno svjetlo i zaslugu za dokumentarac, pristanete li na mod s početka teksta kako je svaka osoba priča za sebe, naći će se dovoljno razloga za malo slatko gledateljsko zadovoljstvo.
7/10