Priznajem, nisam vjerovao da možemo u finale Lige nacija nakon raspleta produžetaka. Priznajem, najsretniji sam što nisam bio u pravu. Dečki su još jednom nadmašili sami sebe i odigrali maestralnih pola sata “amandmana” na terenu. I još jednom opomenuli sve nas koji smo nakon regularnog dijela sumnjali da nemamo pravo na to. Ne smije se sumnjati u taj skup karaktera, mentalne snage i ljubavi kojom dečki igraju do zadnje kapi krvi.
Mnogima će zauvijek ostati enigma što se dogodi u glavama da nakon što primite gol manje od pola minute prije zaslužene pobjede i kad većina očekuje da ćete mentalno pasti i da će sve propasti, jer i protivnika se nešto pita, a dobio je injekciju adrenalina, ekipa odigra najboljih trideset minuta zadnjih godina. Dogodi se karakter. Najčvršći koji sam vidio i onaj od kojeg možemo i moramo učiti. Taj je karakter konstanta. I ništa ga ne može poremetiti. Ponos i borba zapisani su nam u DNK kodu i bez obzira što kod sugerira kiselinu, najslađi su na svijetu. Odlično je što je reprezentacija došla do stupnja samopročišćenja. Naime, oni kojima kod šteka, a tolerancija na audiopodražaje provikatora ne postoji -sami su se maknuli i pokazali da im srce bije za nešto drugo. I to je sjajno. Bolje od toga bilo bi samo da samodiskvalifikacija bude konstanta jer tko ne želi, bez toga se itekako može.
Kapetan igra bolje no ikad
Kapetan Vatrene flote igra bolje no ikad, a najgluplje pitanje ikad može biti – do kad će igrati? Zanimanje je jedno, strah od nadirućeg trenutka opravdan i realan, ali kultura i bonton trebali bi biti na prvom mjestu. Nekulturno je svaki razgovor s Kapetanom obojiti tim bojama. Treba uživati u svakom trenutku dok je tu.
Postoji anegdota proizišla iz razgovora s puno mlađim kolegom koji je rođen godinu dana nakon Francuske. Svoje iznenađenje tom spoznajom iskazao sam rečenicom – pa ti ne pamtiš francusku broncu! Odgovor je bio maestralan – ali pamtim rusko srebro. I zaista sjajno – sjećanja nam kreiraju divni uspjesi karakternih i moćnih pojedinaca koje volimo. Zajedno ćemo pamtiti nizozemsku medalju. Srebrnog sjaja. A ja sumnjati neću – više nikad. Obećavam.