Nedjelja, 13 listopada, 2024

Dogodilo se na današnji dan: The Who i ‘Quadrophenia’

Sniman u Londonu i Brightonu, film govori o mladom razočaranom modu Jimmyju, velikom fanu The Who, u potrazi za identitetom svoje podvojene ličnosti (što je i dalo ime cijelom projektu govoreći pored ostaloga i o četiri različita karaktera koji su činili The Who) i mjestom u društvu

Na današnji dan, 14. rujna 1979., u kino distribuciju je krenuo film “Quadrophenia”. Kao i film “Tommy” i “Quadrophenia” je temeljena na rock operi The Who i dvostrukom albumu  objavljenom 1973. Album je trebao biti svojevrsni nastavak izrazito uspješnog “Tommyja” i sjajnog albuma “Who’s Next”, no band su prije snimanja pratili brojni problemi i odgode zbog samostalnih projekata Daltreya i Moona te kašnjenja završetka novog vlastitog studija. U filmu redatelja Franca Roddama uloge su imali Phil Daniels, Toyah Willcox, Ray Winstone, Michael Elphick i Sting u nezaboravnoj ulozi Ace Facea.  



Sniman u Londonu i Brightonu, film govori o mladom razočaranom modu Jimmyju, velikom fanu The Who, u potrazi za identitetom svoje podvojene ličnosti (što je i dalo ime cijelom projektu govoreći pored ostaloga i o četiri različita karaktera koji su činili The Who) i mjestom u društvu. “Quadrophenia” je – posebice baveći se sukobom rockera i modova – svakako doprinijela neo-mod pokretu niza novih bandova poput The Jama koji su “posvojili” i ikonografiju modova i zvuk The Who, Small Facesa… i glavnih protagonista tadašnje mood scene.

“Quadrophenia” je jedini album u diskografiji The Who kojeg u  potpisuje samo Pete Townshend. U studiju je  Townshend  obilato koristio sintesajzere te razne zvučne efekte koji su obogatili tipičnu zvučnu sliku banda. Album je dao dva uspješna singla: britanski “5:15“ te američki “Reign Over Me” te dobio mahom veoma dobre kritike s obje strane Atlantika. No problem je nastao kad su “Quadropheniu” počeli koncertno predstavljati jer je (za razliku od koncerata s materijalom iz „Tommyja“) bilo teško u živo prenijeti slojevite glazbene teksture. Mada je koncept albuma bio odveć pretenciozan i ne baš lako prohodan za tipičnu rock publiku dao je niz odličnih brojeva poput “Real Me”, “The Punk Meets the Godfather”, “I’m One”, “Love Reign Over Me”…

 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime