Svi znamo kako je lijepo zaljubiti se. Kad je riječ o osobi, u trbuhu obično (po)leti stotinu leptirića…No, što kad se zaljubiš u jednu vinsku sortu?! Kod vina je osjet sve, čak i bez gledanja. Premda je točno da se i vino prvo gleda, kao i budućeg životnog partnera, ipak tek u osjetu osjećaš sve predivne kvalitete koje ono nudi.
Ivana Pranjić, rođena u Kutini, a diplomirala management hotelijerstva u Opatiji, zaljubila se upravo u jednu vinsku sortu teško izgovorivog imena, škrlet. Za nju je jedinstvena. Posebna. I sva joj se dala i predala. Od 2022., Ivana se ozbiljno bavi marketingom i brendiranjem ove sorte, a od proljeća 2024. njen je plan organizirati radionice i vinske ture iz Zagreba za svakog vinara/škrletara zasebno kroz događanja u vinarijama i vinogradima Moslavine.
Kad je početkom studenog u Zagrebu održana radionica pod imenom “Sva lica škrleta”, koju je vodio sommelier, enolog i vinski novinar, ali i veliki poznavatelj moslavačkih vinskih sorti, Tomislav Jakopović, a organizirala ju je upravo Ivana, odahnula je: “Sanjala sam ovo deset godina. Volim zanimljive autohtone sorte, a škrlet je upravo takav i utjelovljuje svu moju ljubav prema Moslavini. To je regija koja se proteže kroz tri županije, a sad se pojavila konačno vinski ujedinjena! Srce mi je kao kuća, osjećam da krećemo u jednu divnu priču i da možemo mnogo. Druge regije i sorte nisu ništa bolje od nas, samo što mi to do sada nismo znali pokazati… Moj je cilj, želja i zadatak da vinari ovog kraja nikad ne zaborave ovurečenicu i da osvijeste da zajedno možemo mnogo toga učiniti za dobrobit svih nas: Moslavine i škrleta”.
Probudila je vinare iz Moslavine
Ivana se, naime, zarekla da će svoju Moslavinu postaviti na turističku kartu Hrvatske (i šire) i baš je ona “probudila” moslavačke vinare, inaugurirala slogan “zajedno smo jači”, a ujedno “prodrmala” javnost i pokazala da škrlet nipošto nije vino “za gemište”, nego sorta koja daje prekrasna vina. Na radionici ih je bilo u rasponu od pjenušaca preko macerata, sve do predikata! Ivana je opravdano ponosna što se njenoj organizaciji radionice “Sva lica škrleta” odazvalo čak 16 vinara koju neki nazivaju “novom hrvatskom malvazijom”. Dobitnik 95 bodova za svoj škrlet, dakle – zlata od Decantera – vinar Ivica Florijanović kaže: “Vjerujem da sam jedan od najvećih zaljubljenika u škrlet, Moslavačku goru i Lonjsko polje. Već se 20 godina profesionalno bavim vinom, a nisam imao pretke koji su imali vinograde. Diplomirao sam na Ekonomskom fakultetu, 8 godina radio u vanjskoj trgovini ali škrlet me vukao…Tako sam u priču ušao bez stručnog znanja o vinogradarstvu i vinarstvu, ali s mnogo entuzijazma, ulaganja u modernu tehnologiju, uz podršku kolega…Eksperimentirao sam, stjecao iskustvo i polako su počela stizati i priznanja. Sada sam ponosni vlasnik krune za svakog vinara, zlata, na Decanteru.”
Kako je sve započelo?
Valja reći da prije nego što je Ivana uperila izravno svjetlo reflektora na škrlet, zdušno ga je promovirala i urednica vinskog časopisa VinumIN Dijana Grgić, kao i da je vinar Janko Kezele još 2018. pokrenuo udrugu “Škrlet Moslavina”. Ipak, tek je Ivaninom zanesenošću i akcijom, uz pomoć znalca Tome Jakopovića, škrlet dobio pravi “poguranac”. Da je Ivani sve u vezi vina blisko srcu, dokazuje i to da se, premda je radila u struci, turizmu, iz hobija počela baviti plutenim čepovima. Svoju je kreativnu stranu mogla izražavati oblikovanjem nakita i suvenira od korištenih plutenih čepova i zbog toga osnovala mali obrt Cork Croatia. U vezi toga se smije i ispaljuje slogane poput “Pijem i recikliram” i/ili “Spajamo vino i ljepotu”.
“Škrlet sam “otkrila” prije desetak godina a kroz godine druženja, kušanja i kruženja po vinarijama, festivalima i radionicama, pratila sam razvoj vinara i sorte. I onda je krenulo “za ozbiljno”. Toliko”, u šali kaže Ivana, “da je i moj tata, koji je prije pio isključivo pivo, počeo piti škrlet. Pa sad u kući uvijek mora biti karton pun škrleta. Tata osobito voli Mikšu.”
A vinar Ante Mikša o povijesti svoje vinarije kaže: “Uspješna priča o vinima naše obitelji započinje još 1936. godine sadnjom prvog vinograda s autohtonom sortom škrlet, perjanicom i našeg područja i vinarije. To je pitko, svježe i lepršavo vino!”. Jedan od pionira u nastojanju da se proizvođači škrleta ujedine, vinar Janko Kezele, pak, kaže: “Suradnja i zajedništvo moslavačkih vinara ključni su za uspjehe koje smo postigli posljednjih pet godina. Najvažniji je iskorak prema prepoznatljivosti škrleta i njegovom pozicioniranju na mjesto koje i zaslužuje. Vrijeme je da što više ljudi sazna da je škrlet najvažnija autohtona sorta kontinentalne Hrvatske.”
Kakva je to sorta?
A kakva je to sorta, zapravo? Škrlet je drevna sorta grožđa koja seže u korijene moslavačkog kraja, a premda je osobitošću i jedinstvenim karakteristikama oduvijek privlačila pažnju vinoljubaca, predugo, pa čak ni u Moslavini, nije bila adekvatno zastupljena, nego desetljećima zaboravljena. Sada je zahvaljujući strastvenim vinogradarima i vinarijama koje su prepoznali njezin potencijal, kao i Ivani Pranjić – na pragu procvata. Svoje ime vjerojatno zahvaljuje boji bobica u doba zriobe koje izdaleka djeluju šareno zahvaljujući crveno-ljubičastim (škrletnim) pjegama. Vrhunski primjerci škrleta često su svijetlo žuto boje, voćnih aroma i ugodne svježine.
Tomo Jakopović kaže: “Škrlet je ljupko, podatno i uzbudljivo vino, ali ne samo zbog svojih organoleptičkih karakteristika, nego i zbog svojih posebnosti uvjetovanih specifičnostima terrora. Nevjerojatno, ali istinito je da ne postoje dva jednaka vina od ove sorte iz različitih vinograda, pa čak i kad je grožđe identično vinificirano. To je razlog više da ga dodatno istražujemo i otkrivamo njegove čari i ljepotu, jer svaka je butelja novo uzbuđenje i iznenađenje”. Čak i 6-godišnja Lucija Jančar iz OPG-a Zoran Jančar o škrletu ima svoje mišljenje i stav:”Škrlet je dobro vino. Kada ga netko popije, želi ga probati još još i još. Voli ga i moj tata Zoki”.
Mnogo više od vina
No, šalu na stranu, i odrasli vinopije, a sve više i vrhunski eksperti se slažu da je to sorta koja itekako zaslužuje pažnju. Renomirani profesor s Agronomskog fakulteta Ivan Pejić, izvanredna profesorica Zvjezdana Marković, kao i cijela plejada njihovih kolega, radili su na tvrdo ukoričenoj i luksuzno opremljenoj stručnoj monografiji “Škrlet: hrvatski vinski biser” koja je nedavno izašla iz tiska i detaljno obrađuje sve što se tiče ove zanimljive sorte. Tu je sve: od imena i povijesti do potencijala i budućnosti. Mnogim vinarima moslavačkog kraja, škrlet je mnogo više od vina.
Kako kaže vinar Nikica Katić iz Kleti Romić: “Škrlet je za mene dio obitelji, neopisiva ljubav, strast, ali i izazov koji uvijek iznenađuje. Što više znam o škrletu to sam svjesniji što sve ne znam, kao i koliko i što se sve još s njim može”. Lijepo je da među vinarima ima i žena. Pa tako Petra Miklaužić iz “prvoboračke” škreltne vinarije Miklaužić kaže: “Nama škrlet doslovno znači život: u podrumu ga imamo najviše i od njega živimo. Zahvaljujući dedi Luji, a kasnije Marku, škrlet je vraćen iz zaborava. Ponosni smo što je naša vinarija najveći proizvođač škrleta na svijetu, a i prvi smo sa svojim škrletom 2011. dobili međunarodno priznanje, srebrnu medalju na IWC-u”.
Budućnost je ekološka proizvodnja
Još jedna važna žena iz svijeta škrleta je simpatična Ivana Gelo Seletković, iz vinarije Seletković, koja ističe: “Škrlet je naš početak, ljubav na prvi pogled, naša motivacija, težnja za boljim i natjecanje – ponajprije sa samim sobom, s drugim proizvođačima iste sorte, ali i dokazivanje potencijala u odnosu na ostale sorte na tržištu”. Dok Ivana Pranjić ustrajno njeguje svoju ljubav prema “ovneku žutom” kako se još naziva škrlet, njegov poznati proizvođač, vinar Tomislav Voštinić, čija je proizvodnja posve prirodna, a prepoznatljiv je i po škrletu iz keramičkih boca i zakopavanju bačvi u zemlju – pjesnički kaže:
“Ako svoju priču o škrletu prikažem kao sliku, bila bi to livada puna snijega i jedan put preko nje kojim svi koračaju, dok sam ja s toga puta skrenuo u nepoznato. Ne znam točnokuda idem, što jest izazov ali iza sebe ostavljam tragove i povijest. Volim i trudim se živjeti izvan sustava. Ponajprije se natječem sam sa sobom što me puni i nadahnjuje. Probao sam mnogo toga sa škrletom: od narančastih/amber vina još 2012., preko kasnih berbi do predikatnog škrleta. Njegujem veliku zahvalnost prema prirodi i sretan sam što živim upravo ovdje, pa se mogu igrat s tom našom autohtonom sortom. Danas se više ne moram dokazivati, nego kreiram iz nekog svog “mirnog mjesta” u sebi. Budućnost je ekološka proizvodnja, a najviše vina izvozimo”.
Degustacije vertikala i arhiva
Igor Ivanić, Vina Ivanić ističe: “Vino nije samo poljoprivredni proizvod, ono predstavlja životnu filozofiju. Naša vina su školovana s poštovanjem prema posebnostima naših vinograda. U konačnici, ona izražavaju dubok karakter moslavačkog vinogorja, karakter dublji od specifičnosti pojedine berbe”. Ivan Kosovec iz OPG Kosovec kaže: “Proizvodnja naših vina temelji se isključivo na prirodnoj kvaliteti grožđa, bez korekcija i intervencija, vrenja se provode spontano, s autohtonim kvascima, bez upotrebe enoloških sredstava, bistrenja i filtracija a sumpor je sveden na minimum. Takvim pristupom želimo maksimalno istaknuti i vjerno prenijeti specifičnosti tla i položaja, te odlike pojedine berbe i sorte”. Ivana Pranjić ističe i vinariju Glavica, koja je uz Kosovca, Ivanića i Voštinića također ekološka.
Antun Glavica veli: “Od svih sorti koje proizvodimo u podrumu, škrlet mi je najdraži. Pokazao se kao odličan u svim stilovima pa i kao macerat koji mi proizvodimo u amforama, u čemu smo prvi na našem području i iznimno smo ponosni na njega”. Hrvoje Košutić, Vina Košutić uzda se u formulu koju sažima ovako: “Autentičnost, autentičnost i još malo autentičnosti. To je formula za najbolji škrlet čije arome pokazuju njegovu jednostavnost i ljepotu te odražavaju kraj u kojem nastaje. Nastojimo ga proizvoditi u najiskrenijem mogućem stilu koji naglašava preciznu sortnost, uglađenost i eleganciju, bez izleta u prenaglašene egzotične, tropske arome”.
Kompleksniji okusi
Ipak, jedno od najuzbudljivijih iskustava koje se mogu doživjeti u kušanju svakog vina pa i od sorte škrlet svakako su degustacije vertikala i arhiva. One pokazuju kako vino stari, kako i koliko dugo ga je najbolje i može li ga se uopće tako njegovati, koji su mu dosezi, mogućnosti i potencijali. Na nedavnom Vinocomu u Zagrebu, održana je, opet pod mentorstvom Ivane Pranjić i Tome Jakopovića, upravo takva radionica pod imenom “Zaboravljena blaga – arhivski škrleti”. Kušalo se 10 škrleta različitih godišta. Svaki gutljaj otkrivao je priču o godini berbe, o uvjetima uzgoja, i procesu sazrijevanja. U vinima starijih godišta bilo je primjetno da se svježina uravnotežila, vino zaokružilo, a okusi postali kompleksniji. Degustacija arhivskih škrleta nije bila samo putovanje kroz povijest, nego i putovanje kroz različite faze razvoja vina. Otvoren je i škrlet iz 1998. koji je bio još uvijek svjež i jasno je pokazao da to nije samo jednogodišnje vino, već da ima potencijal odležavanja.
“Tradicija duga gotovo više od jednog stoljeća u vinogradarstvu i vinarstvu stvorila je temelj na kojem se i danas razvija naša vinarija. Ulažemo u nove tehnologije proizvodnje, neprestano nastojimo učiti, pazimo na posebnosti moslavačkog vinogorja i s ljubavlju se odnosimo prema vinima. Tako smo osigurali kvalitetu prema kojoj smo, mislim, danas postali prepoznatljivi” – rekao je Tomislav Trdenić iz vinarije Trdenić koji je među prvim vinificirao pjenušac od škrleta. Zlatni Decanterov Florijanović i Đozo neka svoja vina odležavaju u moru, dok Nikica Katić iz Kleti Romić s Ivanom dijeli izrazitu i naglašenu strast prema škrletu, a radi i izuzetno zanimljiv škrlet od izborne berbe prosušenih bobica odležanih na slami. Bilo kako bilo, Moslavina ima velika planove.
Bolje ocjene u inozemstvu
Distributeri se raspituju za škrlet, ima interesa i za izvoz, Ivana ne namjerava stati u svojoj nakani, a sa strane je naprosto lijepo gledati takvu strast, entuzijazam i borbu za jednu vrijednu sortu teško izgovorivog imena. Nije nevažno da je to vino koje izvrsno prati hranu, pa bi svoju svijetlu budućnost svakako moglo naći u gastronomiji. Zasada, škrlet ima bolje ocjene u inozemstvu nego “doma” gdje ga još uvijek s (lažne) visine gledaju neke druge sorte i vina. No, neće tako biti zadugo. U svakom slučaju, puno sreće. Ili, kako bi to Ivana rekla: “Živi bili, škrlet pili”.
Dolce vita